Mali Napoleon i omerta: Iluzija na predsjedničku aluziju – naš Fahro, Radončić, naravno

Izdvajamo

• Poruka onome ko mu, Fahrudinu Radončiću, da glas, a on pobijedi! Biće, tom glasaču, sve mirno: melek – Radončić biće mu nad glavom, čuvaće ga od svakog zla – nerada – besposlice (nema veze kol’ka je plata!), tanke penzije, gluho bilo – boračke nezaštite… svakog zla – bolesti i, bože sačuvaj, onog najgoreg! Dok on vlada, samo treba ‘Dnevni avaz’ pod jastuk, srk čaja preporučenog u bilo kojem broju te novine i… Ko nama, u sve ovdje tvrdnje, ne vjeruje, ne samo za gospodina da uđe u Predsjedništvo, nego za cijelu listu stranke, ma koji teritorij bio u pitanju – neka zaokruži!

Povezani članci

• Odobren kandidatski status Bosne i Hercegovine za EU
• Mediacentar Sarajevo: Pratite seriju webinara o aktuelnim temama u domeni medijske pismenosti
• Otpor, stoko, otpor (2)
• Rukovodstvo Veleža poručilo Husariću: Stoput ponovljena laž je i dalje laž!
• Nagrada za reportera N1 Nikolu Vučića
• Biljana i Izet

foto: alo.rs

ANTIKAMPANJA
DOSIJE – X

Zaokružite!!! Samo, na način da ti listići budu, bar, nevažeći! Ako, unatoč svemu prođe: Niko od nas fukara neće se provozati na jahti, neće spavati ni u jednom apartmanu u vlasništvu familije, a ‘Dnevni avaz’ će svakako kupiti! Bio njegov ili njegove bivše supruge. Jer, ni to da se ne zaboravi: Sveci blago dijele!

Fahrudin Radončić. Kako god bio, ali –zagonetka jeste! Možda, ako se hoće, lako rješiva, ali kad je bogata nagrada, u našoj enigmatici, namijenjena nerazješnjenju onda… Tek, taj čovjek bi, iz Gusinja, Ivan-Grada, nešto mu je, čini se, draže izgovoriti nego Berane, Tivta, pa još odnekuda, (možda – jer se sumnja – iz UDBA-ine ili KOS-ove fioke) da gradi Bosnu! Jest da mrzi ime Šćepo, al’ ga tako, intenzivno, nazivaju, mnogi ljudi, bili stranački orijentisani ili su pomiješani, il’ sa partijama veze nemaju. Samo, kažu – znaju!

No, da se nikome ne zamjeramo recimo da po svemu tako – jeste!

Sad, bogat k’o Krez (mada kaže da nije – nema ni pare u džepu!), a prije rata gologuzan kakvog u Sarajevu gotovo da nije ni bilo, (istina, nije, tad, ni bio u glavnom gradu ove, ne one zemlje), ali je činjenica, da ne bude trača, nagradio se – u smislu gradnje, graditeljstva, nainvestirao, najahtio, nakupovao i, na kraju: Ničeg nema!

Čak ni automobil, iskaza, prije nekoliko dana, kad mu zatreba – iznajmljuje ga! Ne bezvezan, ali svoj – nema!

I još, vidi čuda, dakle – nema, ali raspolaže svim onim što je zbir, vođeno pod drugim imenima, svega što je rezultat nabrojanih operacija!

Novorođenče, naime nevin k’o bebać!

Nesumnjivo, a i prema ocjenama CIK-a, dali su mu prilaz kandidaturi, po svemu je čist pred zakonima ove države bez pravog ustava i zakona! I pred onom trećom, najpoštenijom (ne)koruptivno, hoće reć’ (ne)potkupljivom sudskom vlašću – proizlazi – on nam treba za predsjednika države!

Moguće je da mnogi građani, bolje je reći brojni ljudi iz njegovog naroda, možda i među ostalima, pa i građanima, misle, a tako i izgleda, da Fahrudin Radončić, to zaslužuje!

Vjerovatno i uz uvjet da svoj recept, ili recepte, primijeni na državu! I ne po principu, dakle bez tog principa, ‘samo pošteno, pa ko koga zajebe!’ I, još, kako je u karijeri birao i kontaktirao mnoge – javnost zna – da mu takvi ili slični, u predsjedničkom timu nipošto ne budu! Pa ni Dodik ili – ili bilo koji od onih optuživanih Kosovara! Da se ne dimi, iako kažu da nije bilo vatre! Ni kod onoga, prvospomenutog, u švercu cigaretama, ili ovim, friškijim – teritorijem, zemlje Bosne, jašta! A od onih drugih, niti jedan… Jer, poznato je – ma ništa nije poznato! Da i jeste ništa ne smijem ni reći, ni posumnjati, a ni pomisliti… Stoga: mir dita!
I da ne bi bilo da ne panjkamo, krenut ćemo od drugih, s njihovim imenima, a bez naših komentara.

Prije toga, da kliknemo pitanjem:

Ko je toliko lud u ovoj Bosni da glasa za Radončića? Pa, čovjek gradi i radi (on veli i za cijelu Bosnu!), za Bošnjake – sam je, kažu, to, a ne zna ko su Bosanci! A kakav je musliman, neka pošteno kažu, ako hoće, njegove – džematlije! Od rođenja, do danas. Iz svih džemata koje je svojom odanošću, zna se Kome, osvajao i koji su ga prisvojili, na srce privili.

Uvjeti – neuslovi!

A onda, kad je, već, spomenula i čistoća vjerskog mu obraza, važno je i pitanje morala. Građanskih normi. Da li je tu čist? Kako je moguće da u nekoliko godina bude siromah, pa bogat i graditelj, pa optuženik, pritvorenik – ali ne za političke (nije on neki junoša revolucionar!), nego kriminalne delikte – ministar, ‘kum’, organizator s poštenim namjerama, savjetnik u krugu s kriminogenim ili osumnjičenim i pod paskom, ubicama ili samo kandidatima za izvršenjem djela sa smrtnim ishodom… ? Kako je moguće da su na snazi neke nove konvencije o građanskom ponašanju i vladanju? Naime, ovo u prethodnom pitanju, kraće se definira kao – moral.

Usisivač duša

Sve, o događanjima, može i na preskok.

Od saradnje-nesaradnje, pomaganja-nepomaganja sa Izetbegovićima. On njima ili oni njemu, svejedno. Recimo, otkud mu pare da napravi ‘Avaz’? Onda je to bilo skupo, a nema toga ko će nas uvjeriti da je novac stigao iz sehare njegove majke! Otkud mu pare da kupi, potkupi, zavrbuje novinare ‘Večernjih novina’ i tako otvori proces njihovog uništenja? Jasno, smrt tog lista, označava ukopnik koji nije Radončić, to se ne događa, ali i to je bilo skupo! A ojađenih je ostalo… ima novinara koji i danas vode sudski spor protiv… ni oni ne znaju! Ima ljudi, novinara koji će, gotovo hladno, ukočenog pogleda, reći da su ‘isisani’. Prazne mješine! Radili u ‘Avazu’, ne kako im kodeks nalaže, nego kako im se kaže – tako se jedino moglo do hljeba – a onda, dok se bilo u Radićevoj ulici u prostorijama ‘Bosna-auta’, kasnije na uništenom spomeniku – novosagrađenoj onoj ‘famoznoj’ zgradi nastaloj na ruševinama ‘Oslobođenja’, pa u tornju; dočeka ih portir! Šta će čovjek, ‘reklo’ mu ‘odozgo’:

• Stoj! Ti više ne radiš ovdje! Evo ti radna knjižica, reklo mi da ti je dam!? Nema priče, gotovo, eno ljudi! Rečeno: Ne redamo i ne sve – ne piše se knjiga! Ko je Fahrudin Radončić, moćnik koji se našao iza rešetaka?’ ‘Tužilaštvo BiH optužilo je Fahrudina Radončića, predsjednika Saveza za bolju budućnost i delegata u Domu naroda BiH da je rukovodio grupom koja je vršila pritisak na Azru Sarić, svjedoka u slučaju ubistva pripadnika bh kriminalnog miljea Ramiza Delalića Ćele, kako svojim svjedočenjem ne bi inkriminisala Nasera Keljmendija kojem se, između ostalog i za ovo djelo, sudi na Kosovu.’…Onda, na jednom portalu, uz objavljivanje faksimila, a evo ga i uz ovaj tekst, stoji: Ispada li to, nekako, da je Bosna – zabava ili zabavna? ‘…Ja mislim da će se u ovoj zemlji dogoditi potpuna polarizacija – na jednoj strani će se naći SDA sa Bakirom Izetbegovićem, a na drugoj strani sve druge progresivne političke opcije koje ne žele da im politički idol bude Erdogan…’Šta ovo – znači? A izgovoreno je, onako važno, državnički? A onda tekstovi iz knjige njegovog nekadašnjeg šofera! Nije neka, književno-novinarskim aršinima mjereno, ali je napisana, potpisana, objavljena, traži se, čita se… Evo i korica. U njoj su takva svjedočenja da se čovjeku diže kosa na glavi. Evo, nešto blago, odlomak, ko je dolazio, s kim se Radončić družio. Neka čitalac sam zaključi o kakvom se konglomeratu vezama i veznicima radi: ‘Belma Lekić je meni govorila da zna mnogo o Radončiću. Tako mi je pričala situaciju o njegovom dolasku u Sarajevo pred rat. Odnosno, pričala mi je ono što je njoj njen muž Selver Lekić govorio o Radončiću. Govorila mi je da je Fahrudin Radončić, početkom devedesetih godina, došao u Sarajevo i da su ga primili ljudi iz porodice Lekić, prvenstveno Ekrem Lekić, koji je sa Radončićem još od ranije bio prijateljelj kao i Belmin muž Selver Lekić. Rekla mi je da je njen muž Selver Lekić, u to vrijeme, bio vlasnik restorana ‘84’ u Sarajevu, te da je Fahrudin Radončić, u početku dolaska u Sarajevo, bio noćni čuvar u restoranu ‘84’ do vremena dok mu Lekići nisu našli mjesto stanovanja. O Fahrudinu Radončiću, također, i ja sam imao informacije iz tog vremena, s obzirom da sam radio u Službi državne bezbjednosti, gdje je Fahrudin Radončić bio predmet obrade ili lice u vezi sa osobama koje su bezbjednosno problematične i pod pratnjom su. Podaci iz tog vremena, kao i tvrdnje ljudi iz društveno-političkih struktura ukazuju da je Fahrudina Radončića u Bosnu i Hercegovinu instalirao KOS – Kontraobavještajna služba bivše JNA.‘Pa, opet, odnosi sa Izetbegovićima kako kome, od njih vjetar puše, pomagati ili se svađati.
• Na portalu ‘avangarda.ba’, juna 2017, pod naslovom ‘Radončić mrzio Delalića jer je Delalić bio ljubavnik njegove supruge Azre’:
• A, još, kako je prolazila, recimo, 2007. godina, a s obzirom da je u sarajevskom podzemlju došlo do određenih sukoba između albanskog i nekog drugog sektora vjeruje li neko da tu Radončića nije bilo? Ako bude mjesta i u ovom tekstu će biti naznaka…
• Šta je neka, ma ko bila, Belma Lekić? Ovdje nebitno, ali rekla je autoru iste knjige:
• ‘Radončić mi je za sebe u automobilu govorio da je jednostavan čovjek, da će moj posao biti relaksirajući, da se oko njega uglavnom kreću ljudi iz politike i biznisa, kao i strane diplomate, te je insistirao da imam profesionalan odnos prema njima. Tako je i bilo. U Radončićev kabinet su zaista dolazili ljudi iz političkog, privrednog, kulturnog i vjerskog života. To su bili Haris Silajdžić, Nadžad Branković, Sulejman Tihić, Senad Šahinpašić Šaja, Mustafa ef. Cerić, ondašnji reisu-l-ulema, Sefer Halilović, Nihad Imamović, Zijad Blekić, vlasnik firme ‘Aladža’, Denis Zvizdić (dok je bio premijer Vlade Kantona Sarajevo), hadžija Fudo Šahbajraktarević(direktor Bakija), koji je često kod Radončića dolazio sa Šajom, Muhamed Granov, Selver Oruč, Nedim Čaušević (direktor ‘Teleoptika’ i ‘Sinalka’), Zlatko Miletić (tadašnji direktor Federalne uprave policije), Ekrem Lekić, Selver Lekić, Edin Zekić (direktor građevinske firme ‘Vranica’dok je ta firma gradila toranj), Zufer Dervišević (direktor finansijske policije); Mensur Brdar, Naser Orić, Vasvija Vidović, Daut Bibić, advokat Sead Hodžić, doktor Edib Jerlagić (doktor sa Ortopedije koji je operisao Radončića), doktor Đugum Mirsad, doktor Emir Talirević, doktor Mirsad Kacila, Fehim Škaljić (koji je bio direktor GIK OKO, zet Radončićeve sestre), Predrag Kurteš (tadašnji načelnik Kriminalističke policije MUP-a Kantona Sarajevo), istaknuti profesori Šefkija Čekić (Radončićev blizak rođak), Hasan Muratović, akademik Muhamed Filipović, akademik Abdulah Sidran, estradni radnici Halid Bešlić, Lejla Jusić, Hanka Paldum … Visoki predstavnik Kritistijan Švarc Šiling i drugi…‘
• ‘Teško je sa gospodinom Radončićem biti u koaliciji. Inače je teško sa gospodinom Radončićem imati bilo kakvu realaciju. Valjda smo svi uključujući i vas upoznali gospodina Radončića nakon njegovog prisustva od četvrt vijeka u glavnom gradu Bosne i Hercegovine’ – reče jednom, za mirnog međusobnog zajedničkog vakta, Bakir Izetbegović.
• Veze i veznici
• Izjavljuje, on, na N1, prošlogodišnjeg septembra:
• ‘Jovićević navodi kako je u Nikšiću Radončić završio Višu pedagošku školu, odsjek likovno vaspitanje. Sklonost ka crtanju potvrdio je kao karikaturista, dok je sa 23 godine postao urednik ‘Omladinskog pokreta’, lista Saveza komunističke omladine Jugoslavije ( SKOJ), u čijem je impresumu pisalo da je bio ‘urednik zabave’.
• Prolilo se mnogo tinte oko ovoga i kod drugih…
• Pa pišu, o našem, možda, budućem; nije li dovoljno što je već bio, samo, optuženik, a mi hoćemo moralno čist obraz
• Radio ‘Slobodna Europa’, februara 2016, pita:
• Gdje su ljubimci? A ljubimice? Kakva je, da je, šta prvo bi, pa šta srednje bi i na kraju, šta je, na primjer, sa Šejlom Jugo? Ova pitanja nisu ispisana i istaknuta iz socijalnih razloga, ni istražnih, ali ‘neka’ imena znaju o kome je riječ…

‘Kako je prolazila 2007. godina, a s obzirom da je u sarajevskom podzemlju došlo do određenih sukoba između albanskog kartela, koga je vodio Radončićev blizak prijatelj Naser Keljmendi, s jedne strane, i RamizDelalić Ćelo, s druge strane, na Fahrudinu Radončiću sam uočio određeni nemir i strah. Insistirao je od mene da svakodnevno mijenjam rute kretanja od njegovog stana do radnog mjesta. Sugerirao mi je da evidentiram određena vozila koja bi se eventualno često pojavljivala iza nas. Pitao me da li poznajem Ramiza Delalića Ćelu i Amira Pašića Faću, koji je u to vrijeme, ili ranije, imao medijske istupe protiv Radončića, Keljmendija i Mila Đukanovića. Rekao mi je da ga izbjegavam voziti pored objekata gdje bi se mogli nalaziti Ramiz Delalić Ćelo i njegovi ljudi, te da postoje indicije da bi ta struktura mogla ugroziti njegov život. Fahrudinu Radončiću sam rekao da lično ne poznajem Ramiza Delalića Ćelu, ali da sam s obzirom na dugogodišnji rad u MUP i SDB-u došao do informacija da se radi o jako prijekoj osobi koja je u ratu imala svoju brigadu, da nije poštovao vojni vrh Bosne i Hercegovine, ali da se radi o velikom patrioti i omiljenoj osobi u nekim područjima u Sarajevu.’

Pa onda jedna, od mnogih, Radončićeva izjava na N1 iz maja ove godine:

‘U politici nema iskrenosti… Dodik mi je rekao: Mi nećemo dozvoliti da nas Sarajevo hapsi, da nas vode po zatvoru. Nikakvo odcjepljenje nitko nije spomenuo. Čović, da li me je blefirao nije mi poznato, ali nikad u mom prisustvu on nije spomenuo priču da Hrvati žele treći entitet. Čović nikad nije spomenuo treći entitet! On zna da nema koristi od toga da Bošnjaci Hrvatima biraju predstavnike u vlasti…‘

Neće ni na šehidsko groblje…

Poslije potpisivanja koalicijskog sporazuma s Bakirom Izetbegovićem, piše ‘Slobodna Bosna’, govorio je:

‘Bakir Izetbegović je nepopularan. On je koalicioni partner Zike Turkovića i Mahmuda Ahmedinedžada, mentora mudžahedina, vehabija i špijuna. Bakir Izetbegović je čovjek koji je htio prodati rakete Al-Kaidi. Bakir Izetbegović je čovjek koji je od ove zemlje oteo basnoslovno blago koje je skupljala njegova familija za lažnu pomoć odbrani BiH u ratu i upravljao kriminalnim likovima kao što su Juka Prazina, Ramiz Ćelo Delalić, Ismet Ćelo Bajramović i Mušan Caco Topalović’

Postoji i uzvrat, ne direktno na ovo, ali Izetbegović, jedne prilike, ‘Nezavisnim novinama’ kaže:

‘Nije poštovao ni svoje dužnosti u funkciji ministra sigurnosti kada je prepustio vatri, a zatim i pravdao paljevinu zgrade Predsjedništva BiH, zbog čega je i smijenjen. Ne poštuje ni borbu i stradanje vlastitog naroda. Od uticajnih političara u BiH jedino Milorad Dodik i Fahrudin Radončić nikada nisu bili na obilježavanju godišnjice genocida u Srebrenici. Radončić nikad nije bio ni na šehidskom mezarju Kovači, niti je ikada nogom kročio u džamiju, pa ni za Bajram!‘

Jedne prilike, izvor je ‘bljesak.info-136592’, prenosi dio teksta iz ‘Slobodne Bosne’ u kojem se kaže:

Iako je Radončić, što izravno, što preko tekstova u Avazu, prozivao SDA kao stranku koja je 25 godina uništavala BiH, Izetbegović ga je na neslužbenim obznanjivanju koalicije demantirao – kao i sebe:

‘Naravno da SDA i SBB mogu zajedno. Jer, političke agende su im skoro jednake. Postojalo je jedno rivalstvo između gospodina Radončića i mene koje je bilo ušlo u jednu fazu animoziteta, po meni bespotrebnog. Rivalstvo je prirodna stvar u politici i ono treba da ishodi upravo novim kvalitetom. Upravo evo ovim novim što se sad dešava. Dakle, da se prevaziđu, da se bude u stanju preskočiti vlastita sjenka, osjećaj vlastite povrijeđenosti, i raditi nešto za milijun ljudi koji se nalaze u nimalo dobroj situaciji’ – izjavio je Izetbegović.

Ipak, svađaju se, ali se vole k’o braća!

‘Slobodna Bosna’ podsjeća i da je Izetbegović izjavio kako je ‘SBB je kredibilan politički partner, a njen predsjednik Fahrudin Radončić energičan i sposoban političar.

Šta je sve ovo? Ono čuveno – predizborna kampanja je i u njoj svašta kaže, a po proglašenju izbora sve se vraća i dolazi na svoje mjesto. Akcenat je na riječi ‘svoje’. Čije? Onog što je pobjednik, pa je mjesto ‘svoje’ njegovo? Izgleda da je neko, pustimo politiku, dobro pročitao Maria Puca, književnika, novinara, scenaristu. To je onaj čovjek koji je djelima ‘Sicilijanac’, ‘Kum’, ‘Omerta’… Neko ko je pregledao što je dobro režirao, u više filmova, Frensis Ford Kopola, ono što su fantastično ocrtali i odigrali Marlon Brando, Al Paćino, Robert De Niro… i počeo, u Bosni i od Bosne, praviti jednu od najvećih svjetskih organizacija, a kako naši vole sve svjetsko, onda je ovdje ‘šnit’ za ono što oni, evo gotovo dva i po decenija igraju!

K vragu, šta je sve ovo? Ne valjaju mnogi, tranžiraćemo, ali sada je riječ o Radončiću. Predsjedniku ili predsjedniku.

Malo medicinsko-psiholoških istina ili pretpostavki? Dobro, može:

Sumnjivo, ono što miruhi. Treba pitati, provjeriti. Eto, na primjer – Napoleon! Pa Napoleonov kompleks. Šta je to? Sigurno, ne može se reći da je britanska medicinska enciklopedija neozbiljno štivo. A kad je u pitanju spomenuto, upućuje na australijansko sveučilište u Novoj Engleskoj, onog koje je izdavač međunarodno priznatog časopisa ‘Injury Prevention’ (‘Prevencija povreda’)–, i tekst iz njega usmjeren na objavu najboljih rezultata u znanosti, politici i javnoj zdravstvenoj praksi. Uvijek je riječ je o originalnim istraživanjima, mišljenjima, raspravama i posebnim značajkama na sprječavanju nasilja kako bi došlo do smanjenja posljedica u svim dobnim skupinama širom svijeta. Dakle, na osnovu nekih sublimiranih rezultata, nekoliko citata:

‘…Napoleonov kompleks je pejorativ (pogrdan termin) koji opisuje psihičko stanje koje postoji kod nekih ljudi, prvenstveno muškaraca i žena niskog rasta. Karakterizira ga pretjerano agresivna ili dominantno (zapovjedničko) socijalno ponašanje koje implicira da je takvo ponašanje kompenzacija za (mali) stas. Termin se koristi i za opisivanje ljudi koji svoj hendikep kompenziraju i kroz druge aspekte svojih života. Ovaj sindrom, sindrom malog čovjeka, nazvan je po francuskom osvajaču Napoleonu Bonaparteu I jer je uvriježeno mišljenje da je sa svojih 168 centimetara svoj nedostatak visine nadoknađivao tražeći moć, rat i osvajanje. Znanstvenici saveznih centara za kontrolu bolesti u Atlanti i Georgiji, tvrde da muškarci mogu patiti od ‘stresa muške nepodudarnosti’, u kojem se ne osjećaju dijelom tradicionalnih muških rodnih normi. I, kako se čini, skloniji su nasilju od muškaraca koji se u svojoj koži osjećaju ugodno, te tako, osjećajući se ‘manje muškima’, a moguće je da su doživjeli i stres nepodudarnosti, mogu biti u većem riziku od počinjenja ozbiljnih nasilnih djela. Na Sveučilištu Oxford znanstvenici su zaključili da osjećaj ‘malog čovjeka’ muškarce čini paranoidnima. Napoleonov kompleks je kompleks malog čovjeka i pretpostavlja da je riječ o muškarcu koji se osjeća manje ‘muškim’ i traži vlast i moć u ratovima i osvajanjima kako bi nadoknadio svoje fizičke nedostatke…!“

Uz ovo, u ovaj tekst umetnuto, nije spomenuto ni jedno domaće ime. Aluzija? Možda, za utjehu, U psihologiji, Napoleonov kompleks smatra se pogrdnim društvenim stereotipom, ali neki ugledni neki psiholozi, nema veze sa navedenim citatom, smatraju da se čovjek počinje oslobađati određenog kompleksa onda kada postane svjestan da ga posjeduje.

Miner žurnalistike

Pa, probudi se, čovječe!

Zar, nakon ovakvih interpoliranja, zaista treba još, a kratko (čuj kratko, a ovaj tekst kao romančić!) o Fahrudinu Radončiću, čovjeku koji sam sebe naziva intelektualcem? I novinarom. Bardom, tatom, osnivačem savremenog bosanskog žurnalizma.

Reći ćemo i napisati:

Ustvari, nećemo reći grobara, jer su to dvojica-trojica ‘stručnjaka’ iz prvog OHR-a, ali da: Minera žurnalistike i novinara. Iza njega i njegovog ‘Avaza’, otpočetka, već je napisano, iza njega ostaju samo iskorišteni, iscijeđeni ljudi. Ljušture. Ili i nešto gore? Da nabrajamo? Ne, napisano je, ali, neka uništeni novinari govore i pišu sami o sebi.

Aali nešto o karakteru ‘Avaza’: Zatražili su, prije nekoliko dana, mišljenje jednog psihologa i političkog promatrača, za mišljenje o predizbornoj kampanji. I dobili su ga, objavili, ali izostavili ono na čemu je govornik, inače negativno opisujući zbivanja, insistirao, a glasilo je:

‘U cijelom političkom polju nema druge gradacije osim negativne: loš, gori, najgori i da to važi za sve …pa i za vas!?

I, naravno ispalo je iz igre, pardon iz teksta, sloga, odnosno, ta rečenica nije objavljena!

I pred kraj, zaključak, mali osvrt, ustvari na tragu automobila pretvorenog u baklju, javno pitanje, otvoreno, za bivšu dekanesu, danas potpredsjednicu Radončićeve partije:

Mislite li da je ovo, nesporno zlodjelo, samo opomena i da li je zlodjelo učinjeno osvetnički, recimo na nekom vašem, ili nečijem drugom tragu? Tragu od nečeg učinjenog? Odnosno, da li Vam je jasno da je paljevima rad profesionalaca koji imaju vrhovnika, pa izvršavaju naređenje, kriminalno djelo – ‘nako, ili pošteno plaćeno da bi, opet pošteno, pošteno odrađen naručeni pos’o? I, slutiteli, zbog čega? Poštenja i čestitosti Vašeg predsjednika, a Vi ekonomistica?

I kraj:

Poruka onome ko mu, Fahrudinu Radončiću, da glas, a on pobijedi! Biće, tom glasaču, sve mirno: melek – Radončić biće mu nad glavom, čuvaće ga od svakog zla – nerada – besposlice (nema veze kol’ka je plata!), tanke penzije, gluho bilo – boračke nezaštite… svakog zla – bolesti i, bože sačuvaj, onog najgoreg! Dok on vlada, samo treba ‘Dnevni avaz’ pod jastuk, srk čaja preporučenog u bilo kojem broju te novine i…
Ko nama, u sve ovdje tvrdnje, ne vjeruje, ne samo za gospodina da uđe u Predsjedništvo, nego za cijelu listu stranke, ma koji teritorij bio u pitanju – neka zaokruži!

Zaokružite!!!

Samo, na način da ti listići budu, bar, nevažeći!
Ako, unatoč svemu prođe: Niko od nas fukara neće se provozati na jahti, neće spavati ni u jednom apartmanu u vlasništvu familije, a ‘Dnevni avaz’ će svakako kupiti! Bio njegov ili njegove bivše supruge. Jer, ni to da se ne zaboravi: Sveci blago dijele!

Kandidat za Predsjedništvo BiH

Bošnjački član

SBB

Pokret Vječma Bosna