Dok ne kažu cijenu kvadrata – čekam

Autor/ica 19.6.2011. u 23:59

Dok ne kažu cijenu kvadrata – čekam

Možda bi bilo prehrabro reći da će osiguravajuće kuće masovno od umirovljenika i drugih nevoljnika za, uvjetno rečeno, sitniš otkupljivati generacijama teškom mukom stjecane, ali i samo socijalizmu znanim kreditima koje je pojela inflacija gotovo pa darovane nekretnine. Istina, postoje tu i posljednjih godina skupo plaćene nekretnine, od stanova do vikendica i apartmana. No i one su dobre da ih se kupi za sitniš i kasnije iznajmljuje. Zato, da ne bude prehrabro, reći ću da me takav scenarij u budućnosti ni najmanje ne bi iznenadio.

Vladavina banaka
OK, iako se naša vlast ulasku u Europsku uniju opirala koliko je mogla, vjerujem da ćemo uskoro biti tamo, i vjerujem da će neki projekti, godinama na čekanju, utamničeni u tko zna čijim ladicama, biti pokrenuti, da će se nešto ljudi zaposliti. Međutim, ne vjerujem da Hrvatska može izbjeći sudbinu bivanja konobaricom europske srednje i, nadam se, više srednje i visoke klase. Dok čekamo “bolne rezove”, razmišljam od čega bi ljudi živjeli između sadašnjosti utemeljene na zaduživanju i države i građana, i nekakve realne budućnosti ekonomski kao etnički očišćenog prostora. I nekako mi je najlogičnije da i mali čovjek učini što je učinio najveći među nama Hrvatima, Todorić: sell and lease back. Mainstream mediji malte ne periodički objavljuju tablice s postocima stanovnika koji posjeduju vlastitu nekretninu po državama, otprilike u istom ritmu preispituje se postotak loših kredita, no ne vidim neke velike probleme za krupni kapital, kojeg često nazivamo bankom, to jest bankama.Hoću reći, osim što su se banke osigurale i kreditnom sposobnošću korisnika kredita, i jamcima, volim kazati da ni vječnost ni Mona Lisa nemaju P/E. U kvartovskom kafiću sam znao pitati prijatelje koliko bi platili da njihov klub zauvijek, ali doista zauvijek osvaja prvenstvo.

Pogledali bi me u čudu, dodao bih: Baš me zanima koliko bi banke, ne platile, nego zaradile, da zauvijek, ali doista zauvijek, vladaju nekim teritorijem, narodom, gospodarstvom, kontinentom… I tu mi se najlogičnijim rješenjem čini da nekoć opskurno dohranjivanje dok “baba ne crkne” preraste u veliki institucionalni posao, masovni sell and lease back, masovnu seobu Hrvata iz bajke u stvarnost, iliti prodaj nekretninu da bi vratio kredit, riješi se vikendice ili apartmana da bi zadržao stan, i tako dalje… I, dok čekam da krupni kapital, možda sinonim za tržište, objavi svoju odluku o cijeni kvadrata, povremeno gledam oglase. Centar, Palmotićeva, suteren 56 kvadrata, 800 eura. Nova Ves, stan za adaptaciju, 32/690. Onda stan iz podnaslova, Bogovićeva, 99/1350. Baruna Filipovića, dvosobni, 53/1300. Fraterščica, potkrovlje, parking, terasa, 112/890. Ilica, 35/1285. Kustošija, trosobni, prizemlje s vrtom, 90/1150. Sveti Duh, blizina bolnice, prizemlje, 46/1250. Petrova, 45/1310. Črnomerec, Bijenik, 30/1000. Brezovica, 117/1000. Novi Zagreb, Trnsko, 49/2010. Sopot, 33/1280. Sopot, 62/1210. Središće, 86/1337. Zapruđe, 60/1040. Zapruđe, 60/1180. Zapruđe, 54/1250. Baštijanova, za uređenje, 55/1070. Knežija, 35/1285. Knežija, 60/1233. Prečko, 62/1150. Selska, 55/1180. Srednjaci, 60/1066. Držićeva, 65/1200.

Manje od poštene cijene
Na kraju ovog Malog ulagača, Fjodor je u komentarima ispod teksta iz prošlog broja napisao: “Pretpostavljam po portfelju da su vas Agram brokeri savjetovali”. Sve što o tome imam za reći je da iz većini publike dobro znanih razloga neću reći ni tko me je savjetovao, ni tko me danas, to jest tko me već dugo vremena, otkako savjet ne tražim niti bih ga dao, ne savjetuje. Moja strategija je: Pokušam odrediti vrijednost nečega, a onda nastojim platiti mnogo manje. Ponavljam: Nastojim procijeniti koliko neki posao vrijedi, i nastojim dionicu kupiti za mnogo manje od cijene koju smatram poštenom. Koliko god to možda pretjerano zvučalo, zvučalo kao druga krajnost, ni Buffettovo ni Bakićevo mišljenje ne bi bilo ni presudno ni dovoljno da nešto kupim ili prodam. Kao što ni dovoljne ni presudne nisu ni analize nebrojenih screeninga.Kako bih to rekao… Ne guram se da bih kupio Amazon na P/E cca 80, ni Google na 20, ni Microsoft na 10, a kamo li Linked In na 1960.

* Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, HBAS-R-A, LURA-R-A, STTB (Makedonija), PLNM (Srbija) i HLF (NYSE).

poslovni.hr

Tagovi:
Autor/ica 19.6.2011. u 23:59