Kako je uništen Polihem u Tuzli: Od hemijskog diva ostali su otrovi i željezo

A. K.
Autor 5.7.2019. u 12:34

Kako je uništen Polihem u Tuzli: Od hemijskog diva ostali su otrovi i željezo

Foto: Nezavisni.ba
Strane investitore pod navodnom voljom za preporod i ulaganje u bh. industriju vlasti su dočekivale raširenih ruku, a od većine nekadašnjih giganata danas su ostale samo zahrđale metalne konstrukcije.

Najviše takvih primjera je na području Tuzlanskog kantona, a jedan od njih je tuzlanski Polihem. O slavi nekadašnjeg diva hemijske industrije na prostoru bivše Jugoslavije može se pričati samo u prošlom vremenu.

U industrijskoj zoni od ove kompanije ostale su metalne konstrukcije zarasle u korov i velike količine toksičnog otpada koji predstavlja pravu ekološku bombu za građane Tuzle.

Nekada je Polihem zapošljavao 1.200 radnika, a godišnji obrt iznosio je 120 miliona maraka. Međutim, nakon loše privatizacije uslijedio je stečaj koji je zaključen ove godine, a bez obzira na pravosnažne i izvršne sudske presude, nekadašnjim radnicima potraživanja od skoro tri miliona KM još uvijek nisu isplaćena. Izvjesno je da nikada neće ni biti, s obzirom na to da je imovinu strani investitor prebacio na sestrinsku firmu.

tečajni upravnik Hajrudin Kunalić, koji je vodio stečajni postupak, za Klix.ba pojašnjava da je nakon kupovine imovine Polihema poljski investitor formirao kompaniju Poliolchem na kojoj su se nalazili imovina i radnička potraživanja. Dvije godine nakon toga isti investitor je svu imovinu Poliolchema prebacio na sestrinsku firmu Organika BH, dok je radnička potraživanja ostavio na Poliolchemu.

“Stečajni postupak je zaključen jer u ovom slučaju nema stečajne mase za izmirenje povjerilaca. Subjekt više ne postoji, a radnici sada faktički imaju presude na tuđoj imovini koja nije u vlasništvu Poliolchema. Nepokretna imovina i mašine vezane za tehnološke procese se vode na firmi Organika BH”, kaže Kunalić za Klix.ba, naglasivši da je stečajni postupak trebao biti zaključen prije nekoliko godina, međutim vođen je duže upravo zbog parnica koje su postojale u vezi s naplatom potraživanja radnika.

Enes Jaganjac u Polihemu, a kasnije Poliolchemu, je proveo 38 godina, a nalazi se u grupi od okvirno 180 radnika koji do danas nisu uspjeli naplatiti svoja potraživanja. Dok rukama razmičemo korov kako bismo stigli do ulazne kapije kompleksa u kojem su se nekada nalazili proizvodni elementi, Jaganjac nam priča da je ovo preduzeće bilo od strateškog interesa za državu.

“Privatizacija ovdje je bila čista otimačina od radnika. Svojim rukama smo osposobili fabriku, ali su nas lopovi počeli tjerati odavde. Mi smo 2007. godine tužili firmu, a nakon toga su ovdje dolazili sudski izvršitelji kako bi imovinu popisali na naša imena. Sud nam je dao izvršnu i pravosnažnu presudu, međutim od 2013., kada se to desilo, do danas svoje nismo dobili. Pokušavali smo se s vlasnikom dogovoriti vansudskom nagodbom, ali on to nije htio. U početku je bilo skoro 200 radnika, međutim, sada nas je ostalo oko 180 jer su neki umrli od neimaštine”, priča nam Jaganjac.

U krugu Polihema i dalje se nalaze velike količine izuzetno opasnog otpada, a zbog neadekvatnog zbrinjavanja predstavljaju opasnost po zdravlje građana.

“Ovdje imate kruks, propilen, živu i hlor. Građani sjede na ekološkoj bombi”, upozorava Jaganjac.

Dane slave Polihema pamti i Sakib Kopić koji se danas nalazi na poziciji predsjednika Sindikata solidarnosti Tuzlanskog kantona, formiranog upravo zbog obespravljenih radnika ostavljenih na ulici. Osjećanja su mu danas pomiješana, jer dok nam s osmijehom na licu priča o prijeratnim radničkim druženjima, sliku kvari spoznaja da je ovo preduzeće u potpunosti uništeno.

“Na parkinge koji su danas prazni nekada je dolazilo po 15 autobusa. Radnike su dovozili sa svih krajeva kantona, a danas nema nikoga”, prisjeća se Kopić.

Privatizaciju Polihema ocjenjuje pljačkaškom i naglašava da su sve radnje bile usmjerene protiv radnika.

“Naša dosadašnja iskustva su pokazala da onog trenutka kada privatizirate firmu u BiH radnika više nigdje nema. Oni koji za bagatelu kupe imovinu ne znaju šta da rade s njom pa počinju prodavati željezo. Nakon toga postaju trgovci nekretninama, prodajući pokretnu i nepokretnu imovinu firme”, kaže Kopić.

Nekadašnji radnici Polihema za sve probleme koji su nastali krive vlast koja nije radila u interesu građana, ali i pravosudne institucije čije je neažurno djelovanje dovelo do toga da danas ne mogu dobiti ono što im pripada, a da krivci ne odgovaraju za malverzacije u kojima su učestvovali.

A. K.
Autor 5.7.2019. u 12:34

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija