Kockanje s državom

Izdvajamo

• Kažu, država nema novca. Ima u tome istine, ali ne zato što novca nema u opticaju, nego zato što putevi novca idu kanalima koje država ne kontroliše.

Povezani članci

• Predsjednički izbori u Crnoj Gori 2018: Manjinske zajednice i hackeri odlučuju o predsjedniku Crne Gore
• Premijer Konaković treba obavjestiti Tužilaštvo Kantona Sarajevo, a ne medije o nezakonitostima u javnom sektoru
• Intervju s Tarikom Haverićem: Jednoumlje je smetalo samo dok je bilo komunističko
• ‘Dosta smo šutjele’: Hiljade ispovijesti o nasilju preplavile mreže
• U MOSTARU PROMOVISANA KNJIGA “BOSNA I MANIHEJSTVO” AUTOR ALICA ZEĆO S MODERNIM POGLEDOM NA MANIHEJE
• Komesarka za ljudska prava Vijeća Evrope Dunja Mijatović osudila hapšenje Nidžare Ahmetašević

Foto: Slobodna Dalmacija

Nažalost, postojeće rupe u zakonu su takve prirode da je gotovo nemoguće napratiti poreze. Neuredno plaćanje i tih malih poreza je dovelo do toga da kladioničari duguju državi velike sume novca koje je nemoguće naplatiti. Porezni obveznici dužnici, naime, nemaju imovine koja se može zaplijeniti i prodati i iz koje se može naplatiti ovako veliki iznos duga. Razlog za to je jednostavan –  imovina navedenih poreznih obveznika nalazi u državama u okruženju.

Pitanje oporezivanja kladionica je najvažnije političko pitanje u BiH, ali je prikriveno drugim temama. Najvažnije pitanje za građane BiH je hoće li nove vlasti imati hrabrosti da nađu riješenje ovog problema.

Poreze niko ne voli plaćati, ali istovremeno oni su i osnovni izvor prihoda za pokrivanje najvažnijih budžetnih stavki kao zdravstvo i školstvo. Svi smo poslednjih godina ili vidjeli ili učestvovali u ponekoj kampanji prikupljanja novca za bolesne, a nerijetko se i pitali je li to baš neophodno? Zašto je briga za zdravlje građana spala na same građane, a ne na one kojima je to posao, ili ako baš želite, i obaveza?

Kažu, država nema novca. Ima u tome istine, ali ne zato što novca nema u opticaju, nego zato što putevi novca idu kanalima koje država ne kontroliše.

Sportske kladionice su samo jedan od primijera, ali su dosta ilustrativne. Pitanje oporezivanja ove oblasti je prije svega ekonomsko, a samim tim i iznimno važno političko pitanje za BiH. Priređivači igara na sreću u posljednje tri godine isplatili su, prema podacima Porezne uprave, dobitke ispod 100 KM (na koje se ne plaća porez) u iznosu većem od 3 milijarde KM. Poređenja radi, budžet Federacije BiH za 2018. godinu bio je 2,88 milijarde KM. Da je kojim slučajem samo na ovu vrstu dobitaka naplaćen porez, u državnoj kasi bi ostalo oko 100 miliona maraka (po važećem zakonu porez na dobitak je 10 posto).

Taj novac bi se mogao usmijeriti tamo gdje je zaista i potreban. Na našu žalost, sve to ostaje u posjedu pojedinaca sa vlasničkim interesima u kladionicama. Da ne ulazimo sada u to da je u većini zemalja oporezivanje igara na sreću daleko veće nego kod nas, uglavnom oko 30 posto.

Neke naplate poreza na kladionice ipak ima. Nažalost, postojeće rupe u zakonu su takve prirode da je gotovo nemoguće napratiti poreze. Neuredno plaćanje i tih malih poreza je dovelo do toga da kladioničari duguju državi velike sume novca koje je nemoguće naplatiti. Porezni obveznici dužnici, naime, nemaju imovine koja se može zaplijeniti i prodati i iz koje se može naplatiti ovako veliki iznos duga. Razlog za to je jednostavan- imovina navedenih poreznih obveznika nalazi u državama u okruženju.

Od ranije je poznato da mnogi kriminalci pomijeranjem između država bivše Jugoslavije izbjegavaju ruku pravde. Današnje stanje je nešto od čega korist nemaju građani BiH, Hrvatske ili Srbije. To je isključivo stanje iz kog profitiraju pojedinci kojima je mjesto iza rešetaka.

Znajući to, briga vlasti u regionu morala bi biti usmjerenija na to da se budžetske rupe iz kojih se novac umjesto u državnu kasu preliva u privatne džepove, začepe. Dok god se umjesto o tome raspravlja o nebitnim pitanjima poput boja i zastava, imaćemo situaciju koja ugrožava i živote i zdravlje, ali i fizički opstanak svih građana BiH.