Fondacija Boris Divković: „BiH se mora početi suočavati sa bijelom kugom“

Povezani članci

• “Samozapaljiva” Vijećnica i “samorušivi” Stari most
• “Načelnik Stoca Stjepan Bošković bi najradije ponovo rušio stolačke džamije”
• Opijati na povjerenje
• U toku pretresi niza objekata u Sarajevu
• Lideri ljevice održali sastanak: “Izađite na izbore, zajedno smo jači od nacionalista”
• 15 godina od smrti košarkaškog velikana Mirze Delibašića

Sinoć je u Historijskom muzeju, održana tribina “Odnos društva prema porodici i mladima“, koju je organizovala Fondacija Boris Divković. Tribinu je moderirala Valida Repovac Nikšić, a govorili su Mirza Emirhafizović, Žarko Papić, Nermina Vehabović-Rudež i Neira Dizdarević.

O trenutnoj demografskoj slici i niskoj stopi nataliteta u Bosni i Hercegovini govorio je Mirza Emirhafizović, demograf i docent na Odsjeku za sociologiju Fakulteta političkih nauka, koji je konstatovao da je Bosna i Hercegovina sada već teško oboljela od bijele kuge te da je, ionako nizak natalitet, u dodatnom opadanju.

„Bosna i Hercegovina se trenutno nalazi među deset zemalja svijeta sa najnižom stopom nataliteta. Jedan od uzroka sasvim sigurno je trenutna situacija u državi, kao i nedostatak socijalne politike koja bi djelovala stimulativno na rađanje i na osnivanje porodica. Također, uprkos činjenici da se mladi u BiH najkasnije odvajaju od roditelja te najkasnije napuštaju roditeljske kuće, ipak se sve više i više odlučuju na napuštanje države, što nam dovoljno govori o odnosu koji država ima prema ovoj kategoriji stanovništva“, objasnio je doc. dr. Mirza Emirhafizović.

Analitičar Žarko Papić govorio je o socio-ekonomskim uvjetima za osnivanje porodice te sljepilu vladajućih političkih elita na demografsku katastrofu koja je pogodila Bosnu i Hercegovinu.

„Uprkos činjenici da je, nakon rata, Bosna i Hercegovina dobila najveću finansijsku pomoć od međunarodnih donatora, kao rezultat smo dobili nažalost potpunu neosjetljivost za socijalnu politiku i porast stope siromaštva. Nakon gubitaka mladih života u ratu, BiH sebi ne može priuštiti i trenutni odljev ljudskog kapitala. Bitno je reći da ne odlaze samo studenti i siromašni. Odlaze mladi koji imaju i više od 35 godina, napuštaju dobre poslove i sa sobom vode čitave svoje porodice “, zaključio je Papić.

Najaktivnija zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo Neira Dizdarević govorila je tome kako na terenu izgleda provedba mjera socijalne zaštite i odnosu trenutnih vladajućih struktura prema socijalnoj politici.

„Mnogo je situacija koje su ukazivale na nedostatak sluha za provedbu socijalne politike u Kantonu Sarajevo sa kojima sam se kroz svoj četverogodišnji rad susretala. Ipak, kao primjer bih izdvojila činjenicu da je trebalo dvije godine moga insistiranja da se u budžetu Kantona Sarajevo, koji iznosi otprilike 800 miliona, konačno izdvoji stotinjak hiljada maraka za kupovinu kreveta za majke koje uz svoju djecu borave na Pedijatrijskoj klinici Kliničkog centra,“ ispričala je Dizdarević.

O tome koliko je porodica značajna za psihičko zdravlje, govorila je psihologinja i psihoterapeutkinja Nermina Vehabović-Rudež.

„Da bismo bili mentalno zdravi, potrebno je da imamo jednu društvenu strukturu koja podrazumijeva minimalnu socijalnu sigurnost, porodicu, dobro radno mjesto i kvalitetno obrazovanje. Trebamo se svi zapitati koliko toga je trenutno zastupljeno u našem društvu“, rekla je Nermina Vehabović-Rudež.

Iako je pomak sama činjenica da se o ovakvim temama počelo javno govoriti, iz Fondacije Boris Divković najavljuju da će u narednom periodu, kroz javne rasprave i druge aktivnosti, i dalje ukazivati na ovaj problem te intenzivno raditi na zagovaranju preuzimanja odgovornosti i pronalaska rješenja za ovaj problem.