In memoriam Vjera Solar (1939. – 2023.)

Photo: Nikola Cutuk/PIXSELL

Majka hrabrost iz Siska, koja se kao lavica više od trideset godina borila za istinu o smrti svoje kćerke Ljubice, ubijene 1991. godine, pokrenula je Građansku udrugu protiv nasilja u kojoj su se okupili članovi sisačkih obitelji usmrćenih i nestalih devedesetih

Vjera Solar umrla je 30.3.2023. godine u 85. godini, u bolnici na Sušaku, nakon teške bolesti. Ova majka hrabrost iz Siska se više od trideset godina borila kao lavica za pravdu i istinu o smrti svoje kćerke Ljubice, ubijene 1991. godine u Sisku. Bodrila je i organizirala druge majke, sestre i kćeri sisačkih Srba, čiji su očevi, muževi i sinovi preko noći nestajali u akcijama “sisačkih odreda smrti”.

Ljubica Solar, 19-godišnja kćer Vjere i Jovana Solara ubijena je 17. septembra 1991. godine oko 23 sata snajperskim hicem kroz prozor stana njenog dečko Duška Malovića u središtu grada Siska, od strane nepoznatog počinitelja, a s oružjem koje su u to vrijeme imali pripadnici policijskih ili vojnih postrojbi.

Tražeći pravdu Vjera Solar je krajem prosinca 2002. u vlastitoj kući pokrenula Građansku udrugu protiv nasilja Sisak u kojoj su se okupili članovi obitelji usmrćenih i nestalih, među kojima i sad pokojna Stoja Trivkanović čiji su muž Nikola i dvojica sinova, Zoran Berislav odvedeni u augustu 1991., pokojna Jasenka Borojević čiji je suprug Stevo odveden u oktobru 1991., Desa Đapa, čiji je sin Milenko odveden iz kuće u augustu 1991. a tijelo mu je pronađeno osam dana poslije s ozljedama i prostrijelima, Zorica Miodrag čiji je suprug Stojan odveden u septembru 1991. i drugi. Putem Građanske udruge protiv nasilja Vjera Solar prikupila je podatke o smrti 103 civila u Sisku početkom devedesetih godina.

Nakon što je Vjera Solar godinama bezuspješno pokušavala zainteresirati sisačko Županijsko državno odvjetništvo i policiju da istraže okolnosti ubojstva njezine kćeri, u martu 2004. godine podigla je tužbu protiv Republike Hrvatske za naknadu nematerijalne štete zbog duševnih boli uzrokovanih smrću kćeri Ljubice. U tom je postupku prvi puta dobila priliku za svjedočenje pred sudom. Zahtjev Vjere Solar i njenog supruga za odštetu zbog usmrćenja kćeri u Hrvatskoj je uzastopno odbijan. Prijetila im je naplata visokih parničnih troškova, sve do presude Europskog suda 2014. godine koji je dao poticaj za nagodbu. Obje su strane, Vlada RH i Vjera Solar, prihvatile su prijedlog koji je između ostalog uključivao i pokrivanje materijalnih troškova postupka.

Kako doznajemo od Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, u junu 2011. godine pokrenut je zakašnjeli postupak protiv Đure Brodarca, Vladimira Milankovića i Drage Bošnjaka zbog sumnje da su počinili kaznena djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika 1991. i 1992. godine na području Siska i Banije. Nakon privođenja, prvooptuženi Đuro Brodarac je umro u pritvoru u srpnju 2011. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku je nakon provedenog istražnog postupka, 16. decembra 2011. podiglo optužnicu protiv Vladimira Milankovića, zapovjednika policijskih snaga na području Siska i Banije tokom 1991. te Drage Bošnjaka, pripadnika specijalne policije  “Vukovi “, zbog postojanja osnovane sumnje da su 1991. i 1992. u Sisku počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Vladimir Milanković je 2013. godine nepravomoćno osuđen na osam godina, jer kao zamjenik načelnika sisačke Policijske uprave, u razdoblju od jula 1991. do juna 1992., nije spriječio nezakonite nasilne ulaske u kuće i stanove, nezakonite pretrage, ponižavanje, zastrašivanje te fizičko i psihičko zlostavljanje ljudi na širem području Siska i Banovine. Naprotiv, sprječavao je istrage zločina, odobravao nezakonite radnje podređenih i ohrabrivao ih na to, a i osobno sudjelovao u zlostavljanju i napadima na pojedine civile te naredio nezakonito zatvaranje većeg broja civila srpske nacionalnosti, što je rezultiralo ubojstvom 24 žrtve, odnosno 23 civila i jednog ratnog zarobljenika. Drago Bošnjak je oslobođen. Nakon žalbe Vrhovni sud preinačio je kaznu u 10 godina zatvora. Nakon izdržane dvije trećine kazne pušten je iz zatvora 2018. godine.

Za ubojstvo Ljubice Solar i zločine nad drugim civilima u Sisku nisu osuđeni neposredni počinitelji. Kao što je rečeno na izricanju prvostupanjske presude:  “neposredni počinitelji zločina nisu mogli biti otkriveni, jer su ih štitili oni koji su trebali štititi civile i sprječavati nezakonite radnje. “

Slijedom poticaja Europskog suda iz 2014. Vlada je odustala od naplate parničnih troškova Vjeri Solar u iznosu od 11.975 kuna zbog izgubljene parnice za naknadu štete. Međutim, nije odustala od naplate parničnih troškova bratu Ljubice Solar, Đorđu Solaru, koji je u ožujku 2007. odustao od tužbenog zahtjeva, niti u brojnim drugim parničnim postupcima koje su pokrenule žrtve ratnih zločina.

Nakon presude Vladimiru Milankoviću, Općinski sud u Sisku odbio je zahtjeve za ponavljanje građanskih postupaka za naknadu štete temeljem nove činjenice – pravomoćne osuđujuće presude za ratni zločin, zbog proteka roka, ili da se radi o već presuđenoj stvari. Srodnici ubijenih/nestalih su svojim aktivnostima, upitima prema brojnim državnim institucijama, ali i pokretanjem građanskih odštetnih zahtjeva inicirali kazneni postupak. No u konačnici doživjeli su još jednu nepravdu jer su njihove građanske tužbe za naknadu štete bile odbijene zbog zastare ili nedostatka dokaza te im je opet onemogućeno ostvarivanje naknade štete.

Novosti

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
Službena Hrvatska odšutjela je obljetnicu gromoglasnim mukom: službena Hrvatska, dakle, ne sjeća se da je u Ahmićima počinjen ikakav zločin. Službena Hrvatska, čiji je simbolički...