Da li je vrijeme za katarzu, na ovim prostorima?

Da li je vrijeme za katarzu, na ovim prostorima?

U posljednje vrijeme vrlo često spominje se riječ katarza. Pa čujemo kako neki još nisu doživjeli katarzu, a mogli su jednostavnije reći – očišćenje, pročišćenje.

U antičkoj filozofiji i književnosti katarza je duhovno pročišćenje, oslobađanje koje dovodi do duhovne ravnoteže. Platon je pod katarzom podrazumijevao oslobađanje duše od tjelesnih sklonosti i strasti, kroz razvijanje duhovnog života.

Dugo je interpretirana kao moralno ili mentalno pročišćenje. Bilo kako se definisala i primjenila, katarza na našim balkanskim prostorima od svega toga je ponešto,  pa i više od toga. Zato u našoj Bosni i Hercegovini, recimo, da katarza treba da doživljava – katarzu!

Postavlja se i pitanje, da li neko već radi na ovoj potrebnoj katarzi, na našim prostorima?

Evo, upravo je danas, konačno izrečena i presuda Ratku Mladiću, a već i ranije i Radovanu Karadžiću i mnogim njihovim saradnicima, u agresorskim dejstvima i neljudskim nakanama na ovim našim prostorima..

Sve je rečeno, opisano i izrečeno, izlaganjem  sudije Haškog suda, uz izrečenu prvo stepenu presudu, doživotnog zatvora.

Činjenice su evidentne, da se i ova presuda, veoma tiče i Republike Srbije, koja već godinama negira genocid, a njegovim priznavanjem, kao i odgovornosti za agresiju sa istoka, na našu državu i njene građane, svakako bi stekla i  uslove za otpočinjanje katarze i moralni i svaki drugi napredak..

Međutim, njeno permanentno koketiranje i odobravanje stavova i ponašanja rukovodstva Republike Srpske, raznim referendumima i dekleracijama, težnja ka podrivanju našeg sistema i svega što je  naše, zajedničko bosansko-hercegovačko, uz najave nekog otcjepljenja i slično, svakako je upereno protiv integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine.

„Srbija od početka negira legitimitet Haškog tribunala i od njegovog osnivanja njena strategija je bila podrivanje i diskreditacija te institucije. Slučajem Mladića i Karadžića Haški tribunal završava svoj rad i u tom smislu obe presude su važne pogotovo što će ceo svet tim povodom praviti analize i uvide u rad Tribunala. Presuda Mladiću kao i presuda Karadžiću opisuje suštinu rata u Bosni i Hercegovini. Detaljno su opisani zločini i teror nad Bošnjacima, etničko čišćenje i genocid – sve to u funkciji stvaranja srpskih etničkih teritorija, odnosno stvaranja Republike Srpske. Srbija rat u Bosni kvalifikuje kao oslobodilački rat Srba. Očigledno je da Srbija nije spremna da ove dve presude iskoristi kao osnovu za unutrašnji dijalog koji bi osvetlao ulogu Beograda u Bosni i time stvorio osnovu za normalizaciju odnosa sa Bosnom i regionom. Činjenica da je Srbija više od decenije skrivala Mladića i Karadžića takođe ukazuju na njenu odgovornost. Dakle presuda Mladiću se i te kako tiče Srbije. Priznavanjem odgovornosti za rat Srbija bi stekla preduslove za moralni oporavak. To je i put ka priznavanju Bosne i Hercegovine kao države, umesto stalnog igranja i ucenjivanja raznim deklaracijama i referendumima o otcepljenju RS. To je put ka uključenju regiona, i Srbije i Bosne u Evropsku uniju.“ / INTERVJU Izabela Kisić /.

Zahvaljujući televizijskim kućama, mogli smo, danas pratiti izricanje presude, sa obrazloženjima Ratku Mladiću.

Sve činjenice, nama znane i u ranijim presudama ovoga suda, da je tvorevina Republika Srpska, genocidnog karaktera, koju su stvarali vođe, Radovan i Ratko, sa svojim borcima i saradnicima, na temeljima, hiljada ljudskih žrtava, uglavnom Bošnjaka, na ubistvima, zločinima i najgnusnijim zvjerskim postupcima, nedoličnim ljudskoga roda. Nažalost, slušajući i mnoge današnje komentare iz studija RTRS-a i njenih sagovornika, normalnom čovjeku se zagorča život, gubi se prisebnost u glavi i stvara velika mučnina u stomaku, od slavopojki i veličanja, njihovih „srpskih heroja„, Radovana i Ratka, smrtnika, ubojica i najvećih životinjskih zvjeri, koje je izrodio njihov srpski rod.

Žalosno je bilo, slušati i neke profesore, njihovog Univerziteta, kao Ćeranića, Milutinovića, neku doktoricu političkih nauka Jelenu, nekog Kojića iz Haga i mnoge druge, bez zapamćenog imena i zvanja, dakle akademski obrazovane ljude, koji tako zdušno podržavaju i veličaju, te svoje „srpske heroje„ i njihova nedjela. Strašno je, upravo to poricanje zločina, u  političkim, akademskim, kao i medijskim krugovima, čime neposredno, svakako utiču i na građansko formiranje mišljenja o takvim zločincima. Kako vele, neki od njih, pisaće oni svoju srpsku istoriju, a njihova djeca će po njoj, učiti u školama, o njihovim „srpskim herojima„ kao što su to Ratko Mladić, Radovan Karadžić i ini ratni zločinci, prema presudama Haškoga suda u Hagu.

Svakako, u svemu ovome, nikada nije bila imuna niti srpska pravoslavna crkva, čiji su vjerodostojnici često i blagoslovili i otpremali u agresorska dejstva, njihove razbojnike i ubice. SPC je često širila, veoma konzervativne poruke, „gdje su srpski grobovi, tu su i srpske zemlje„ ili i najnovija poruka ptrijarha Irineja; „Gdje žive Srbi, tu je i srpska država„. Svakako je na djelu veliko uplitanje SPC u politički život građana, te je nužno i neophodno stvarati sekularnu državu i odvajanje  države od SPC, jer je i vjerska pripadnost postala i ključna u definisanju nacionalnih indentiteta, na kojima se grade nacionalne države.

Da li je, ovom presudom Ratku Mladiću, konačno i vrijeme i saznanje, da se stavi tačka na neželjene odnose i događanja u Bosni i Hercegovini, za početak realizacije potrebne katarze. Da li se, ovi Bosanski Srbi, iako neki od njih i ne priznaju svoj status, jer poštovanje prema Srbijancima, neka oni grade svoju državu, prema njihovim aršinima, ali uz poštovanje i svojih komšija i susjeda, a mi se svi oslobodimo mitova i sa nebesa, spustimo se na naše ravno tlo, naše jedine domovine, Bosne i Hercegovine.

Neka Republika Srbija, njeno rukovodstvo, upute pokajanje, izraze priznavanje genocida na našim prostorima, te upute redovne i pozitivne  savjete, prema rukovodstvu Republike Srpske. Neka svi zajednički porade na dobrim međusobnim odnosima, uz poštovanje i razumijevanjem svih različitosti. To je način i jedina formula, za stvaranjem povjerenja, dolaska do istine, ma koliko bolna bila, a sve poradi dobrih  odnosa, u svim domenima djelovanja.

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija