KOLATERALNE ŽRTVE

Povezani članci

• Izložba Osmana Arslanagića u Zvonu
• Naša stranka Mostar: Građani u HNK prepušteni samozaštiti koju ne mogu priuštiti
• Suljagić: Režimski mediji u RS-u stavljaju metu na čelo kreatorima izvještaja o negiranju genocida
• Goran Sarić: Prvomajska opklada
• Ponarodnjačena kultura
• Danilo Kiš u ključu pseudo-feminističke razgradnje: MITOMAHIJA S PREDUMIŠLJAJEM

Vjerski terorizam je svuda isti, samo se manifestira kroz različita djelovanja. Ako ste mislili da je kalašnjikov jedini simbol vjerskog terorizma, tada ste se grdno prevarili. U Hrvatskoj, dakle sekularnoj zemlji kojom vladaju zakoni, kalašnjikove je zamijenio virus. Istina potonji neće biti toliko spektakularan i toliko glasan, već će vas ubiti tiho i bez puno pompe, ali kad pogledate malo bolje, isti vam je na kraju klinac.

Da je o terorizmu riječ, jasno nam je u nakani da se unatoč upozorenjima policije isto djelo pozivanja ljudi na okupljanje namjerava i ponoviti, i to sutra na uskršnje jutro u kojem don Josip Delaš namjerava služiti misu u svojoj crkvi na Sirobuji. Zašto dakle don Josip Delaš nije u zatvoru?

Terorizam je po svojoj definiciji smišljena uporaba ili nakana nezakonitog nasilja kako bi se postigao cilj koji je uglavnom politički, vjerski ili ideološki. Terorističke akcije, dakle po svom djelovanju, nastoje skrenuti pozornost javnosti kako bi se izvršio pritisak na vladu ili civilnu populaciju. Nije dakle nužno, po samoj definiciji terorizma, da je isti vezan za stjecanje vlasti, već se modernim terorizmom naziva i nakana da se skrene pozornost, ali i ugroza najčešće nevinih ljudi koji stradaju kod provedbe istih. Terorizam nikada nije “iz nehata”, terorizam ni u kojem slučaju ne možemo opravdati shizofrenijom, demencijom ili paranojom, terorizam je uvijek smišljen i ima tendenciju da ne mari za kolateralne žrtve.

Nevini ljudi su najčešće žrtve terorizma, i oni su efekt koji se nastojao dobiti terorizmom.

Ako se zaustavimo na toj rečenici, koju nisam smislio ja, već ju je United State Department unio u svoj zakon, tada terorizmom možemo mirne duše zvati bilo koji oblik nakane da se ozbiljno ugrozi život ili zdravlje nedužnih pojedinaca. Zanimljiv je i ustroj terorističkih organizacija, a sastavila ga je CIA-e u svrhu borbe protiv istog nakon šokantnih napada na SAD, 11. rujna 2001. Na vrhu piramide terorističke organizacije najčešće je vođa ili vodstvo koje koordinira i donosi odluke, no prava opasnost su multipersonalne grupe, te pojedinci koji djeluju unutar svojih ćelija. Kazneni zakon, recimo Republike Hrvatske, izričit je po tom pitanju i on po članku 97. glasi:

Tko s ciljem ozbiljnog zastrašivanja stanovništva, ili prisiljavanja države ili međunarodne organizacije da što učini ili ne učini, ili ozbiljnog narušavanja ili uništavanja temeljnih ustavnih, politički, gospodarskih ili društvenih struktura države ili međunarodne organizacije, počini jedno od sljedećih djela koje može ozbiljno naštetiti državi ili međunarodnoj organizaciji: 1. napade na život osobe koji mogu prouzročiti smrt, 2. napade na tijelo drugoga.

Inače članak zakona o terorizmu dug je i opširan, ima devet točaka, pa ću za potrebe svog teksta izdvojiti samo onaj prvi i drugi, tj. najvažniji, i ponovit ću ih otisnute u jačem formatu da ga dobro zapamtite:

1. napade na život osobe koji mogu prouzročiti smrt,
2. napade na tijelo drugoga.

Dakle, ustanovili smo motiv, strukturu i pojam terorizma, što o njemu kaže zakon u RH, a što zakoni SAD-a i zemlje koje su suočene s terorizmom, a sada kada znamo sve te činjenice sagledajmo iz tog rakursa niz terorističkih događaja kojima smo svjedočili ovih dana, a koji su uglavnom ostali bez sankcija. Sa šturim priopćenjima, preporukama, i naravno, osnivanjem kakva povjerenstva koje po staroj, dobroj navadi svaki slučaj odvedu u besmislenost i na kraju u zastaru, zaborav do novog takvog čina.

U splitskom predgrađu Barutana u nedjelju su se na blagdan Cvjetnice počeli okupljati vjernici, a na zamolbu policije, koja ih je pri dolasku pred crkvu podsjećala na mjere zaštite od epidemije koronavirusa, oni su se razišli i vratili u svoje domove. Policija je građane podsjećala na mjere Nacionalnog stožera civilne zaštite o ograničenjima društvenih okupljanja te su se građani nakon toga razišli”, rekla je za Hinu Sanja Nazlić iz splitsko-dalmatinske Policijske uprave. Lokalni su mediji izvijestili da su se građani na misi u tom splitskom predgrađu okupili „na poticaj svećenika”.

Vijest je očekivano uznemirila hrvatsku javnost, jer kako znamo, svi smo ovih dana pod posebnim mjerama zbog zaštite sebe i naših najmilijih, i svi se tih mjera uglavnom pridržavamo. No ta činjenica očito nije pokolebala don Josipa Delaša da okupljanje građane koje je strogo zabranjeno i ostvari, unatoč preporukama, zabranama i opasnosti od širenja zaraze. Kako se, ponavljam, digla bura u javnosti, a najviše zbog slučaja u Solinu, također sličnog i također vezanog za liturgiju i održavanje mise nakon koje se koronavirus uvukao i u samo poglavarstvo grada Solina, očekivalo se da rečeni don Delaš bude kažnjen, suspendiran i priveden od strane policije, no to se naravno nije dogodilo.

Osim što nije priveden po zakonu o terorizmu, članku 97., koji kako smo naveli jasno i izričito govori o „napadu na život osobe koji može završiti smrću“, te na „napad na tijelo drugoga“, rečeni don Josip Delaš je sutradan i nastavio pozivati vjernike na misu na Sirobuji, poručivši policiji kako će ih Bog kazniti, te kako slobodno mogu njega i njegovu pastvu pospremiti iza rešetaka. Policija je ponovo izašla na Sirobuju, ponovo desetak ljudi otpravila kućama, a umjesto normalne procedure oduzimanja subjektu slobode zbog ponavljanja radnje koja se po članku 97. kaznenog zakona odnosi na terorizam, policajci su bili izloženi ponovnom vrijeđanju od strane don Delaša koji im je i ovaj put poručio kako će ih kazniti Bog na njegov zagovor. Policajci su, napomenimo samo reda radi, umjesto da odrade svoj posao, krotko, spuštenih glava don Delašu poručili kako je, citiram, Bog ljubav, a ne mržnja.

Bog i jest po svojoj definiciji ljubav, a ne mržnja, i ta rečenica filozofski ne umanjuje policijske radnje koje su u dva navrata obavljali na Sirobuji, ali ih simbolično redikulizira, ako imamo na umu kako policija mora u bilo kojem slučaju, i kod bilo koga, pa bio on svećenik, predsjednik ili osoba sa invaliditetom, primijeniti zakonske procedure jer se ponavljam, i ponavljat ću i stoti put dok vam svima ne dođe iz guzice u glavu, u ovom slučaju radilo o nedvosmislenom, namjernom i smišljenom aktu terorizma. Sve uredno po članku 97., koji jasno kaže kako je terorist svatko onaj koji namjerno ugrozi život i zdravlje bilo kojeg građanina RH.

Da je tome tko, i da je don Josip Delaš prekršio zakon, svjedoči nam upravo primjer iz Solina, liturgije i svete mise, nakon kojeg je navodno medicinska sestra koja je istu pohodila ušla u starački dom u Vukovarskoj i koronavirusom zarazila 50 štićenika uglavnom starije dobi, koji su visokorizična skupina. Kao što su vjernici na Sirobuji uglavnom starije dobi i kao što su uglavnom visokorizična skupina.

Što dakle u ovoj priči nije jasno?

Ako ste pročitali sve stavke i zakon koji sam vam u pasusima gore jasno prezentirao, don Josip Delaš je terorist. Terorist koji je smišljeno i s nakanom u svoju crkvu na Sirobuji pozivao ljude, iako je jasno da je tim ljudima strogo zabranjeno bilo kakvo okupljanje. Don Josip Delaš tim je činom ugrozio zdravlje svih tih ljudi, njihovih obitelji, i naravno šire, jer je poznato kako se virus širi, i koja mu je stopa smrtnosti.

Ako smo razjasnili potpuno utemeljeno i zakonski, ako smo policiji, koja očito ne radi svoj posao, taj isti zakon prezentirali, ako smo ustvrdili koja je opasnost učinjena i namjerava se i dalje činiti, u čemu je dakle problem?

Don Josip Delaš nije dementan starac koji u policijskom progonu vidi jugokomunističke fantazme. Don Josip Delaš po svim funkcijama, barem što se crkve i njenih čelnika tiče, svoju funkciju obavlja kao svoj posao, u okviru parametara koji su za taj posao i određeni. Dakle nema nikakvih zdravstvenih ili dobnih ograničenja koji bi taj isti posao doveli u pitanje. Don Josip Delaš punopravni je i građanin RH, pa kao takav, iako je svećenik, podliježe svim zakonskim odredbama i člancima, kao što je i ovaj o terorizmu. Da je o terorizmu riječ, jasno nam je u nakani da se unatoč upozorenjima policije isto djelo pozivanja ljudi na okupljanje namjerava i ponoviti, i to sutra na uskršnje jutro u kojem don Josip delaš namjerava služiti misu u svojoj crkvi na Sirobuji.

Zašto dakle don Josip Delaš nije u zatvoru?

Da se ne lažemo, don Josip Delaš nije u zatvoru, niti će u isti ikada ući, i don Josip Delaš neće biti priveden, već će mu i dalje policija držati filozofska predavanja, zbog jedne notorne činjenice, a ona jest da je crkva u Hrvata iznad zakona, iznad Ustava, iznad Kriznih Stožera, i na koncu iznad zdravog razuma. Pokušajte ovih dana organizirati kakvo sportsko okupljanje ili obično druženje na terasi svoje zgrade, pa ćete vidjeti za koliko ćete se naći u pritvoru. Dakle nismo svi u očima zakona isti, a trebali bi biti.

Zbog kršenja odredbi Kriznog stožera, trenutne zabrane okupljanja, i poticanja drugih na građanski neposluh, drugim riječima na – terorizam. Da stvar bude „luđa“ njegova pastva ovih dana iskazuje u javnosti potporu svom svećeniku, pastva koja se uglavnom sastoji od mladih ljudi koji su u toj župi okupljeni u kontroverzne molitvene zajednice kojima uglavnom manipulira notorni Opus dei.

Crkva u Hrvata je organizacija koja je po principu  nedodirljivosti i neupitnosti, pa čak i kada je zdravlje i život njene pastve ozbiljno ugroženo činom terorizma koju ista upražnjava. Zašto se pojedinci u crkvenim redovima tako ponašaju? Zbog toga da bi javnosti poslali jasnu poruku, kako ništa i nitko, pa čak i životna opasnost svog stada neće umanjiti njihov utjecaj koji imaju u društvu, moć ovijenu zlatom i tamjanom, kao i moć manipulacije, kojom se koriste svakodnevno, a koja bi se možda mogla stanovito umanjiti u vrijeme kada se ljudi okreću znanosti, a ne religiji jer su u životnoj opasnosti. U zemlji koja je po svom Ustavu odijeljena od religije.

I to je jedino jasno u ovoj priči.

Da živimo u državi koja je duboko i nepovratno uronjena u religiozni terorizam. Jedina je razlika što vjerski fanatici u Hrvatskoj ne nose fesove oko lica i kalašnjikove na desnom ramenu. Vjerski terorizam je svuda isti, samo se manifestira kroz različita djelovanja. Ako ste mislili da je kalašnjikov jedini simbol vjerskog terorizma, tada ste se grdno prevarili. U Hrvatskoj, dakle sekularnoj zemlji kojom vladaju zakoni, kalašnjikove je zamijenio virus. Istina potonji neće biti toliko spektakularan i toliko glasan, već će vas ubiti tiho i bez puno pompe, ali kad pogledate malo bolje, isti vam je na kraju klinac.

Vi ćete biti samo kolateralna žrtva.