Arman Zalihić: Režim mora pasti

Autor/ica 👤Arman Zalihić 8.6.2017. u 10:33

Povezani članci

Od diktature koju nad građanima Mostara već pet godina provode stranke koje su na vlast devedesetih godina došle pod krinkom rušenja „diktature“, za nastavak mrcvarenja grada na Neretvi gora je samo činjenica da su SDA i HDZ za to vrijeme građane ovoga grada uspjeli učiniti ravnodušnima.

Kako drugačije objasniti činjenicu da je u Mostaru stasalo već devet generacija, nas koji nikad nismo birali ljude koji će voditi Grad u kojem živimo, a da čitavo to vrijeme nije održan ni jedan značajni protest protiv diktature vladajućih. HDZ i SDA su dakle sveli ono građana što je ostalo u BiH na puko zadovoljavanje mrvicama i preživljenjem pod parolom „samo nek se ne puca.“

Ruku na srce doprinos ovom stanju dale su i opozicijske stranke i ono akademske zajednice i intelektualaca što nisu u službi režima. Potreban je kud i kamo veći angažman i bolja organizacija nas koji se borimo protiv režima kako bi animirali građane da jasno iskažu svoj bunt, a da se sve ne pretvori u kontraproduktivni palež institucija viđen 2014. godine, već građanski bunt koji će vratiti demokraciju u bolesnika na Neretvi.

Budući da su gradske vlasti otišle toliko daleko u svojoj bahatosti i diktaturi da su odredile dva mjesta u Gradu na kojim se može protestirati – Sjeverni logor i Kantarevac, svaki vid bunta bio bi ujedno i građanski neposluh u cilju vraćanja demokracije u Mostaru. Sve ovo potvrdio je posljednjih dana i vrhovni diktator, čovjek bez ikakvog izbornog legitimiteta. Zabranio je tako još jedno javno okupljanje građana ogorčenih podrškom prvostupanjski osuđenim ratnim zločincima koje očigledno svesrdno podržavaju on i njegova stranka. Uz to je bahato dobacio: „Nek idu na stadion pa nek prosvjeduju“, a sve je opravdao Odlukom o zabrani prosvjeda na javnim mjestima iz 2014. godine. Samo je zaboravio reći da je u Čaušesku stilu navedeni dekret sam donio.

Pored građanskog bunta protiv nedemokratske vlasti i njihovih diktatorskih odluka postoji samo još jedan način da se otpetlja slučaj Mostara – da reagiraju oni čija je dužnost da to čine kada se zlorabe nedostaci Općeg okvirnog sporazuma za mir odnosno njegovog Aneksa 4 ili Ustava BiH, a to je OHR. Iz njihovih stavova jasno je da oni to neće činiti jer se posljednjih godina samo deklarativno zalažu za razvoj demokracije u našoj zemlji kako bi BiH dostigla zemlje iz kojih i sami dolaze, dok u praksi toleriraju petogodišnju diktaturu Mostarom.

Da kojim slučajem u OHR-u ima volje i spremnosti da se riješi pitanje Mostara ne bi morali čak ni da se direktno upliće u kreiranje Statuta kao što je to bio slučaj 2001. godine. Dovoljno je da uskrate nelegitimno financiranje Grada. Kada bi HDZ-u i SDA oduzeli moć da bez ikakvog izbornog legitimiteta i legaliteta upravljaju s gotovo 60 milijuna maraka novca poreznih obveznika na godišnjem nivou, značilo bi to obustavu primanja za njih i njihove političke uhljebe u javnoj administraciji (čast izuzecima koji svoj posao obavljaju časno i savjesno). Kad na to nadodamo obustavu financiranja projekata građevinskih poduzeća u vlasništvu tajkuna iz SDA i HDZ-a, pomenute stranke bi se dogovorile za manje od 24 sata. Naravno OHR bi morao biti budan i zajedno sa opozicijom spriječiti bilo kakvo rješenje koje podrazumijeva crtanje bilo kakvih etničkih karata ili etničku dominaciju i diskriminaciju.

Ipak, po onome što vidimo u posljednje vrijeme ne treba se uzdati ni u OHR, ni u iluzije da se pitanje Mostara može riješiti u Parlamentu. Prema tome ako je naš cilj da Mostar učinimo prosperitetnim i razvijenim Gradom, onda moramo pobijediti na izborima. A da bi pobijedili na izborima najprije se moramo izboriti za izbore i demokraciju. Da bi to ostvarili moramo srušiti diktaturu i režima SDA i HDZ-a, a po svemu bunt je ostao jedini način za tako nešto.