MAJKA

Izdvajamo

• Jer ste svi na koncu u životu imali samo jedno sigurno, i samo jedno postojano. Majčinu ljubav. No isto tako prepoznajte tašte. One koji radi povrede svoje taštine neće i ne žele pomoći očajnoj majci. Takve prepoznajte i takvima uzmite ono što najviše hrani njihovu taštinu. Uzmite im moć. Moć da se igraju Boga. Moć da se igraju ljudskim sudbinama i na koncu moć da hladno prođu pored majke koja im pokazuje srednji prst. Ti i takvi koji u tom momentu, kada majka djeteta u invalidskim kolicima im pokazuje srednji prst nemaju stida, već su puni bijesa, tima oduzmite sve mehanizme koje imaju. Svu moć koju imaju, sve zakone koje donose.

Povezani članci

• Glup i gluplji
• Incidenti na Cetinju uoči ustoličenja Joanikija, patrijarh SPC stigao u Crnu Goru
• Bajtal: Zadatak srpske i srbijanske politike u BiH
• Otvaranje Izložbe “Heinrich Boll – život i djelo” u Mostaru
• Stjepan Mesić: Biskupi ne bi trebali voditi politiku s oltara
• Promocija knjige Jelene Galijašević “Ti, mak i kopriva”

Foto: Ilustracija

Ne postoji veće sile u svemiru od majčine ljubavi. Kod velikog praska svi elementi potrebni za život spojili su se u jednu stanicu, i ona je bila majčina. Život koji se rađa, zvijezde, sve sile prirode nisu postojale prije ljubavi. Ljubav je bila ta koja je postojala prva, a ona majčina bila je njen začetak. Začetak i zaglavni kamen ljubavi. Života nije bilo prije prve majke.

Majke se rađaju u istom trenutku kao i djeca. Majka do tog trenutka poroda nije postojala. Postojala je žena. I u tom trenutku kada se rode, i majka i dijete, kada se prvi put nađu jedno drugom u naručju uspostavi se ta veza. Ljubav. Neupitna, bezgranična, ona koja nikada ništa ne traži, ne zahtijeva, ona koja postaje zvanje, i poslanje, i doživotna briga. Majke nisu svjesne godina. Možete imati pedeset, vašoj majci vi još imate deset. I manje.

Majka od trenutka vašeg rođenja ne poznaje vrijeme. Vrijeme od tog trenutka ne poznaje majku. Majka postaje nešto potpuno novo na ovom svijetu, i njena ljubav istovremeno postaje nešto potpuno novo. Onaj praiskonski, prvi i zadnji oblik ljubavi. Ako je do tada kao žena voljela najviše na svijetu, svijet će saznati da to nije bila istina. Ako je do tada voljela za sebe najviše na svijetu, majka, do tada žena, spremna se odreći najvišeg što je voljela do tada. Postoji jedna stara narodna poslovica kako Bog ne može biti posvuda, pa je zbog toga stvorio majke i njihovu ljubav. Jer samo je majčina ljubav bezuslovna, samo je ona jedina u prirodi toliko sveobuhvatna, i ona postaje jedina na svijetu moguće, da ljubav koju ima stvori nemoguće.

Novi svijet.

Svakim rođenjem svijet dobije novo čudo. I svakim rođenjem svijet dobije novu majku. Novi život. Novi oblik ljubavi. Sve druge ljubavi morate zaslužiti. Morate steći. Sve druge ljubavi morate osvojiti, i one su splet okolnosti, sreće, sudbine. Samo majčinu ljubav imate prirodno. I u onom momentu kada se žena rodi u majku, svijet dobije novo savršenstvo. Novu spoznaju o sebi, prirodi i svrsi. Nikada nisam čuo da postoji savršena majka, a milion puta sam čuo da postoji savršena žena. Majci nije potrebno savršenstvo. Majci je dovoljno samo jedno. Da je dobra. Da je dobra majka. Majke su najčešće i one koje odrede život svoje djece. One koje daju slobodu, onu vrstu slobode djetetu da bude ono što želi. I jedine majke to prepoznaju u svojoj djeci. Jednom je to Pablo Picasso izvanredno objasnio rečenicom: „Majka mi je jednom rekla sinko ako budeš vojnik, postat ćeš general, ako budeš svećenik postat ćeš papa. Ja sam se na kraju na njeno oduševljenje posvetio slikarstvu, jer je i sama bila umjetnica i danas sam to što jesam – Pablo Picasso.“

Snagu majčine ljubavi upoznao sam i u svojoj obitelji. Ljubavi koja se našla u najstrašnijem iskušenju. Jer nema većeg iskušenja za majku od bolesti svoga djeteta. One smrtonosne, naravno. Snagu majčine ljubavi upoznao sam tada i divio sam joj se, i divim se do dana današnjega. Izdana od institucija, prevarena od onih koji je nisu smjeli prevariti, njena ljubav bila je njena snaga. Snaga koja je unatoč skromnom obrazovanju i poznanstvima uspjela u potpuno stranoj zemlji, na potpuno stranom jeziku, među potpuno stranim ljudima izvojevati pobjedu. I toj pobjedi posvetiti cijeli svoj život, u borbi sa drugim, sličnim majkama. Dajući im potporu, savjete i pažnju. Jer je kao majka, prošla ono što one sada prolaze, i kao majka jedina ih može razumjeti.

Nikada ne odbijte majku koja traži od vas pomoć.

Nikada. Bila to majka nekoga koga nikada niste upoznali, ili vaš bližnji. Jer samo majka može tako u vas polagati nade, iako zna da joj ne možete pomoći puno. Ali to sidro za koji se majka drži u mnogočemu je i vaše sidro. Zajedničko. Pa joj pomozite da se za njega drži, da ne ostane sama, bez ikakve nade u moru svoje tuge i svog beznađa.

Jedna me majka, očajna i skromna, kao i moja majka nekoć zamolila za pomoć. I nju su kao i moju izdale institucije. Izdala je država, izdao je ministar zdravstva, izdali su je potpredsjednici, ostali ministri, političari, liječnici, svi kurci – palci, izdali su je praktički svi. Jer nije majka njima nikog poznatog. I kada malo bolje pogledate u ovoj zemlji ljudi se ne dijele po svojim vrijednostima, radu, pameti, djelima, već po iskaznicama, poznanstvima i preporukama. Jadna je ta zemlja koja se izgradila na takvim temeljima. Jadna i užasna i bolje da je nije. Da nestane sa lica zemlje što prije. Kada je kadra, kroz svoje institucije zatvoriti vrata jednoj očajnoj majci. Majci koja nije majka od gospodina ministra ili od gospođe supruge predsjednika.

Užasno je u jednoj zemlji koja sebe zove uređenom i dostojanstvenom za svoje građane majku ostaviti da svoju bol prospe na društvenim mrežama. Jer joj samo one preostaju. Nema drugi mehanizam. Užasno je kada majka mora na takav način upozoriti javnost na užas zemlje koju nije briga za svoje najranjivije skupine. Djecu sa invaliditetom. Kada upoznaš jednu takvu majku upoznao sam među stotinu roditelja na prosvjedu na Markovu trgu. Prosvjeda protiv prijedloga zakona koji najranjivijima, dakle djeci sa teškim invaliditetom ukida i ono malo usluga, malo prava, jada od sredstava koje imaju. Pokušala je majka srušiti ogradu koju je čuvala policija da ona i druge majke ne dođu blizu blindiranim limuzinama iz kojih su izlazili ministri, pa na koncu i sam premijer, a sve zbog Zakona o osobnoj asistenciji koji je do kraja ogolio ovu vlast i ovu državu. Kao i ministrica na odlasku koja je jasno rekla kako je imala „zavezane ruke“ za obnovu Banovine. Jer je taština i sujeta gospodina premijera veća od te nesretne Banovine pogođene potresom. Uvaženog premijera se ne gađa grudama snijega i on to nije zaboravio. Zato obnova Banovine čeka. Jer su uvrijedili gospodina premijera. Pa se policija pobrinula da ga ne uvrijedi i majka koja mu je pokazala srednji prst dok je ulazio u svoje skupocjeno vozilo.

»Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje, i prije će svi u njega nego vi, kazao je Isus taštima gledajući svoju majku. Majku koja je očajna gledala svoga sina kako umire na križu. Majku punu ljubavi. Jer Ljubav je ta koja je postojala prva, a ona majčina bila je bila njen početak. Začetak i zaglavni kamen ljubavi.

U tom kratkom susretu, zapravo pogledu između očajne majke koja pokazuje srednji prst premijeru, i njega koji je gleda iza svog blindiranog stakla ja sam shvatio sav jad ove države koju vode tašti. Ljudi toliko puni sebe da im smeta kada ih netko pogodi grudom snijega ili im pokaže srednji prst. Pa ta i takva taština bude toliko jaka i toliko velika da pređe u osvetu.

Mene mislite gađati snijegom? Meni mislite pokazivati srednji prst? E pa vidjet ćete vi kada će vam doći cigle i armatura za vaše kuće, i vidjet ćeš majko kada će ti dijete u kolicima dobiti asistenta.

Nikada ne okrenite glavu od majke koja traži vašu pomoć. Jer kada je pogledate, u njenim očima vidjet ćete ljubav. Istu onu ljubav koju ste dolaskom na svijet upoznali po prvi put. Po prvi put joj stisnuvši ruku. I kada je saslušate, kada joj pomognete, tada ćete znati o čemu vam pričam.

Jer ste svi na koncu u životu imali samo jedno sigurno, i samo jedno postojano.

Majčinu ljubav. No isto tako prepoznajte tašte. One koji radi povrede svoje taštine neće i ne žele pomoći očajnoj majci. Takve prepoznajte i takvima uzmite ono što najviše hrani njihovu taštinu. Uzmite im moć. Moć da se igraju Boga. Moć da se igraju ljudskim sudbinama i na koncu moć da hladno prođu pored majke koja im pokazuje srednji prst. Ti i takvi koji u tom momentu, kada majka djeteta u invalidskim kolicima im pokazuje srednji prst nemaju stida, već su puni bijesa, tima oduzmite sve mehanizme koje imaju. Svu moć koju imaju, sve zakone koje donose.

Vi ste ti koji te ljude birate, i njihova taština vaša je sramota. Sramota svih nas koji šutimo dok iti jedna majka pati.