Dedović: “Stavovi ne smiju dovesti do govora mržnje ili nasilja prema bilo kom pojedincu ili grupi niti smiju ograničiti slobodu govora ili mišljenja”

Povezani članci

• Histerija Jadranke Kosor ili kako izgubiti dostojanstvo
• Povelja o kulturi sjećanja na žrtve genocida u Bosni i Hercegovini
• Srbija se izvukla, i ostavila RS da bude sama genocidna
• Dijalog o kulturi sjećanja, Prijedor 30 – 31. maj
• PSOVKE HUMANISTIMA, BARABAMA HVALE I POŠTOVANJE
• RAZGOVOR SA PRVOM DAMOM – DVOSTRUKA IGRA DEMONA

Centar za edukaciju i istraživanje (CEI) NAHLA iz Sarajeva ima široki spektar djelovanja – od edukacijskih programa, društvenih istraživanja, savjetovanja, poslovne podrške, programa za djecu i mlade do sporta i rekreacije i aktivizma. Glavni cilj centra je educirati i osnažiti žene i mlade u BiH koji će mijenjati svijet oko sebe. Njihova misija je osnaživanje žena obrazovanjem i kreiranjem poticajnog okruženja za lični razvoj i kompletno učešće u društvenim procesima.

Povod za razgovor sa Sehijom Dedović je reakcija CEI NAHLA tima zbog govora mržnje i osude javnosti povodom održavanja prve Parade ponosa u Sarajevu. Izrazili su podršku organizatorima te tim povodom Dedović je poručila javnosti: “Voljela bih kada bi se društvo manje dijelilo po osnovu ‘za i protiv’ a više razgovaralo da se razumiju stavovi, strahovi i potrebe jedne i druge strane.”

Povodom 20. godišnjice Udruženja razgovarali smo s predsjednicom, ujedno i osnivačicom udruženja NAHLA Sehijom Dedović.

Razgovarala: Arijana Hadžiomerović

Kada je nastalo Vaše udruženje?

Ovaj intervju i vaše pitanje dolaze u vrijeme priprema za obilježavanje 20. godišnjice našeg osnivanja i početka rada, godišnjice koja bi trebala da pokaže ne samo da je CEI Nahla realnost ovog društva nego i da ova godišnjica pokaže stabilnost, zrelost, iskustvo  ali i odgovornost koju nosimo u suočavanju sa izazovima bh. okruženja.

Odakle ideja za formiranje udruženja poput Nahle?

Sada to može izgledati kao neka zaokružena ili cjelovita ideja ali u vremenu nastanka to nije bilo tako jasno. Bila je potreba da uradimo nešto pozitivno, optimistično i  da, u društvu izašlom iz rata, omogućimo više šansi i prostora za učenje i razvoj iako nije bilo sasvim jasno u šta će ta želja izrasti ali je bilo sigurno da će slijediti potrebe okruženja i pokušati na njih odgovoriti svojim skromnim doprinosom i kapacitetom. Ako bi neko objektivno analizirao naše početke vjerovatno bi zaključio da je to bilo najprirodnije i najiskrenije društveno djelovanje nastalo na lokalnom nivou iz potrebe a nastavilo rad kroz formaliziranje i registraciju u formi nevladine organizacije. Naše opredjeljenje i odlučnost da izgradimo prostor u kome će se učiti znanjem pomoći sebi i drugima, susretati različitosti, učiti kritički razmišljati i učiti biti odgovoran/na građanin/ka ostali su isti i nepromijenjeni. Sve ostalo nastajalo je kroz vrijeme uz pomoć brojnih fenomenalnih žena i muškaraca, naših suradnica i suradnika, naših partnera iz zemlje i svijeta koji su ugrađivali sebe u ovu ideju ali posebno svim ženama koje su, dolazeći u sve većem broju, pokazale koliko su im ovakve usluge i programi potrebni a time postavljali pred nas nove zadatke i očekivanja.

U proteklom periodu realizovali ste više od 60 projekata. Možete li nam nešto više reći o tim projektima?

Pod ovim brojem, vjerovatno, mislite na projekte koje smo sami razvili i realizirali i koji su postali dio stalne ponude u  našim centrima. Broj ukupno realiziranih projekata daleko je veći imajući u vidu ulazak u dvadesetu godinu rada, rad u tri grada i tri centra i veliki broj partnerstava i rada sa drugim organizacijama i institucijama. Iza nas je, u svakom slučaju, jedan uspješan period.

Vraćajući vrijednost znanju pokušavamo kreirati i implementirati edukativne programe koji unapređuju znanja i vještine potrebne za lični i profesionalni razvoj ali prije svega vraćaju vjeru i svijest ženi da je njen napredak, razvoj i uspjeh u konačnici u njenim rukama i da počinje sa njenom odlukom da za njega preuzme odgovornost. Naše usluge, programi i aktivnosti čine joj to lakše dostupnim i lakše ostvarivim. Proces podrške i osnaživanja kroz obrazovanje, nova znanja i vještine dešava se na više različitih nivoa ali je sigurno da je jedan od najvažnijih svijest da uvijek možete uraditi nešto da popravite stanje s kojim niste zadovoljni ili da ga mijenjate.

Obzirom da naši programi nisu usko fokusirani na samo jednu oblast nego da su pratili sami život i njegove potrebe, svi su na svoj način važni i značajni. Tu možete naći programe u rasponu  od onih koji se bave samopouzdanjem i komunikacijskim vještinama do onih koji vam nude radionice slikanja, veza ili šivenja u rekreativne ili profesionalne svrhe, preko kurseva stranih jezika, IT vještina, programa obuka mladih aktivista do profesionalnih obuka namijenjenih za bolju kvalificiranost za tržište rada pa sve do programa koji pomažu promociji mira, duhovnom rastu i razvoju, razumijevanje drugih, psihološkoj pomoći i dr. Meni je teško izdvojiti bilo koji prema značaju jer vjerujem da su svi izuzetno važni u oblasti za koju su namijenjeni i problem koji tretiraju.

Ali ako moram, izdvojit ću programe koji, na neki od načina, pomažu ekonomskom osnaživanju žena  kroz  karijerno savjetovanje, mentorsku podršku pri ostvarivanju ideje, seminare i obuke za stručno usavršavanje, pomoć nezaposlenim ženama u spajanju sa tržištem rada i dobijanju prvih radnih iskustava.

Nahla se trudi pratiti trendove i ponuditi ženama obuke koje će ih učiniti konkurentnijim u skladu sa aktuelnim zahtjevima tržišta, a interna statistika koju pratimo pokazuje da čak 75% žena biva zaposleno nakon naših obuka iz oblasti IT-a i poslovne administracije najkasnije 6 mjeseci nakon završetka obuke.

Organizovanjem „Akademije ženskog preduzetništva“ obučili smo i unaprijedili vještine velikog broj žena za  razvoj vlastitih poslovnih ideja te iznjedrili preko 30 preduzetnica čiji su biznisi i danas uspješni i održivi, a naš budući fokus će biti na kreiranju pogodnog poslovnog okruženja za dalji napredak već postojećih biznisa i umrežavanju.

Vidjeli smo da pored žena pružate i edukacije za mlade, kolika je zainteresovanost?

Mi s mladima radimo u više  tematskih grupa –  sa tinejdžerkama, studenticama i  onim zainteresiranim za društveni aktivizam a posebno na polju ljudskih prava, diskriminacije, slobode vjere i uvjerenja i sl. Rad sa mladima uvijek uključuje lično osnaživanje, podučavanje profesionalnim vještinama te aktivističko djelovanje i praksu na projektima. Pokazatelj zainteresiranosti je da se na većinu naših poziva prijavi 2-3 puta više kandidata u grupe na kojima možemo primiti po dvadesetak polaznika. Smatram da posvetimo mnogo vremena i pažnje kako bismo im pomogli da odaberu svoj put kojim dalje žele ići i da rastu u tom segmentu. Volimo istaći da naši mladi ljudi koji prolaze kroz ove programe ostaju, u većini slučajeva, uključeni u neki oblik aktivističkog djelovanja i da su dokaz da priče o letargičnoj bh. omladini nisu ispričane do kraja tačno. Postoji puno svjetlija slika “milleniallsa”, punih energije i želje da pokažu svoja znanja, puno dobrog osjećaja za pravdu i pravednost i energije da se za nju bore ali mislim da trebamo još dosta učiti i osvijestiti da, ako želimo zadržati njihov interes i energiju,  metode i dinamika rada s ovim generacijama mora biti prilagođena njima a ne nama.

Na nedavnoj evaluaciji programa sa mladima primijetili smo da ono što ih zadržava u Nahli je otvorenost i prihvatanje a podijelili su nam i neke lekcije o nedovoljnoj prisutnosti u medijima, posebno društvenim mrežama, jer bi željeli da se ovakvi primjeri ‘agresivnije reklamiraju’ kako su to rekli ‘u pozitivnom smislu’. Složili smo da ćemo na tome zajedno raditi.

Kakva su vaša iskustva prethodnih godina o interesovanju žena za vaše udruženje, tačnije za edukaciju?

Edukativni programi, obuke, savjetovanja, seminari, radionice iz različitih oblasti koje nudimo predstavljaju aktivnosti kreirane po mjeri, i u skladu sa potrebama korisnica. Skoro već dvije decenije osluškujemo potrebe žena, kao i bh. društva i tržišta, i na osnovu toga svake godine nastojimo osmisliti nove i/ili prilagoditi već postojeće programe, prateći korak s trendovima.

O zainteresiranosti žena za edukacije najviše govore brojevi koji se mogu naći na našoj stranici ili u medijima ali mi smo posebno ponosni na one koji se vraćaju i iznova koriste naše programe jer je izazov da zadržite pažnju i interes i ozbiljnost u radu puno teži nego da ih samo dovedete.

CEI Nahla je centar za progres zasnovan na znanju, a naši timovi u tri grada, snagom svojih ideja, stvaraju usluge i projekte koji pokreću stvari na bolje, a žene to, čini nam se, cijene i prepoznaju.

Kako komentarišete stereotipe s kojima se svakodnevno susrećemo o ženama sa hidžabom, neki od njih su da se ne žele obrazovati zbog vjere, da su općenito neobrazovane?

Koliko god da to donosi izazova ponosni smo na naše društvo ovakvo kakvo jeste – ispunjeno različitostima, religijskim, nacionalnim, etničkim i svakim drugim.

Kada su u pitanju religiozne muslimanke, neke od njih su svoju religioznost odlučile ispoljiti  i Božije zadovoljstvo potražiti kroz pokrivanje kose a neke i kose i lica. Međutim, iako ih dijeli jedna zajednička karakteristika – hidžab, primijetit ćete da postoji veliki diverzitet među ženama koje ga nose, jednak onoj različitosti među ženama koje ga ne nose kao i onim različitostima koje postoje među nereligioznim ženama i muškarcima, muslimanima i nemuslimanima. Kada je u pitanju obrazovanje neke su završile srednje škole, neke fakultete, magistarske i doktorske studije, neke su svoja znanja nadogradile izvan formalnog obrazovnog sistema, neke polažu više značaja procesu cjeloživotnog učenja neke manje ali ono što im je svima zajednički sadržilac jeste da duboko vjeruju i znaju da vjera od njih prije svega i snažnije od mnogih drugih važnih autoriteta traži i zahtjeva stjecanje znanja.

Svaka muslimanka koja je na svom putu saznala ili spoznala da Bog od nje očekuje skromnost i pokrivenost u odijevanju kao izraz njene bogobojaznosti morala je prije toga saznati da je poziv na učenje i razmišljanje bio među najvažnijim vrijednostima koje je islam donio sa sobom i koje naređuje i očekuje od svojih sljedbenika puno jasnije i očitije od samog načina odijevanja. Ovo ne samo da može nego i mora biti dodatna  motivacija na putu razvoja njene ličnosti i karaktera i poticaj da je učenje cjeloživotni proces, neodvojiv od same vjere.

Znajući sve ovo što sam pomenula a u što duboko vjerujem, smatram da žene sa hidžabom nisu one koje odgovaraju ovakvim stereotipima iako su njihove najčešće žrtve, zapravo više govore o onima koji ih šire i nameću. Voljela bih vjerovati da postoji neki brži način da se oni prevaziđu ali znam da svi zajedno moramo više raditi na upoznavanju a promijeniti se jedino mogu otvorenošću i povjerenjem jednih prema drugima.

Cijenite, vrednujte i poštujte različitosti, koji je stav udruženja prema LGBTIQ populaciji?

Demokratsko društvo u kojem živimo, te multikulturalnost koju njegujemo nam daje  pravo i mogućnost da budemo vjernici, slijedimo određena vjerska načela te primjenjujemo prakse i norme koje one nalažu i uvijek tražimo i očekujemo od drugih da to poštuju i, tamo gdje je to neophodno i ukoliko budu ugrožena, da ova prava budu zaštićena zakonom zemlje u kojoj živimo. Isti ovi principi društva oko kojih smo se dogovorili omogućavaju nam da nešto smatramo neispravnim ili moralno prihvatljivim ili neprihvatljivim u okvirima vjere koju slijedimo, ali takvi naši stavovi ne smiju dovesti do govora mržnje ili nasilja prema bilo kom pojedincu ili grupi, niti smiju po istom osnovu diskriminisati nekog pojedinca ili grupu ili mu ograničiti slobodu govora ili mišljenja. To je ono što smo izrazili i našom nedavnom reakcijom u javnosti prema izjavama nekih političkih predstavnika/ca a povodom najave Parade ponosa u ovom gradu. Voljela bih kada bi se društvo manje dijelilo po osnovu ‘za i protiv’ a više razgovaralo da se razumiju stavovi, strahovi i potrebe jedne i druge strane.

I za kraj, šta biste poručili ženama i čitateljima portala Tačno.net?

Voljela bih da svako učinjeno dobro u ovom društvu i okruženju pominjemo, koristimo, ističemo, pokazujemo, ponavljamo,  na njemu surađujemo i iz njega učimo, jedni drugima budemo podrška i inspiracija za dobro.

Mi smo oni koji moraju vratiti vjeru u sebe i preuzeti odgovornost za izgradnju društva znanja, prosperiteta i podrške!