Ambasador dr. Fitschen: Njemačka i Bosna i Hercegovina – dokazani partneri u humanitarnom deminiranju i pomaganju žrtvama mina

Izdvajamo

• Deminiranje za mene 27 godina nakon završetka rata poprima još jednu, sasvim novu dimenziju: ono ne samo da doprinosi većoj sigurnosti stanovništva, već postaje također i instrument pomirenja. Ovo je još jedan razlog zašto će Njemačka nastaviti pratiti BiH na putu ka budućnosti bez mina.

Povezani članci

• Pravda za Cecu
• Berić: Ćeranje u 26 slika
• Sabina Ćudić: Nerješavanjem statusa freelancera Vlada FBiH guši ogroman ekonomski potencijal
• Šta smo naučili od koronavirusa i šta čovječanstvo uči od velikih bolesti kroz historiju?
• GS: HDZ je već krenuo u izazivanje vanrednog stanja
• Obilježena 27. godišnjica masakra na sarajevskoj pijaci Markale

Foto: Ambasada Savezne Republike Njemačke

Uklanjanje mina kao ostatka oružanih sukoba u mnogim dijelovima svijeta za Njemačku ima poseban prioritet. Zbog toga u 2023. godini preuzimamo i predsjedavanje Otavskom konvencijom (Konvencija o zabrani upotrebe, skladištenja, proizvodnje i transportu protupješačkih mina i njihovom uništavanju). Njemačka već 25 godina aktivno učestvuje u humanitarnom deminiranju u BiH. U ovom periodu utrošeno je oko 43 miliona eura u različite projekte kako bi se očistile minirane površine širom zemlje. Na taj način te površine postaju ponovo upotrebljive za lokalno stanovništvo, bilo da se radi o poljoprivredi, skupljanju drva za ogrijev, turizmu – ili čak samo da bi se djeca mogla ponovo igrati bez opasnosti ili planinari kretati bez rizika.

Uklanjanje mina je jedna stvar – ali ko se brine o onima koji i danas, godinama kasnije, zadobiju povrede od minskih eksplozija? Njemačka i ovdje pomaže, pružanjem podrške za rehabilitaciju žrtava od mina. Ljudi koji su izgubili ruke ili noge zbog minskih nesreća tokom rata – ali često i dugo vremena nakon toga – u velikoj mjeri su ograničeni u svom svakodnevnom životu, a posebno u učešću u procesu rada. Tek onda kada dobiju moderne i savremene proteze – u kombinaciji s individualnim medicinskim tretmanom – moguće je da, uprkos svojim fizičkim nedostacima, ponovo vode zadovoljniji život, čak i da ponovo mogu da rade. Njemačka je u te svrhe u protekle dvije godine obezbijedila oko pola miliona eura. U saradnji s lokalnim partnerskim organizacijama kao što je NVO MDDC (Centar za obuku pasa za otkrivanje mina u Bosni i Hercegovini), stradalima od mina iz svih dijelova zemlje i iz svih etničkih grupa u BiH donirane su proteze. One se individualno prilagođavaju potrebama svakog pojedinca prema najnovijim i najsavremenijim međunarodnim standardima. Ove sedmice sam ugostio 16 izuzetnih ljudi koji su upravo dobili nove proteze i imao sam priliku da čujem njihove sudbonosne priče. Među njima su bili i: reprezentativac BiH u sjedećoj odbojci Mirza Duran i bivši trener Mirsad Mirojević, koji su upravo u novembru ove godine postali viceprvaci svijeta. Uvjeravali su me da nikada ne bi stigli tako daleko bez pomoći Njemačke.

Ovakva iskustva motiviraju moje saradnice i saradnike u Njemačkoj ambasadi ovdje u Sarajevu da se unatoč mnogobrojnim birokratskim poteškoćama koje ponekad dožive od strane vlasti u BiH, iz dana u dan i dalje angažuju kako bi pomogli žrtvama od mina.

Podrška međunarodnih partnera u deminiranju će i u predstojećim godinama biti ključna za Bosnu i Hercegovinu. Njemačka je spremna da se i dalje ovdje angažuje. Ali pored raznih međunarodnih donatora, važno je da se i Vlada BiH jače uključi u ovu oblast. I pri tome ne mislim samo na budžetska izdvajanja za deminiranje. Ima još mnogo toga što bi se moglo u organizacijskom smislu poboljšati. Tako bi npr. zakonski propisi, koji propisuju obvezujuća pravila za zapošljavanje i civilnih žrtava od mina nakon njihove uspješne rehabilitacije, mogli primjera radi u javnom sektoru pomoći mnogima da se lakše integrišu na tržištu rada.

Ali postoji i hitna potreba za obezbjeđivanjem kadrova, na primjer u državnoj instituciji za uklanjanje mina u Bosni i Hercegovini BH MAC, gdje godinama broj novozaposlenih nije dovoljan da bi zamijenio one koji odlaze u penziju.

U mnogim dijelovima Bosne i Hercegovine još uvijek ne može doći do ekonomskog razvoja zajednica i opština pošto su mnoga područja još uvijek zagađena minama.

Naveo bih kao primjer Majevičku regiju. Pet opština, tri iz Federacije i dvije iz RS, okupile su se, ne obazirući se na etničke granice, kako bi promovirale regionalni turizam u ovom impresivnom krajoliku. Već ima zainteresovanih investitora koji žele da se uključe. Ali još uvijek 26 minsko sumnjivih površina u tim opštinama nije dozvolilo da dođe do ulaganja. Ovdje se i Njemačka hvata posla: do kraja 2024. godine obezbijedit ćemo ukupno okruglo 9,7 miliona eura kako bi se sva ova područja očistila. Nakon toga, biće moguće da se realizuju razni turistički projekti – poput staze za brdski biciklizam duge oko 40 km ili raznih skijaških staza.

Deminiranje za mene 27 godina nakon završetka rata poprima još jednu, sasvim novu dimenziju: ono ne samo da doprinosi većoj sigurnosti stanovništva, već postaje također i instrument pomirenja. Ovo je još jedan razlog zašto će Njemačka nastaviti pratiti BiH na putu ka budućnosti bez mina.