Knjige „Perom i kamerom o Mostaru“ i „Stambol u Mostaru“ doprinos su istoriografiji ovog grada

Š.L.
Autor 15.8.2018. u 16:58

Knjige „Perom i kamerom o Mostaru“ i „Stambol u Mostaru“ doprinos su istoriografiji ovog grada

Održan je još jedan sadržaj festivala Mostarsko ljeto 2018. na kome su predstavljene dvije knjige o starom Mostaru                     

U ovo infernalno doba prepuno svakovrsnih devijantnosti, ponora, lutanja i beznađa, pohlepe za materijalnim, desakralizacije i sve većim udaljavanjem od duhovnih vrijednosti koje u biti predstavljaju uzvišeniji a time i svrsishodniji smisao čovjekovog bitka, poput zrake svjetlosti pojavljuju se ličnosti koje upravo u istraživačkom i tragalačkom senzu pronalaze prostore za obitavanje unutrašnjeg mira nudeći ga široj javnosti u želji da i sami okušaju pronađene vrijednosti. Nažalost nepotpuni trifolijum – Tibor Vrančić, Smail Šapago i Ismail Braco Čampara, svečari ovog pira u slavu pisane riječi, ponovo nam nude nesvakidašnju okrijepu preko najnovijih izdanja naslovljenih „Perom i kamerom o Mostaru“ kao koautorskim djelom i „Stambol u Mostaru“ koju potpisuje Tibor Vrančić autor prethodnih izdanja „Mostar krhotine prošlosti“ i „Ćesar na ćupriji“ a pojavljuje se i kao koautor knjige „U sjeni zaborava“. Poznat je i kao strastveni kolekcional starih fotografija Mostara i Hercegovine.

Knjige je pred brojnom publikom promovisao Zlatko Serdarević, novinar i publicista, dok je savršeno sinhrono i sa dozom mjere moderirao poznati književnik i glumac Nedžad Maksumić dajući poseban ton promociji.

Serdarević  je između ostalog akcentirao da prvi evokativ upućuje  na zaključak da svi koautori emaniraju dosljednost temama kojima se duže vremena bave a upravo taj element vrlo zorno pokazuje vjernost ideji da vremenom razbijenom ogledalu prošlosti, upornim tragalačkim radom, generiranim akcentiranim osjećajem za prošlošću, vrate nekadašnji izgled Mostara i time nam pruže što jasniju sliku grada ranijih generacija.

DSCN1124

– Svaki ispis evropskih putnika namjernika sa jasnim detaljima predstavlja poveznicu kojim se dijelovi ogledala integriraju tvoreći živu sliku a ona pruža vrlo precizne odgovore na dugotrajna pitanja. Očigledno je da su autori u potpunosti shvatili  staru mudrost pretočena u sintagmu: „Ko ne pozna istoriju, osuđen je da je ponavlja.“ Ove knjige su na tragu pragmatičnosti da se, kroz revalorizaciju vrijednosti ranijih generacija potvrdi želja za sticanjem mudrosti kako bi se pripremili za budućnost. Nema nikakve dvojbe da panis angelicus- duhovna hrana ove trojice autora predstavlja istraživanje prošlosti ali ne u klasičnom smislu istorijske nauke nego kroz referiranu putopisnu građu i segmentirane činjenice o detaljima koji karakterišu Mostar, istakao je Serdarević.

Ovakve knjige specifičnog žanra poput brevijara, zbog niza zanimljivosti i karakterističnih događaja koji su se zbili u daljoj prošlosti Mostara, komuniciraju sa najširim slojevima. Autori Vrančić, Špago i Čampara su protagonisti posebne literature prijmčljive zbog svoje patine i tajanstvenosti.

– Njihova mašta ili san, priviđenje, neostvariva zamisao jednom riječju himera jeste sublimisana u pokušaj vraćanja pozitivnih vrijednosti minulih vremena, od svog djetinjstva pa sve dublje unatrag, uvijek tražeći zapretenu harmoničnost zajedničkog življenja u kome je dominantno mjesto pripadalo ljudskim vrijednostima, moralu, čovjekoljublju, humanitetu, poštovanju drugog i drugačijeg. Diskurs njihovog svijeta je naoko omeđen zavičajem što nimalo ne umanjuje poslanje i rezultate istraživanja, istakao je Serdarević tvrdeći da gledano istorijski, najznačajnije spoznaje nastaju kad se granice krše, prevazilaze i tada se na horizontu pomaljaju nove, ali ovog puta šire granice.

– To udaljavanje od lokalnog dešaje se upravo preko revalorizacije tekstova evropskih putopisaca jer oni u suštini svojim djelom vrše interakciju i komunikaciju između građana svojih zemalja i ovdašnjih ljudi. Mislim da je upravo u analizi  knjiga „Perom i kamerom o Mostaru“ i „Stambol u Mostaru“, upravo ovo suštinska poruka i smisao njihovog opredjeljenja spisateljske aktivnosti. Čitajući ova štiva kod nas se stvara autorefleksija, jer bivamo zarobljeni u minulo vrijeme sa svim njegovim specifičnostima, blagodetima, turbulencijama i manjkavostima…

promocijatv1

Pored istorijskih činjenica koje strancu nude u njihovim zapisima ima dosta poetičnih pasaža u kojima eksplicitno vaskrsava snoviđenje, emotivna i estetska komponenta prilikom opisa pejsaža, žanr scena ili gradskih veduta.

Knjiga sadrži biografije fotografa koji su povremeno boravili u Mostaru ili su ostali u njemu opčinjeni blagodetima grada.

Vrančićeva knjiga „Stambol u Mostaru“, bazira se na izboru zanimljivih tekstova brojnih recentnih autora o Mostaru, na istom je tragu kao i prethodna. Autor se susretao sa literaturom o Mostaru i u njemu se pojavila želja da tu prepoznatu vrijednost podijeli sa drugim.

– U biti, sebi je priuštio dodatnu sreću dijeleći je s drugim. Ovdje se, zbog evidentne ljebavi Vrančića prema Mostaru nameće jedno pitanje. Zašto je Mostar bogat grad? Odgovor nam daje Oskar Vajld svojom mudrom izrekom postavljajući retoričko pitanje: „Ko je siromašan, ako je voljen?“ Zar bi Mostar bio ovako lijep i drag da nije ljudi poput Vrančića, Špage i Čampare koji mu svojim izdanjima sa tekstovima imanentno istorijske arome i čudesnog sjaja, čuvaju i vraćaju duh odmičući ga od ponora provincijalnosti. Tibor Vrančić nas u knjizi „Stambol u Mostaru“ uvjerava da nekulturi zaborava nema mjesta, jer duh nije uništen kao što Hemnigvej poručuje da se čovjek može uništiti ali ne i pobjediti, akcentirao je u svom obračanju Zlatko Serdarević.

Knjiga je likovno obogaćena faksimilima akvareala Miodraga Milićevića sa motivima gradskih veduta.

Iako Vrančić nije imao nakanu da napravi antologijski izbor tekstova o Mostaru poznatih autora, književnika,  putopisaca, naučnika ili novinara , knjiga ipak ima dodirnih tačaka s takvim izdanjima. On, kao tumač duše Mostara,  njome doprinosi podizanju duhovnih karijatida Mostara.

Š.L.
Autor 15.8.2018. u 16:58

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija