Ima li virusa za 1. maj

Sanjin Šahmanović
Autor/ica 1.5.2020. u 09:44

Ima li virusa za 1. maj

Oksimoron ili belaj

Piše: Sanjin Šahmanović

Nekada društveni događaj, dan za istinski odmor ili utopijski radnički ideal 1. maj opstaje i personificira virusne sindrome u kojima živimo. Dok jedni kukaju, drugi se slade, treći čekaju pomoć države koje nema, četvrti se nadaju penziji, oni na evidenciji zavoda ni tome.

Neoliberalni desni kreatori mazohizma u obliku vlade federacije složili su se da se ne slažu oko ničega ni oko novca ni oko raspodjele onoga čega nema, bit će valjda, nismo pitali stručnjake.

Fond za spas privrede koja postoji na papiru, za koju rade nadničari i robovi po tržnim centrima hraneći naše maskirane ministre. Opisujući medijski um Viktor Ivančić u jednom tekstu navodi dokidanje dijagnoze stanja i apologije idiotizma, tako plutajući utopljenik zvani federacija i kantoni blasfemični produkti demokracije za koju bismo rekli da nikada nije došla na ovaj prostor, nikako da ustoliči neki novi mutirani um.

Kako lezileboviće i dojučerašnjeg „provodadžiju“ iz Civilnog štaba nazvati državom koja uvodi mjere gledajući preko granice. Restrikcije za ovo društvo su diktatura onih koji jedva čekaju da pokažu pravo lice divljeg kapitalizma, mazohizma, tiranije, učmalosti i zaostalosti.

Da li žabu ostaviti u loncu ili je odavno skuhana, veliko je pitanje, sasvim sigurno ekipa iz dream teama ima keca u rukavu, otići na obilazak marsa sa gospodinom Muskom ili na roštiljadu kraj najbliže rijeke, možda na Miljacku tu je najčistije za spustit se, negdje u ljepotu kanala gdje su gurali prosvjednike 2014., najvažnije neće trebati ni oprema i rukavice.

Najlakše se zaraziti gledajući pressice uniformiranih službenika bez argumenata i ikakvih poređenja sa podacima iz prošle ili bilo koje godine koji bi dali potpuniju sliku. Ovako dogovor mazohista i sadista izgleda manje trivijalan jer što će njima kvalifikacije i argumenti kad možeš uvijek „roštiljati“ na tuđim leđima, otkazima, bijedi. Nešto neobično sam primjetio na ulici prosci, tražitelji sreće, kokuzi su nestali preko noći, to je ogroman uspjeh izvođača radova već odavno uspostavljenog kastinskog kapitalizma mada na opet na balkanski način. Veliki tata iz EU pogurat će nasukani brod koji talasa od kad je napravljen stoga primite se stiže maestral promjena i pokoji neverin.

Oksimoron humanoidni barbarizam koji je ustoličen nakon sloma radničke diktature čtaj samouprave, bliži je nama i nekako stidljivo se obilježava, samo što ga svi svojataju, pa onda nema ni smisla ga ne zabilježiti, pogotovo ako su vam kafančuge zatvorili.

Samo se niko ne pita ko će to snositi, ipak treba zaboraviti sve što se popilo i pojelo proteklih godina.  Zato šuti i jedi more bit i to ukinu.

Sanjin Šahmanović
Autor/ica 1.5.2020. u 09:44