Ekskluzivno: Po prvi put objavljujemo članak o knjizi “Tito senza maschera”, autora S. Zaratina, koju je izdao 1947. godine nakladnik “Nuova Vita” u Trstu

Izdvajamo

• To je štivo militantnog i prepotentnog Massima Lacote, velikog lašca i falsifikatora o partizanskom pokretu (on i njegovi članovi su uvjereni da su svi partizani bili članovi Komunističke partije Jugoslavije! – op. A. Č.) u republikama bivše države. Nijedan povjesničar, književnik i novinar u predgovorima knjiga ili u knjigama nisu objavili tako grozomorne laži! Piše kriminalno, kao da opisuje što se događalo u Drugom svjetsko ratu u republikama bivše Jugoslavije. Jer, njegovi djedovi ili otac su vršili pokolje i spaljivali čitava sela, posebice na području Istarskog poluotoka! Ne pamti se u povijesti Austro-Ugarske i Talijanske Monarhije i fašističke Italije, da su pripadnici NOP-a Jugoslavije spalili jedno talijansko selo!!

Povezani članci

• Zašto je Bakir Hadžiomerović ugasio ’60 minuta’?
• Fašističko ponašanje vijećnika Općinskog vijeća Novo Sarajevo
• DIKOD UĐE, A DIKOD I NE UĐE
• Kada zamirišu jorgovani
• Deblokada uma
• 24. godišnjica genocida u Srebrenici: Ukopane 33 žrtve

(Foto: Tilli Černjul) Preslik naslovne strane “Tito senza maschera”

Iako je knjiga prvi put izdana prije 75 godina, drugo izdanje tiskano je 1948., a treće dopunsko izdanje izdala je ove godine neoiredentistička Unione degli istriani. Libera provincia della’Istria in Esilio, a o autoru provokativne knjige i tajnom agentu od 1984. godine ne postoje nikakvi biografski podaci o tomu gdje je radio i živio…

Da čitatelji ne bi kojim slučajem bili zbunjeni, knjiga “Tito senza maschera” (Tito bez maske) nema nikakve veze s knjigom “Tito bez maske” (“Mozaik knjiga”, Ljubljana, 2008.), novinara i pisca Mira Simčića, rođen u Rijeci, svojevremeno novinara ljubljanskog Dela i mariborske Večeri (optuživao je zagrebačke filmske redatelje Antona Vrdoljaka i Jakova Sedlara da su ga pokrali – op. A. Č.). Simčićeva knjiga doživjela je veliki kritički i prodajni uspjeh, a u Srbiji, čiji je nakladnik “Mladinska knjiga Beograd”, bila je veliki hit. Ne znam je li kolega Miro Simčić ukrao naslov knjige “Tito senza mashera” (“Edizione Nuova Vita, Trieste, 1947.), novinara i pisca Zaratina S. Osim toga, u Njemačkoj je 1969. godine izdana knjiga “Hitler ohne Maske” (prevedena na više jezika), a na hrvatskom jeziku “Hitler bez maske” objavila je “Istarska naklada” u Puli 1985. godine. Urednik knjige je autor ovog kritičkog članka.

Večernji list nije htio objaviti članak o knjizi 1989. godine

O knjizi “Tito senza maschera” (Tito bez maske)/”Edizione, Trieste, 1947.), autora Zaratina S., novinara i pisca, iako je o izdanu otprije 75 godina, do današnjeg dana nije objavljen članak ili kritika u bivšoj Jugoslaviji i Republici Hrvatskoj. Premda sam bio zaposlen u zagrebačkom Večernjem listu, od 11. studenog 1989. do 10. studenog 1990. godine živio sam u Trstu i bio honorarni dopisnik. Tada me je jedan slovenski novinar iz Trsta pitao da li sam čuo za knjigu o jugoslavenskom predsjedniku Josipu Brozu Titu koja je još 1947. objavljena u Trstu pod naslovom “Tito senza maschera”. Odgovorio sam da nikad nisam čuo o toj knjizi i kolegu upitao mogu li je gdje kupiti ili posuditi. Odveo me je do jedne knjižare – antikvarijata i na sreću imali su jedan primjerak. Knjigu sam pročitao za tri i pol sata – bijaše to provokativno djelo u kome je autor Zaratin S. vrlo kritički opisao Tita, kritizirajući jedan njegov poslijeratni govor u Istri (mislim da je to bilo 1946. god.) i autor je objavio da je toga dana bio na toj svečanosti.

Pitao sam kolegu je li zna gdje radi i živi autor, koji je bio i novinarski izvjestitelj iz Jugoslavije, i dobio začuđujući odgovor da nitko ne zna gdje ima svoje “utočište” pisac koji se u knjizi potpisao samo Zaratin S. Raspitao sam se kod nekih novinara, povjesničara i jednog slovenskog političara u Trstu, gdje bih mogao pronaći tog anonimusa?

Zaratin dvostruki ili trostruki špijun u Trstu

O slovenskom političaru, koji je bio pripadnik jugoslavenske tajne službe, ne mogu objelodaniti njegovo ime kako članovi njegove obitelji ne bi imali probleme s neoiredentistima i neofašistima u Trstu. Ispričao mi je da je novinar i pisac Zaratin, policijski agent i dvostruki špijun koji je odmah poslije rata radio za Italiju i SSSR u Trstu, a možda i trostruki, jer se krio do smrti. Moj sugovornik, dodao je, Trst je od 1945. do 1954. godine bio leglo špijuna svih vrsta!! U Trst su 1. svibnja 1945. ušle jugoslavenske partizanske jedinice i ostale do lipnja iste godine (ukupno 40 dana i ultradesničarska vlast tvrdi da je toliko trajala Titova okupacija/sic/). Trst je od 1947. do 1954. posebna gradska država Slobodni teritorij Trsta, koji je podijeljen na Zonu A, kojom je upravljala Italija i Zonu B, kojom je upravljala Jugoslavija (područje slovenske Istre i hrvatske Istre do rijeke Mirne). Kako nisam mogao doći do tajnovitog Zaratina, moj izvor, slovenski novinari i slovenski političar, rekoše mi da u jednom talijanskom gradu živi njegova supruga, ali ona ne želi reći gdje se nalazi.

Nazvao sam redakciju Večernjeg lista u Zagrebu i ponudio im tekst o knjizi i autoru Zaratinu S. Članak sam poslao u prvoj polovici prosinca 1989. godine i jedva čekao njegovo objavljivanje. Kako je vrijeme prolazilo, pitao sam urednika zašto nije objavljen članak i odgovorio je da ga uopće neće objaviti. Nisam upoznat koji je razlog da neće objaviti članak. Pretpostavka je da su tekst odnijeli u CENTRALNI KOMITET SAVEZA KOMUNISTA HRVATSKE (pod, A. Č.) i da su tamo odlučili da se ne piše o talijanskoj knjizi u kojoj se kritizira tada pokojni predsjednik Tito. Da sam članak ponudio nekom drugom listu SOUR-a “Vjesnik”, beogradskom ili sarajevskom listu, dobio bih momentalni otkaz!

Knjiga ponovno tiskana ove godine u Trstu

Nedavno sam na jednom talijanskom portalu pročitao da je ove godine tiskano treće – reprint izdanje iz 1947. godine. Nakladnik je, nevjerojatno, neoiredentistička Unione degli istriani. Libera provincia Istria in Esilio” (Savez Istrijana. Slobodna provincija Istra u egzilu) u Trstu. Uvod je napisao militantni predsjednik Massimo Lacota o kojemu sam već pisao koja je to osoba. On je u uvodnom dijelu na portalu neoiredentističkog Saveza Istrijana napisao: “Otkako sam još 2005. godine preuzeo predsjedništvo Saveza Istrijana, uvijek sam radio da udruga favorizira u izdavačkom području unapređenje primarnih izvora, na dobrobit svih znanstvenika i entuzijasta koji žele produbiti svoje znanje i ispravno protumačiti ono što se dogodilo u Julijanskoj krajini, Dalmaciji i Jugoslaviji (misli na Istru i Rijeku – op. A. Č.) koju su okupirali Titovi komunistički partizani. Objava anastatskog reizdanja sveska svjedočanstva “Tito senza meschera” agenta S. ZARETINA (pod. M.L.) (naslovno ime potrebno za zaštitu sugovornika pokojničkih partizana koji su ispričali ono što su vidjeli nakon bijega iz Jugoslavije), koje je 1947. objavio nedavno katolički tjednik Vita Nuova, još je jedan dio rekompozicije tragične povijesti dvadesetog stoljeća na području Gornjeg Jadrana (…)”.

Predsjednik Lacota optužuje Tita za masakre Talijana

Ostale izmišljotine i optužbe koje je objavio Lacota su sljedeće: “Stotine tisuća civila masakrirali su slavenski komunisti, osobito od travnja 1945.: nenormalna teorija fizičke eliminacije bilo kojeg protivnika revolucije koju je planirao jugoslavenski maršal, stvarna ili pretpostavljena, dovela je do istrebljenja cijelih obitelji, uključujući žene i djecu, te uništenje cijelih sela. Rana je još uvijek otvorena i ne može ostaviti mjesta za amnestiju”.

To je štivo militantnog i prepotentnog Massima Lacote, velikog lašca i falsifikatora o partizanskom pokretu (on i njegovi članovi su uvjereni da su svi partizani bili članovi Komunističke partije Jugoslavije! – op. A. Č.) u republikama bivše države. Nijedan povjesničar, književnik i novinar u predgovorima knjiga ili u knjigama nisu objavili tako grozomorne laži! Piše kriminalno, kao da opisuje što se događalo u Drugom svjetsko ratu u republikama bivše Jugoslavije. Jer, njegovi djedovi ili otac su vršili pokolje i spaljivali čitava sela, posebice na području Istarskog poluotoka! Ne pamti se u povijesti Austro-Ugarske i Talijanske Monarhije i fašističke Italije, da su pripadnici NOP-a Jugoslavije spalili jedno talijansko selo!!

“Lacota senza maschera” u Trstu

Knjiga “Tito senza maschera” dobro je došlo manijaku i kretenoidu Massimu Lacoti da, tko znade, koliko je puta za etničko čišćenje Talijana u Istri, Rijeci i Dalmaciji optužio Tita i partizane (on ih naziva “komunistički partizani”). Ako ovo bude pročitao bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović, koji je tog istoga Massima Lacotu u četiri oka primio na Pantovčaku, sjetit će se političkog gafa koji su on i njegovi savjetnici učinili. Mogu razumjeti da je naš bivši predsjednik poznati skladatelj i istovremeno prof. dr. sc., redovni predavač Pravnog fakulteta u Zagrebu, pa mi nikako ne ide u glavu da njegovi savjetnici nisu provjerili u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Trstu tko je Massimiliano Lacota. Sada je gotovo: on je svoju zadaću obavio, iskoristivši knjigu “Tito senza maschera”, ali nije svjestan da je postao junak “Lacota senza maschera” (Lacota bez maske)! Malo je znano da je tiskano drugo izdanje knjige “Tito senza maschera” (“Europa veritas”, Trieste, 1948.), Zaratina S.

Staro – novo knjiga “Titismo senza maschera”. Po prvi put ove sam godine saznao za jednu drugu knjigu o Josipu Brozu Titu koja je davno objavljena u Italiji. Riječ je o knjizi “Titismo senza maschera” (Edizione Cultura Sociale”, 1950.) – u prijevodu “Titoizam bez maske”, autorice Dominique Desanti. I o toj knjizi nikad nije pisano na području Jugoslavije, a ni u neovisnoj i samostalnoj Republici Hrvatskoj. Objavljena je prije sedamdeset i dvije godine, pa možda jednog dana dođem do primjerka i saznam što je objavila autorica Desanti i objavim kritički osvrt.

SABA.HR