I PAD JE LET

Povezani članci

• Ratni vojni invalidi Inzku i Sattleru: Nećemo nikada više čekati u redovima za klanje i silovanje
• Sarajevski univerzitet poništio doktorat Sebije Izetbegović
• Američki pobjednički poraz
• Promocija knjige priča “Kuća bez krova” Saide Mustajbegović u Sarajevu
• NEPROFITNI MEDIJI: U TEŠKOJ SMO SITUACIJI
• Izložba crteža Mice Todorović „Smicalice“ u Umjetničkoj galeriji BiH

Živimo. Imamo svoj svijet, svoja materijalna dobra, svoje posjede, račune, … a sve manje svoje ljubavi, ideale, prijatelje …

Živimo brzo, trudimo se da mislimo, ali često, evolutivna misao nam izmiče … ili je nema.

Vraćamo se, ponovno, složenim društveno-ekonomskim i političkim uvjetima koji nam donose  neizvjesnost, strah, patnju, bijedu, lokalne ratove … koji nas upozoravaju na mogući svjetski sukob.

Zašto?

Bogati su sve bogatiji – siromašni sve siromašniji, a polovina  „prekobrojni“  stanovnika  planete Zemlje je polupismeno, nepismeno ili ‘mentalno zapušteno’.

Uz glad prijete i bolesti koje sada nemamo čime spriječiti a i ‘one’ koje su se do sada mogle i spriječiti i liječiti.

Potresi, poplave, klizišta, šumski požari, … a neophodni  humani odgovori ostatka onih kojima je dobro – izostaju ili nisu adekvatni.

Enormne količine hrane se bacaju a mnogobrojni ljudi su gladni ili umiru od gladi.

( … )

Svijet pak ni na koji način ne namjerava da savlada te proturječnosti: socijalizam je prokazan na globalnom planu a neoliberalna faza ekspanzije kapitalizma potiče sve veće razlike između zemalja/država te takvo stanje  dostiže novi vrhunac, što potvrđuje, čak, i Svjetska banka.

Svijetom upravljaju „neformalne vlade“ –  kapitalisti koji rukovođeni samo profitom i osobnim interesom nemaju  namjere da rješavaju  probleme stanovništva i Svijet učine ne dobrim već podnošljivijim mjestom za život. Dapače. Ljudi koji su do jučer imali posao, dom, obitelj, državu i životnu perspektivu dostojnu čovjeka – postaju siromašni, beskućnici ili izbjeglice. Ono što je ostalo iza njih postaju dugoročni resursi  „vladara svijeta“. U moćnim kapitalističkim državama, poput SAD, ne vladaju nit predsjednici niti parlament. Većinu značajnijih odluka donosi FED, sistem federalnih rezervi čiji su vlasnici  15 – 18 familija. Svjetska banka (SB) i Međunarodni monetarni fond (MMF) su samo mehanizmi koje FED  koristi za upravljanje svim ekonomskim tokovima i procesima u svijetu. Tako se nameće izvanredna teorija o „beskonačnom gospodarskom razvoju (bogatih) zasnovanom na kapitalizmu“: neograničenom tiskanju i plasmanu dolara bez pokrića i velikoj produkciji siromašnih kao jeftine radne snage.

Kao što znamo, 1971. godine tadašnji predsjednik SAD-a Richard Nixon ukinuo je  pokriće dolara u zlatu i novo pokriće za dolar je postala ‘riječ američke vlade’.

Kad punite gorivom spremnik vašeg automobilom – plaćate ga ‘tim dolarom’.

Kada država dobije pozamašan krediti, najčešće, isti joj odobrava SB ili MMF – u dolarima. Vraća ga u dolarima + kamate.

Političari Vlada u mnogim državama izabrani na ‘demokratskim izborima’ (i u vašoj/našoj državi)  dobrano su pre/plaćeni, kao „poslušnici vladara svijeta“ – u dolarima.

Kako zemlje širom svijeta svoje devizne rezerve drže pretežito, u američkim dolarima, ima samo dva načina doći do njih: prodavati ‘za dolar’ svoje resurse i proizvode na svjetskom tržištu, tj. da bi ste kupovali tuđe resurse i robe (pretežito naftu) morate ‘te dolare’ kupiti od američke centralne banke, tj. od FED-a.

Zašto su ti ‘dolari bez pokrića’ toliko važni i nezamjenjivi?

Dolar je jedan od najsnažnijih generatora svjetske ekonomske krize u posljednjih 60 godina. Vlade Kine, EU, Rusije, Brazila i proizvođači nafte u tajnosti dogovaraju zamijen/e/u za dolar.

Kada se to desi, a jednom će se desiti, dolar bi bio samo „ekvivalent novo-stvorene vrijednosti u SAD-a“ ili ‘običan papir’, a SAD bi se pretvorile u jednu od nekoliko članica G27, G31 …

Međutim, to ne ide ‘baš tako’ niti će ići ‘tako lako’.

Ukoliko bi neki od svjetski proizvođača nafte odlučio da svoju naftu, fosfate, minerale, … pokuša prodavati, na primjer, za eure, japanske jene ili kineske juane – obično slijedi  smjena  režima i njegova „demokratizacija“. Kao, Irak nije „demokratiziran“ zbog poigravanja s dolarom, nego zbog posjedovanja kemijskog oružja koje nije pronađeno. Ta sudbina čeka i Iran, ali zbog razvoja nuklearnog programa.

Kako ta „demokratizacija“ nije moguća, za sada,  u Kini i Ruskoj Federaciji – pribjegava se „kreativnijim načinima za iscrpljivanjem svijeta“ – podjela po Interesnim sferama, tj. – „discipliniranje“ zemalja koje potom treba „demokratizirati“. O vojnoj moći  velesila/velesiledžija koje „demokratiziraju“ – nema potrebe pisati.

Kako je SFR Jugoslavija demokratizirana?

Na Jaltskoj konferenciji na Krimu, 4. veljače 1945. godine sastali su se najviši predstavnici SAD-a, Sovjetskog saveza i Velike Britanije ( Roosevelt, Staljin i Churchill, te drugi vojni i civilni stručnjaci ) gdje su se donijele i odluke o izgledu poslijeratnoga svijeta. Neformalan dio dogovora, s „figom u žepu“, se odnosio i na D.F. Jugoslaviju koja je  željela biti demokratska, neovisna i samostalna u odnosu na predstojeće blokove. To je i postala zahvaljujući, kao,  kompromisu interesa „Saveznika“ da ne bude ni boljševičko-komunistička nit buržoasko-kapitalistička. „Treći put“ u početku je bio „prilično dobronamjeran, prav i jasan“  jer se oslanjao na socijalističke ideološke elemente:

–        DRUŠTVO VLASNIŠTVO i SAMOUPRAVLJANJE

–       EKONOMSKI RAZVOJ, INDUSTRIJALIZACIJA i ŽIVOTNI STANDARD

–       RADNIČKA PRAVA, besplatno ŠKOLSTVO i ZDRAVSTVO, RADNIČKA standard te DRUŠTVENe STANOVe

–       NEZAVISNu VANJSKA POLITIKu i „nesvrstane“

No u Jugoslaviji nije pridavana neophodna važnost  postojećeg i predstojećeg ekonomskog te političkog značaja kapitalističke većine kojoj  je minuli rat uz postojeće stradanje ljudi, destrukcije i ratna razaranja dao motiv i novu priliku za ekspanziju, imperijalistička osvajanja te nastavak ‘osvajanja drugim sredstvima’, a Treći put je otvarao društvene, ekonomske i političke perspektive zemljama kako boljševičko-komunističkog određenja, nesvrstanima  – tako i kapitalističkim zemljama. Ako bi SFR Jugoslavija nastavila uvrštavati u tijek svojih društveno-političkih i ekonomskih promjena i:

• FEDERALIZACIJU JUGOSLAVIJE SA VEĆOM SAMOSTALNOŠĆU REPUBLIKA (1974.)

–       TRŽIŠTE I TRŽIŠNe zakonitosti( 1989/90-ta dinar postaje prva konvertibilna valuta u jednoj socijalističkoj zemlji)

–       SLOBODE POLITIČKOG ORGANIZIRANJA, DEMOKRACIJu, SLOBODu GOVORA (1990.)

–       NEZAPOSLENOST i NEujednačen  RAZVOJ zemlje,

narušavala bi dalju ekspanziju liberalnog i neoliberalnog  kapitalizma i neoimperijalizma.

Ako se uzme u obzir da je ‘ta zemlja’ (Jugoslavija) pokušala  ujediniti Južne Slavene, približiti  kulture nekadašnjeg Austro-ugarskog i Osmanskog carstva, nesvrstanim otvoriti put ekonomskog, političkog i društvenog udruživanja …

To neće moći niti će proći!

Zašto!?

Velike neoimperijalističke sile imale su svoje ciljeve i strategije za ostvarivanje ‘istih’ te tu i takvu Jugoslaviju trebalo je „disciplinirati“ i „demokratizirati“ – demontiranjem.

Raspad i mutilacija Jugoslavije je inicirana i osmišljena od strane Sjedinjenih Američkih Država i njenih zapadnjačkih saveznika. Ta država je bila jedina zemlja koja nije željela olako odustati od socijalističkog opredjeljenja te se na njoj nije mogao   izvršiti ruski model tajkunizacije i gangsterizacije društva.

Michael Parenti (američki politički znanstvenik)

Različita mišljenja i razlozi o raspadu Jugoslavije, prije toga SSSR-a, govore o globalno jedinstvenim geopolitičkim, ekonomskim i društvenim  interesima najmoćnijih zemalja svijeta.

• Američki nalogodavci su se pobrinuli da zemlje koje su nastale na zgarištu Jugoslavije postanu ekonomski ovisne i slabašne državice s kojima će se lako upravljati …”
• Michael Parenti (američki politički znanstvenik)

Za razliku od Jugoslavije SSSR se „demokratizirao“ mirnodopski  i bivše zemlje SSSR-a nisu platile toliko visoku cijenu „demokratizacije“. Ruska Federacija se za relativno kratko vrijeme konsolidirala/oporavila  te uključila u „nove“ geopolitičke i ekonomske tokove  ‘globalnog’ ustrojstva svijeta. Pri tome ne zaboravljajući nit  svoju „slavensku braću“ – Srbe posebno.

Poslije rata „svih protiv svih“ „demokratizacija“ narode  novonastalih državica Jugoistočnog  Balkana vraća u dobro poznata vremena Srednjeg vijeka – hajdučka vremena. I sada se na tim prostorima  situacija znatno usložnjava, a u  BiH(Entitet Republika Srpska, F BiH i Distrikt Brčko) – posebno: interesi različiti zemalja usložnjavaju konsolidaciju cjelokupne BiH.

EU je neformalno uspostavljena 1951. a 1. studenoga 1993. godine stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji (poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta) – formalno. Do kada i kakav će biti Treći put koji je trasirala EU ne bih trebalo biti dilema. Zašto? Svojedobno neke zemlje članice EU su bile sudionice SAD-a u osporavanju/onemogućavanju jugoslavenskog trećeg puta i valjda će „ovaj put – taj put“ znati sačuvati od svjetskih harambaša i njihovih drumskih razbojnika.

SAD, kobajagi, Europskoj uniji i Rusiji prepuštaju  probleme Jugoistočnog Balkana, R Francuske (za sada), Ukrajine, … dok ne eskaliraju. A onda?

Ako Europska unija ne sačuva „taj put“ i na njega ne dovede preostale zemlje Jugoistočnog Balkana – i zemlje sadašnje EU bi se mogle „demokratizirati“,  a Svijet bi dobio deset najmoćniji familija  Amerike: WRD (World reserve district), sustav svjetskih rezervi – privatnu instituciju koja je ovlaštena za regulaciju i kontrolu financijskih i monetarnih institucija i tržišta u Svijetu.

Sveobuhvatno rješenje globalnih nevolja Svijeta bila bi transformacija  kapitalizma, neokapitalizma i neoliberalnog kapitalizma. Kada? To se može i mora desiti – „kad-tad“! Što prije to bolje.

E, da: i pad je let – sve dok se ne tresne!

Autor ovoga teksta  je čovjek koji se teško oslobađa socijalističkog  jednoumlja i presporo prihvaća ovo „demokratsko beznađe“  i ovakav tekst rijetko ćete čitati  u tisku, elektronskom tisku, na internetskim portalima … ili čuti od naših plaćenih intelektualaca. Ali, mnogo toga možete provjeriti/analizirati  te odlučiti se: želite li živjeti u mržnji prema nekada bratskim narodima i narodnostima ili ćete progledati i vidjeti tko nas vodi i tko nas je doveo u to stanje. Ako ovako nastavimo niti će biti naših etničkih entiteta/državica nit nas: pad standarda, siromaštvo, bijeda, bijela kuga i iseljavanje – ugrožavat će naš ostanak i opstanak.

Ako se ‘gornja napomena’ nekima i ne svidi – ima nade – znaju, bar, čitati.