Kineski „registratori“ – dobri i loši za oči!?

Povezani članci

• Prijedlog Plana izobrazbe carinskih službenika za 2019. godinu
• Suljagić podržava Bećirovića: Ljevica mora ići sa jednim kandidatom
• Premijer HNK blokirao odluku o nagrađivanju Lane Pudar
• Posrnuli „gorostas„ sa koljena, traži pomoć države
• Der Standard: Kolinda izborne nade polaže u islamofobnu kampanju i diskreditaciju BiH
• BH novinari: Javni protest MUP-u Kantona Sarajevo zbog prijetnji Nidžari Ahmetašević

foto: RTVUSK

Nakon što je „malinar“ uvezao respiratore iz Kine, a potom javnost o tome saznala mnoge druge detalje, Bosnu i Hercegovinu danima potresa afera. Glavni uzrok tome je sumnja da su „drpljeni“ milioni maraka u režiji vladajućih mafijaških krugova. Uglavnom iz SDA BiH, moguće i uz asistenciju „drugog krila“ vladajuće vrhuške. Bitne podatke o ovom aranžmanu vladajuće mafije su krile i kriju od javnosti. Umjesto toga Fadil Novalić – premijer Bakira Izetbegovića, a ne građana F BiH – čak se hvalio kako entitetska vlast „mnogo“ brine o zdravlju građana zbog korona virusa, pa je nabavila respiratore na koje se mogu priključiti dva bolesnika istovremeno. Time kao da je poručio građanima – „vidite kako se vlast brine za vas!? Valjda da to zapamte sve do izbora!?

Vrlo brzo mediji su počeli otkrivati bitne detalje. Saznalo se da je – preko FUCZ – respiratore uvezao Fikret Hodžić, posredstvom svoje firme za proizvodnju malina u Srebrenici. Potom da je za 100 aparata Vlada F BiH osigurala 10,5 miliona maraka, te da je čitava procedura izvedena praktično tajno. Na to su ekspresno reagirali Fikret Hodžić i Fahrudin Solak direktor FUCZ. Suština njihovih poruka je isticanje zasluga za brzu nabavku, te zahtjev tužilaštvima da sve okolnosti odmah istraži. Solak je još optužio medije da prave aferu bez ikakvog osnova. Iz vrha vlasti prva je reagirala Jelka Milićević, ministrica finansija Dragana Čovića u Vladi F BiH, tvrdeći da nije upoznata sa aranžmanom. Kasnije se otkrilo da je potpisala prvu tranšu od sedam miliona KM za „nabavljače“ – FUCZ. Nakon kratkog vremena, dok su mediji javnosti priopćavali nove sumnjive podatke o ovoj tranši, oglasio se i Izetbegovićev premijer Fadil Novalić, tvrdeći da nije upoznat sa procedurom nabavke, te je i on pozvao nadležno tužilaštvo da što prije „ispita“ slučaj.

Mediji – koji nisu u „titromudskim“ odnosom prema vladajućim mafijama danima priopćavaju nove detalje oko aranžmana. Oglašavaju se mnoge organizacije i ustanove, te slobodoumni stručnjaci. Javnost saznanje da su nabavljeni respiratori druga-treća kategorija tih aparata, te da nisu za intenzivnu njegu oboljelih od koronavirusa. Čulo se i da su cijene prvoklasnih respiratora čak jeftinije od nabavljenih i slično. Na vidjelo izlaze i proceduralna „preskakanja“ zakonske regulative. Javnost traži istinu o svemu. Istina, ima i takvih koji daju podršku akterima ove ujdurme. Ex reis-ul-ulema Mustafa Cerić – u pismu Fadilu Novaliću – tvrdi da smo „čudna nacija: kad nismo imali respiratore, kukali smo što ih nemamo, a sad kad ih imamo, oni kukaju da nam mobilni respiratori ne trebaju“. U komentaru pominje Ramazan, „ište“ od „svemogućeg, sveznajućeg i milostivog Allaha da nas pouči kako da se izliječimo od sebičnosti i lahkoumnosti… da nam omili junake koji se bore za opće dobro svih nas…“. Uz sve to poručio je Novaliću da proda respiratore i da „preuzme svu odgovornost“. Čudna neka poruka, jer javnost nije protiv nabavke respiratora, ali traži istinu o njihovom kvalitetu, cijeni i načinu nabavke! Cerić o faktima ni riječi, već nudi emocije i podržava vlast!

Sa sociološko-političkog stanovišta zanimljiva je samouvjerenost Hodžića i Solaka kada sami traže istragu tužilaštva, a kasnije i rezolutnost Novalića, koji je zahtijevao isto.

Otkud im tolika samouvjerenost?

Čini se da su u svemu tome bitna dva parametra. Prvi je konstanta – osjećaj vrha vlasti da odavno ima apsolutnu supremaciju nad tužilaštvom, kao i nad drugim ustanovama i institucijama, što je sokolilo i aktere kupovine. Drugi – zahtjev za istragu i optužbe medija je trenutni – da se ušutka javnost, te da mediji ne „čačkaju“ više oko slučaja. Za takve pretpostavke pravo nam daje i činjenica što je Tužilaštvo Kantona Sarajevo veoma brzo „otvorilo“ predmet, ali to nije zaustavilo negodovanje javnosti, niti ušutkalo medije, koji svakodnevno objelodanjuju nove podatke o slučaju. Najnoviji su da „malinar“ nema novaca na računu u BiH. Čini se da su to razlozi što se direktni akteri ovog slučaja i vladajući klanovi više ne oglašavaju, ali se uzdaju u supremaciju vlasti nad svim procesima u društvu i državi!?

Kako je ustoličena supremacija stranačkih „kartela“ nad pravosuđem? Takva politika vladajućih „njegovana“ je od rata, kada su vojno-politički vrhovi postavljali podobne tužioce i sudije. Praksa je uglavnom zadržana do danas. To je jedan od razloga što je ratno profiterstvo „zaboravljeno“. Nakon Dejtona, vladajući vrhovi i njihovi tajkuni su uvozili „šta su htjeli“, a evidentirali opet „šta su htjeli“, radi utaje carina. Haračili su pomoć za obnovu porušenih naselja širom zemlje. Privatizirali su šta im se prohtjelo, često mimo zakonskih regula. Nakon što je međunarodna zajednica „zatvorila“ granice, ustrojila Graničnu policiju, UIO i druge institucije za kontrolu protoka roba i novca, te uvela PDV, vladajuće političke mafije su se ustremile na harčenje budžeta, nastavile pljačke u privatizaciji preduzeća i banaka, te rasprodaju ogromne imovine preduzeća BiH u inozemstvu, posebno na Jadranskoj obali. Već decenijama je poznato da se u procedurama javnih nabavki godišnje „topi“ oko 1,5 milijardi maraka. Velikih koruptivnih procesa – na sudovima nema – i ako započnu, ostanu nedovršeni „negdje u političkoj baruštini“. Nekad na čudan način tužioci iz fascikla „izgube“ dokaze o krivici, kao u procesu Draganu Čoviću. Najmanje trećina „senatora“ u Vijeću naroda je bilo predmet policijskih istraga, ali nisu „ljetovali u prdekani“. Za vladajuće odgovornosti nema, jer stranački podobni kadrove „pravdu kroje“. Onaj nesretnik iz Zenice je nakon rata bio u zatvoru zbog vreće krompira, te drugi u Cazinu zbog drva za ogrev da sa porodicom ne umre od hladnoće. Situacija neodoljivo koincidira sa razmišljanjem Žilijena Sorela, Stendalovog lika (Crveno i crno o.a.), koji pred giljotinjom razmišlja o zakonima: „Ljudi koji uživaju opšte poštovanje su naprosto lopovi koji su imali sreću da ih ne zateknu na mjestu zločina“. Naše uglednike i kad zateknu, imaju sreću da ih poslušnici ne procesuiraju.

Ima još dosta drugih indikatora o supremaciji vladajućih nad tužilaštvima i sudovima. Zato mnogi beskrupulozni tipovi – u dosluhu sa vladajućim vrhovima – ležerno „ulaze“ u mnoge korupcijske aranžmane. U otkrivenim nedjelima oni i njihovi kompanjoni „energično“ traže istrage, jer građanima time „poručuju“ da su nevini i bezrazložno „opanjkani“.

Javna je tajna da su u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini – uz pomoć ili prešutnu podršku vlasti – u kriminalu i korupciji od građana opljačkane milijarde maraka. Najočigledniji indikator je bogatstvo vladajućih klika i njihovih „titromuda s jedne i ogromno siromaštvo većine građana s druge strane.

Kako god se „slučaj ventilatori“ okonča to će razumnim biti još jedna pouka o ponašanju oholih vlastodržaca. U ovom aranžmanu za građane bi bilo bolje da budžet pretrpi i štetu, nego da većina i dalje drži zatvorene oči pred „svinjarijama“ vlasti. Vrijeme je da otvore oči i počnu masovno pružati otpor bahatim oligarsima. I to ne samo podržati , već aktivno učestvovati u otporu, kako bi prisilili vladajuće mafije da vrate dignitet institucijama – od parlamenata do sudova. Zatvaranjem očiju pred nedjelima vlasti, pitanje je dana kada će nas „pogoditi“ i gori slučajevi.