Ivan Adum: Zašto naša država uporno forsira neznanje i u ime koga i čega?

Ivan Adum, dipl ing brodogradnje
Autor 12.2.2020. u 17:11

Ivan Adum: Zašto naša država uporno forsira neznanje i u ime koga i čega?

Plenković – Foto: Darko Jelinek

Ivan Adum, dipl. ing. brodogradnje, čovjek koji je cijeli život proveo u brodogradnji, uputio je danas otvoreno pismo hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću. Pismo prenosimo u cijelosti.

Uz rizik da me po kratkome postupku proglasite jugonostalgičarom, moram reći, a znam što govorim, da se u nekadašnjem sustavu i u bivšoj državi, i pored svih evidentnih nedostataka – nestručnost i neznanje nisu mogli plasirati. I zato pitam: Vas gospodine predsjedniče Vlade, ali i cijelu hrvatsku javnost: zašto naša, moja, država uporno forsira neznanje i u ime koga i čega? Tko će platiti ceh – znamo. No, tko će i hoće li itko biti odgovoran, to ne znamo. To, također, pitam.

Ispričavam se odmah zbog toga što sam odabrao ovaj baš i ne uobičajeni način obraćanja Vama, kao prvome čovjeku Vlade, naime da pismo poslano i namijenjeno Vama istodobno objavim i učinim dostupnim najširoj javnosti. Prisiljavaju me na to okolnosti, odnosno – da budem do kraja jasan – smatram problem zbog kojega Vam se obraćam toliko važnim i urgentnim za našu domovinu da kao odgovoran građanin ne želim i ne smijem dopustiti da (i) ovo upozorenje završi u dubini neke ladice i bude zaboravljeno.

Već godinama, naime, hrvatska stručna i akademska zajednica upozorava državu na nerazumne i štetne postupke u brodogradnji. Ne, ne govorim napamet. O tome postoje pisani tragovi koji potvrđuju i dokazuju da je vlast o tome bila redovito obavještavana, da ne kažem uzbunjivana. Rezultat? Nikakav, odnosno tragičan: hrvatska brodogradnja propada.

Zašto je i kako je netko (a tko?) u ime građana Hrvatske odlučio naša brodogradilišta doslovno darovati takozvanim strateškim partnerima i pored svih upozorenja struke da tako nešto ne čini, to je zagonetka na koju biste možda Vi znali odgovor. Pa Vam se i zbog toga obraćam. Nije u pitanju samo ekonomska šteta, koja se sada upravo monetizira, naplaćuje protestiranim garancijama. U pitanju je, a to se Vas kao Predsjednika Vlade itekako tiče, ozbiljno narušavanje dugoročnih strateških interesa i ciljeva Hrvatske.

Bez imalo želje da budem dramatičan, ostajući isključivo na području činjenica, moram jasno i bez imalo okolišanja reći, kako se – zanemarujući znanje i upozorenja onih koji znaju – Republika Hrvatska opasno poigrava sa svojom budućnošću, s budućnošću svojih građana. Jer, a to je žalosna činjenica, vlast se do sada ni jednom prilikom nije javno očitovala, nije ni na koji način dala do znanja da je upozorenja pročitala i da je shvatila o čemu se tu zapravo radi.

Ovo pismo, javno pismo Vama kao Predsjedniku Vlade i Vladi, pismo je i svima kojih se to na bilo koji način tiče, ono je još jedan pokušaj da se znanje i stručnost stave u fokus i u službu naše budućnosti. Ponavljam: znanje i stručnost!

Dozvolite mi da na samo jednome primjeru, na primjeru Brodosplita pokažem, egzaktnim podacima, kakva se šteta čini nestručnim i proizvoljnim postupanjem. Kada je Brodosplit obećan, a kasnije i predan Debeljaku (svjesno koristim izraze „obećan“ i „predan“), obećano mu je pored izdašne potpore i da će mu biti povjerena gradnja ophodnih brodova. Naglašavam, a to nije bilo poznato samo u uskim stručnim krugovima, da  Debeljak i njegova grupa nisu imali nikakve reference, niti iskustva u gradnji takvih ili sličnih brodova.

Država je to preuzimanje (ili da stvari nazovemo pravim imenom i kažemo: darivanje?) pored obećane narudžbe za ophodne brodove potkrijepila i sa ca 3 mlrd kuna (!). O načinu trošenja toga novca i danas, pored brojnih nalaza državne revizije, postoje ozbiljne sumnje. Jedan od kontrolnih mehanizama je trebalo biti i državno poduzeće Hrvatska brodogradnja – Jadranbrod, čiji je čelnik nedavno smijenjen usprkos tome (a možda upravo zbog toga?!), što je redovito upozoravao na nepravilnosti i nejasnoće u trošenju državnog novca za navodno restrukturiranje Brodosplita.

Valja napomenuti da je sklopljen ugovor za gradnju prvog broda u seriji od namjeravanih pet, a na osnovi projekta napravljenog u Brodarskom institutu (BI) koji je u vlasništvu države. Nakon sklapanja toga ugovora je Debeljak, odnosno DIV grupa, preuzeo cjelokupni projektantski tim BI i „preveo“ ih u status svojih zaposlenika. Pametan potez?

Ne, nego javno i otvoreno priznanje da DIV grupa ne zna kako uraditi posao što ga je preuzela (dobila), pa je naprosto uzela znanje. Od koga? Od države koja joj je povjerila gradnju brodova. A povjerila joj je zato što ona, DIV grupa, to navodno zna! Zgodno, zar ne? Svjetska brodograđevna praksa takav slučaj ne poznaje. Desetljećima sam radio u brodogradnji (u Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji i u svijetu) i odgovorno to tvrdim.

Idemo dalje. Drugim projektima nije bilo omogućeno da se ravnopravno natječu, da konkuriraju DIV grupi? Zašto? Zatražio sam u tome smislu očitovanje od mojeg kolege i prijatelja Mladena Šarića, znajući da je tvrtka Adria – Mar  uspješno sagradila seriju (!) ophodnih brodova za Libijsku mornaricu. Sagrađeno je 6 brodova u 18 mjeseci, s time da je projektiranje trajalo ca 6 mjeseci, tako da je od upita do isporuke 6 brodova prošlo dvije godine, 24 mjeseca.

Njegovo očitovanje u prilogu je ovog pisma.

Gradnju DIV-ovog ophodnog broda od samog su početka pratili problemi. Tako da se čak mijenjao i projekt na osnovu kojega je sklopljen ugovor (!). Tako nešto je bez presedana u svjetskoj brodograđevnoj praksi. Loši projekti se ne popravljaju, oni se odbacuju.

Ukratko: gradnja toga jednog broda je kasnila i trajala je ca 4 godine (!). I pored toga što je bila riječ o brodu od javnog interesa, Obalna straža (a ne nečija privatna jahta), ugovor nikada, naglašavam: nikada nije prezentiran javnosti. Usprkos ozbiljnom kašnjenju kakvo bi u svakoj normalnoj državi i društvu bilo osnova za raskidanje ugovora, do toga nije došlo, a prema svemu sudeći nisu naplaćeni ni ugovoreni penali.

Debeljak – foto  Tom Dubravec / CROPIX

Osim što je kasnio, brod je ozbiljno odstupao od ugovorne specifikacije, što je Debeljak, DIV, nastojao pod svaku cijenu prikriti, hvaleći se kroz sponzorirane članke u javnim glasilima – svojim uspjesima. A kako je trebalo zametnuti sve tragove nekompetencije, odustalo se od ugovorenog ispitivanja od strane BI koji je trebao biti drugi kontrolni mehanizam države. No, u međuvremenu je BI uništen, pa je to postalo bespredmetno.

Na kraju je svoj brod ispitivao sam Debeljak/ Brodosplit / DIV. Ali, čak ni to ispitivanje nije moglo postići sve ugovorene parametre. Pa je konačno brod na ispitivanje preuzela Hrvatska ratna mornarica (HRM), broj parametara koji je ispitivan porastao je na 122, ali i dalje 11 parametara nije zadovoljilo. I tako dolazimo do današnjih dana.

Upravo ovoga mjeseca, 17. veljače 2020. treba biti potpisan ugovor za još jedan brod, a koliko smo razumjeli ministra Krstičevića, koristit će se pri tome stečena iskustva (negativna?) da bi projekt novog broda bio popravljen. Je li to postupanje odgovorne države? Pristupa li se tako obrani vlastitoga mora? Tretira li se tako ne samo brodogradnja, nego i struka? Ili je to sve tek loši igrokaz?

Uz rizik da me po kratkome postupku proglasite jugonostalgičarom, moram reći, a znam što govorim, da se u nekadašnjem sustavu i u bivšoj državi, i pored svih evidentnih nedostataka – nestručnost i neznanje nisu mogli plasirati.

I zato pitam: Vas gospodine predsjedniče Vlade, ali i cijelu hrvatsku javnost: zašto naša, moja, država uporno forsira neznanje i u ime koga i čega? Tko će platiti ceh – znamo. No, tko će i hoće li itko biti odgovoran, to ne znamo. To, također, pitam.

Uz izraze osobitog poštovanja,

Ivan Adum, dipl ing brodogradnje

Ivan Adum, dipl ing brodogradnje
Autor 12.2.2020. u 17:11

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija