Nečasni predsjednik Milanović

Povezani članci

• Zastupnici u EP-u pisali Borellu i Schmidtu: RS i srpski nacionalisti rizikuju novi balkanski rat u BiH i zapadnom Balkanu
• ČETIRI GODINE UNIŠTAVANJA KORITA SANE: U pozadini “odbrane od poplava” izvlačenje šljunka za prodaju i gradnja HE
• Filozofija palanke
• Ratnom vojnom invalidu otimaju stan zbog 400 KM duga
• Petnaest godina od otvaranja Tuzlanskog čuda: Kako je Jasmin Imamović napravio grad
• Izglasan opoziv Ibrahima Hadžibajrića s pozicije načelnika sarajevske općine

Foto: Arhiv

Češće šutim, nego što pričam, jer sam ovisan o riječima. Nije to nešto što tjera na čuđenje. Svako je ovisan o nečemu. Kocki, alkoholu, travi, automobilu, novcu ili psu. Nema im broja, tim prekrasnim i prokletim ovisnostima. Sa riječima nije ništa drugačije; i one vraški mogu zaposjesti čovjeka. Nađu prolaz u njegov um i ne izlaze. Izgledaju poput sićušnih šarenih guštera koji bjesomučno idu sa jednog kraja na drugi, čas zureći, čas šepajući, razmišljajući kojeg vraga rade tu. Češće šutim nego što pričam jer guštere moram posložiti u tačno savršenom redu sa tačno posloženim bojama a to je vraški teško. Riječi imaju svoje kraljevstvo, to su stvarni entiteti sa računom u banci i jednim propalim brakom iza sebe. Služi ih ljudska i još par vrsta. Morate im odati priznanje koje zaslužuju. Eto, to je razlog. Ako sam šutljiv, to znači da gušteri pobjeđuju. Većinu ljudi ne zanima jesu li gušteri posloženi kako treba, pa tu onda izađe svašta. Nekada dosada presvučena odurnošću, a ponekad nasilje obojeno strahom. Ljude koji znaju skladati riječi nazovemo pjesnicima i divimo im se. Dižemo im spomenike. Oni su vraški dobri u hvatanju guštera. Otuda dolazi čuđenje.

Šimić je bio upravu: pjesnici su zaista čuđenje u svijetu. Političari isto skladaju vrlo dobro, samo je razlika u tome što oni svoje guštere, tik prije puštanja, prefarbaju sa još jednim slojem boje. Kod njih uvijek ima izuzetaka, tipa Zorana Milanovića, nečasnog hrvatskog predsjednika. Kod njega izlazi odurnost presvučena nasiljem. On ne sklada dobro, a to je problem, jer što veći broj ljudi vidi tvoju neskladnost, to je ona opasnija. Zamislite orkestar koji čitav koncert svira falš a vi nemate opciju za izaći van. To je opasno jebote. Zoran Milanović je opasan čovjek. Kada bih kojim slučajem prišao nečasnom gospodinu Milanoviću i rekao, nečasni gospodine Milanoviću vaši su gušteri odurni, vašu su slike odurne, prestanite ih objavljivati, završio bi u ćeliji sa oduzetim telefonom i etiketom ludaka. Zato je svijet postao zajebano mjesto za živjeti. Svjetla pozornice upravljena su na ljude iz čijih usta izlazi samo nesklad. Esencija problema zvanog Zoran Milanović i njegovih izjava o srebreničkom genocidu i Bošnjacima krije se u njegovoj pameti, tačnije odsustvu gluposti. Obratite pažnju na ovo: nečasni predsjednik Hrvatske nije glup čovjek, što znači da neprimjerenost njegovih izjava ne dolazi iz gluposti nego iz zla koje se krije u njemu. To je problem. Zlikovština u njemu. Ja bih lično volio da je glupost to što pokreće nutrinu gospon Zorana jer je izrečenu glupost mnogo lakše oprostiti i shvatiti ali stvarnost mi govori da dugogodišnjeg pravnika i predsjednika jedne države ne možete nazvati glupim. Zato je Zoran Milanović opasan čovjek. Dobio je svu pažnju svijeta i koristi je da promoviše zlo. Svjesno poigravanje sa ljudskim osjećajima zarad dobivanja političkih poena je akt zla. Tačka. To je upravo ono što radi Zoran Milanović.

Sada, kada smo filozofski i logički utvrdili da je Zoran Milanović zao čovjek, za vratom nam ostaje visiti pitanje kako se boriti protiv zla, jer boriti se moramo. Drugačije ne može, drugačije ne valja. Boriti se možemo riječima ili djelima. Ja sam odabrao riječi, dosta su praktičnije od djela. Predlažem da i vi uradite isto. Dijelite, pišite, farbajte, crtajte protiv zla. Obavijestite sve mahalske pse o tom zlu. Obavijestite Papu, kralja i predsjednika. Obavijestite sve careve i dvorske dame, lakeje, prosjake i mudrace. Recite svijetu gdje je zlo, pa će svijet po svojoj savjesti dobro prosuditi. Zoster na albumu “Imači kada” ima pjesmu “I manje zlo” gdje u jednom dijelu Mario veli: “Gdje raste sjeme zla što se sprema/ u tvome srcu kad pustiš ga da drijema/ U jednom trenu svima biće jasno/ Al’ ipak možda biće malo kasno.” Nemojte zakasniti, pišite, samo pišite.