Četiri toma – ispovijest o kriminalu?

Povezani članci

• Američki studenti oduševljeni Sarajevom
• Javne nabavke u BiH: Ponište tender pa u talu kradu
• Francuski desničarski parlamentarci prisustvovat će obilježavanju neustavnog dana RS-a
• Duh Karađorđeva ponovo nad Bosnom i Hercegovinom
• DAVNO ZAUZETE POZICIJE SUPROTSTAVLJENIH TELEVIZIJA
• SKLAD KAO IZRAZ LIKOVNOSTI

Zasigurno u tom ”kapitalnom” (ne)djelu nećemo naći ispovijest autora o ”kapitalnim” zloupotrebama, otuđivanju javnih dobara, uništavanju privrednih giganata i ratnim zločinima HVO-a. Željno očekujem imena političara koje je Bajdenova (Biden) administracija stavila na crnu listu gdje me ne bi iznenadilo da se na njoj nađe i ime dotičnog doktora nauka, vječnog HDZ predsjednika i autora čitava četiri toma ”kapitalnog” (ne)djela.

Čovićev imovinski karton na najbolji je mogući način dokazao da je politika najunosniji biznis u zemlji od 3.5 miliona stanovnika i 475 hiljada nezaposlenih. Jedan mostarski vic sarkastično ocrtava raspoloženje javnosti prema Čoviću kao osobi i kao političaru:

”Jedna starija žena najmanje dvaput dnevno prolazi pored Dragana Čovića kuće. Kako  je zaštitarima to postalo sumnjivo, zaustavili su je i pitali zašto tako često prolazi pored kuće. Žena je odgovorila da su razlozi za to zdravstveni. Kakvi zdravstveni razlozi, u čudu su pitali zaštitari. Pa, vidite, odgovorila je žena, imam izrazito nizak krvni tlak. Da ne bih koristila previše lijekova, naprosto izađem i kad vidim Čovićevu kuću, odmah mi skoči tlak.”

Zbog gradnje te kuće promijenjen je tok rijeke Radobolje, raskošne vile koju uspoređuju s kućama holivudskih zvijezda i čija vrijednost potiče pitanja o prihodima svog vlasnika. Mnoge afere i sudski procesi koji su pokretani protiv Čovića utjecali su na osmišljanje navedenog vica. Sve to ipak  nije nimalo utjecalo na Čovićevu karijeru.

Danas u Sarajevu je predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), novopromovisani doktor nauka i univerzitetski profesor Dragan Čović predstavio svoja četiri toma knjige “Iznad crte”.

Da se razumijemo, volim knjigu ali nemam namjeru da čitam ”kapitalna” (ne)djela svakojakih autora, posebno onih koji su svoj politički angažman znali dobro da naplate vladajući neprikosnoveno posljednjih 25 godina i čiji se obraz pretvorio u ”đon” pa  zadrto ”furaju  svoje” povlačeći razno razne crte i valjda naivno misleći da smo svi mi  izgubili razum i vlastitu dozu samopoštovanja. Dotični i sam zna da se i sam tok jedne rijeke može promjeniti pa mi ”udaranje crte” dođe kao udaranje nebuloza. Svijet  danas nije onaj svijet od prije 25 godina, pri čemu ja lično ne vidim da je dotični  nešto dobro uradio da se on mijenja u pozitivnom smjeru u vrijeme njegove neprikosnovene vladavine. Nakon nekoliko pokušaja ”puča” i pokušaja da Evropskoj uniji (EU) proda priču o neophodnosti federalizacije BiH, ”legalnog” predstavljanja hrvatskog naroda koga je, uzgred rečeno, sve manje u Bosni i Hercegovini upravo zbog njegove višedecenijske politike, principa konstitutivnosti naroda kao paravana pljačke te pravnog razvlašćivanja države Čović-lobistička politika je doživjela debakl u Briselu. Lekcija EU o građanskoj Bosni i Hercegovini je u stvari i najbolja ocjena njegovog ”kapitalnog” (ne)djela.

Zasigurno u tom ”kapitalnom” (ne)djelu nećemo naći ispovijest autora o ”kapitalnim” zloupotrebama, otuđivanju javnih dobara, uništavanju privrednih giganata i ratnim zločinima HVO-a. Željno očekujem imena političara koje je Bajdenova (Biden) administracija stavila na crnu listu gdje me ne bi iznenadilo da se na njoj nađe i ime dotičnog doktora nauka, vječnog HDZ predsjednika i autora čitava četiri toma ”kapitalnog” (ne)djela.

U Čovićevom (ne)djelu zasigurno nećemo naći mnoge afere čiji dosjei skupljaju prašinu, prepušteni zubu vremena i fenomenu naše amnezije. Iz svih dosadašnjih sudskih procesa Čović je izašao kao pobjednik jer su slučajevi padali zbog zastare, nedostatka dokaza ili gubljenja dokumenata. Za tri godine, koliko je obavljao dužnost ministra financija, protiv Čovića su podignute tri optužnice. Prvostepenom presudom izrečenom u mart 2006. godine Čović je osuđen na petogodišnju zatvorsku kaznu. Pravomoćnost presude nije čekao u zatvoru, jer su se pobrinuli njegovi prijatelji uplativši višemilijunsku garanciju, baš kao što će se to nekoliko godina kasnije dogoditi s njegovim kolegom iz Hrvatske Ivom Sanaderom. Uz slučaj poznat kao „Eronet“ u kojem mu je suđeno zajedno sa Žarićem i ostalim, sudilo mu se i zbog afere „Lijanovići“. Čović je bio optužen i za nezakonito izdavanje uputa i omogućavanje firmama „Lijanovići“ i „Mesna industrija Lijanovići“ da izbjegnu platiti skoro 39 milijuna KM carinskih obaveza i tako ostvare nezakonitu dobit. U trećem slučaju Čović je bio optužen da je zajedno sa Edhemom Bičakčićem, tadašnjim premijerom FBiH, nenamjenski potrošio 7,8 milijuna KM budžetskih rezervi. Tim novcem su kupljeni i renovirani stanovi zaposlenicima u organima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Nakon pozicije federalnog ministra financija odlazi u Predsjedništvo BiH a sa te funkcije ga je 2005. godine zbog optužnice smijenio tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown.

Eto, to je djelić razloga zbog kojih neću čitati Čovićevo kapitalno (ne)djelo. I dok mnogi sastavljaju kraj sa krajem  dotle kriminal i korupcija cvjetaju. Čovićev punac Blago Prskalo, umirovljeni rudar iz Mostara živi bolje nego ikada jer ima zeta, njegova kći Bernardica Čović jer ima muža a HDZ-ovi tajkuni vjernog saborca u kriminalu.