Jači od zla

Enisa Majer
Autor 25.5.2017. u 12:34

Jači od zla

Foto: fb

Kroz logor Keraterm u Prijedoru prošlo 3.000 Bošnjaka i Hrvata, ali i jedan Srbin, Jovo Radočaj,  koji je pretučen do smrti

“……Glasovi se izgubiše ispred naše prostorije. Nitko ništa ne priča. Svako je sa svojim mislima, sa svojim strahovanjima. Šta ako mene zovnu? Molim Boga da samo ne upotrijebe nož i da dugo ne patim. Vrijeme beskonačno sporo prolazi u tišini. Mi, koji smo pored vrata, skoro da i ne dišemo, dok oni koji su u unutrašnjosti prostorije kašljucaju, pomjeraju se na ležajevima, čuje se i poneki tihi šapat.

Odjednom noćnu tišinu proparaše strahoviti jauci, kuknjava, koraci nekog ko trči, psovke.

– Aj, joj! Ajoj!, vrištao je čovjek.

– Ovo je Jovo Radočaj, tiho šapnuh Erminu koji je ležao do mene. Udarci i kuknjava su dopirali spolja još kratko vrijeme, a tada se malo kao utišaše. Glasovi i koraci se približavaju našim vratima, ključ u bravi škljocnu i ugledah tamninu noći i siluete nekolicine ljudi u otvoru vrata. Osjećao sam veliki strah, ali za razmišljanje nije bilo vremena. Preko naših nogu stropošta se tijelo nemoćnog čovjeka koji je samo stenjao. Uz grozne psovke, siluete zatvoriše vrata i njihovi se koraci izgubiše u tamnoj noći, noći zla. Bio je to Jovo Radočaj, Srbin iz Ljeskara koji je na višestranačkim izborima glasao za Stranku Demokratske Akcije (SDA). Zato su ga njegovi i doveli ovdje. Nisu ga mogla spasiti ni njegova braća Dmitar i Lazo, koji mu nisu možda ni htjeli pomoći i zbog toga što je bio oženjen Hrvaticom, što mu nikad nisu oprostili, jer godinama nisu održavali bratske odnose. On je živio skromno sa svojom ženom, obrađivao zemlju i gajio koze, a društvo i prijatelji su mu bili samo Bošnjaci s Hambarina. Upravo to mu je i donijelo ovu nesreću, a kuća i žena su mu izgorjeli, pošto su je Srbi zapalili pred očima njegove braće.

– Ko ima flašu s vodom?, tiho sam upitao da ne bi čuli oni napolju, jer bi mogli i nas koji mu pomažemo da premlate ili ubiju. U ovakvim prilikama nismo smjeli nikome pomagati. Ali želja da se pomogne bližnjem u nesreći uvijek je bila jača od straha. Neko nam doda flašu s vodom. Prinesosmo je ustima teško ranjenog Jove koji otpi nekoliko kratkih gutljaja. Nismo mu smjeli davati mnogo zbog eventualnog unutarnjeg krvarenja. Neko nam dodade još jednu flašu i malo ga polismo po tijelu i licu.

– Tako, tako!, reče Jovo kada smo ga polili vodom. Vjerojatno mu je to godilo.
– Prospite ga po licu, ne salijevajte vodu po njemu. To je bolje, rekoh i uzeh jednu flašu kako bih to učinio.
– Zdeno, daj nam rakiju!, buncao je Jovo. Opet mu dajemo malo vode da pije.
– Ispeci nam kavu!, viče Jovo
– Lazo, brate! Mićo, gdje si!?, bunca Jovo umirućim glasom.

Mi ga i dalje polijevamo vodom i dajemo mu pomalo da pije. To je trajalo čitavu noć dok se ne poče ukazivati prvo jutarnje svjetlo. Sreća da nas više nisu dirali
zlotvori te noći. Još neko vrijeme smo se borili za Jovu. Njegovo tijelo se kratko trznu i on prestade da diše. Jovo je umro u teškim patnjama s imenima braće na usnama, braće koja su ga napustila, s imenom žene s kojom je proživio dosta života i koja je, kao i on, na grozan način skončala svoj život. Pogledao sam na sat. Bilo je tačno pet sati i deset minuta ujutru.

U sablasnoj tišini Jovo leži na betonu hodnika u lokvi krvi i vode, a po zidu mnogobrojne mrlje krvi i prljavštine. Nijemo se gledamo ne nalazeći nikakve riječi opravdanja za djela koja su počinile zvijeri u ljudskom obliku. Ovim ljudima, ne, neljudima, ništa nije sveto…..”

(odlomak iz knjige “Jači od zla“, Bahrija V. Bašić)

———————————————————————————————

Ubistvo Jovana Radočaja u Haagu je priznao Predrag Banović. „O svojoj krivici pred vama sam se nedvosmisleno izjasnio“, rekao je pred sudom prije nego što je osuđen na osam godina zatvora. Pušten je 2008. godine nakon odslužene dvije trećine kazne.

Enisa Majer
Autor 25.5.2017. u 12:34