Neformalna njega i kućni rad u FBiH rezervisani za žene: Neplaćeni poslovi pokazuju rodnu neravnopravnost i nepostojanje institucionalne brige

Enes Hodžić
Autor/ica 21.12.2021. u 13:14

Neformalna njega i kućni rad u FBiH rezervisani za žene: Neplaćeni poslovi pokazuju rodnu neravnopravnost i nepostojanje institucionalne brige

Foto: Pixabay

Samo sedam od 167 ispitanica koje se brinu o osobama sa invaliditetom, starijim osobama ili djeci primaju određenu naknadu za obavljanje tih usluga u Federaciji Bosne i Hercegovine, pokazalo je istraživanje Udruženja „Centar za kritičko mišljenje“ i portala Tačno.net.  Drugih sedam ispitanica istaknulo je kako se obraćalo institucijama za pomoć, međutim nisu naišle na potvrdan odgovor.

Piše: Enes Hodžić

Uz to, ogromna lista kućanskih poslova, kao što su pospremanje, peglanje, čišćenje kupatila, pranje, kuhanje, briga o drugim članovima porodice/domaćinstva, zakazivanje termina kod ljekara, plaćanje računa, priprema zabava i rođendana, pohađanje roditeljskih sastanaka, rad u bašti, nabavke, učenje sa djecom, zakazivanje termina s majstorima za popravke, usisavanje…, podrazumijeva poslove za koje naši ispitanici nisu plaćeni, a koji traju i po 50 sati sedmično, te su uglavnom prepušteni ženama. To potvrđuju i relevantna istraživanja, koja ističu da taj rad i trud žena ne smiju ostati neprepoznati, kako institucionalno, tako i u društvu.

“Istraživanje je pokazalo da zaposlene žene zaista rade “drugu smjenu” kod kuće. U čak 94% veza, sve ili većinu rutinskih kućanskih poslova obavljaju isključivo žene, a u većini veza 81% žena obavlja sve ili većinu poslova vezanih za brigu o djeci. Navedeno znači da zaposlene žene na obavljanje rutinskih kućnih poslova utroše pet puta više vremena od njihovih partnera, a sve to ostavlja negativne posljedice na privatni i profesionalni život žena. Tačnije, ostavlja im pet puta manje vremena za odmor, za lični i profesionalni napredak i usavršavanje, učestvovanje u društvenim aktivnostima ili pak politici”, kazala je za naš portal Samra Filipović Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost polova Bosne i Hercegovine.

Patrijarhalni društveni kontekst kućne poslove asocira sa ženama

Kako u vezama, tako i u drugim domaćinstvima u kojima obitavaju žene i muškarci, pokazuje se velika razlika u količini neplaćenog kućnog posla i njege koji obavljaju žene. Takvu situaciju povrdilo je i naše istraživanje na temu: “U kojoj mjeri institucije u Federaciji BiH prepoznaju neformalnu njegu i neplaćeni kućanski rad”.

Cilj upitnika bio je ispitati tretman institucija Federacije BiH prema osobama koje obavljaju aktivnosti neformalne brige i njege, te neplaćenog kućanskog rada. Dok su mnoge svjetske zemlje u svoju praksu uvele plaćanje različitih vrsta kućanskih poslova, kao vid socijalne skrbi, u zemljama regije, pa i FBiH situacija u ovoj oblasti još uvijek je daleko od poželjne.

Od 167 ispitanika i ispitanica upitnika koji su birani metodom slučajnog stratificiranog uzorka, pri čemu su korisnici i korisnice društvenih mreža mogli direktno učestvovati u anketi klikom na link, za učešće u upitniku odlučio se tek jedan muškarac. Izostanak inicijative muškaraca da respondiraju na pitanja iz upitnika koja su nagovijestila da se radi o neplaćenom kućanskom radu i brizi mogu poslužiti kao informacija u razumijevanju patrijarhalnog društvenog konteksta koji ove aktivnosti asocira s ženama.

Jedan muški učesnik našeg istraživanja (45), izjasnio se kao nezaposlen i domaćin, te je naglasio da u domaćinstvu doprinosi supruga i da zajedno obavljaju poslove brige i njege o djeci, dok on obavlja kućne poslove.

S druge strane, većina naših ispitanica, njih 122, odgovorile su da su udate i dijele prostor s mužem, kao i s djecom ili/i drugim članovima i članicama šire porodice. One ispitanice koje su udate također većinski imaju dvoje ili više djece. Pitanje o kome brinu, sve su odgovorile da brinu o svojoj djeci, a pored djece veoma su česti bili odgovori o brizi za starije članove i članice muževljeve porodice. Dok većina ispitanica brine za starije članove muževljeve porodice, 30 ispitanica brine se za svoje roditelje.

“Svaki kućanski posao je dodatni teret i imam osjećaj da gubim vrijeme koje mi treba za posao, naročito kada radim na naučnim publikacijama jer zahtijeva rad u kontinuitetu i na duže vrijeme”, pojasnila je jedna od ispitanica.

Nešto više od polovine naših ispitanica su zaposlene, dok se od ostalih nezaposlenih ispitanica tek njih devet izjašnjava kao domaćica. Najmlađa ispitanica je 2001. godište, a najstarija 1949. godište, te svi podaci jasno pokazuju da je ovakva situacija sa podjelom kućnog rada, te poslovima iz domena neformalne brige i njege slična na nivou cijelog društva. Zbog toga, smatraju stručnjaci, potrebne su nam promjene na nivou institucija.

“Pitanje usklađivanja privatnog i profesionalnog nije pitanje ličnog izbora, životnog stila ili spretnosti partnera u balansiranju porodičnih i radnih obaveza. To je strukturno pitanje, koje zahtijeva angažman u donošenju politika i zakona, kako bi se ženama omogućila ravnopravnost i ekonomska nezavisnost, jer danas one u najvećoj mjeri podnose teret neplaćenog rada. Rodni stereotipi i tradicionalna podjela na rodne uloge utječu na društvene modele, koji ženu često drže odgovornom za porodični i privatni život (za neplaćeni rad), a muškarca za javnu sferu i poslovni život (za plaćeni rad). Ovo, pored ostalog, rezultira nejednakom podjelom domaćih i porodičnih obaveza, što je jedan od glavnih razloga za diskriminaciju žena na tržištu rada”, istaknula je Filipović Hadžiabdić, dodavši da je zbog toga potrebno razvijati planove za promjene u budućnosti:

“Potrebno je podsticati mjere za usklađivanje privatnog i profesionalnog života, kao što je razvoj poslovne prakse koja uvažava porodični život i jednako je dostupna ženama i muškarcima, investiranje u ekonomiju brige, kao i jačanje svijesti o potrebi ravnopravne podjele porodičnih i kućanskih poslova. Usklađivanje privatnih i profesionalnih obaveza direktno podržava žene i muškarce kao jedinke, zatim porodicu, a onda i ekonomsko osnaživanje i društveno-ekonomski prosperitet Bosne i Hercegovine”, zaključila je direktorica Agencije za ravnopravnost polova BiH Samra Filipović Hadžiabdić

Njega i briga o članovima domaćinstva najveći dio neformalnog rada u FBiH

Iako su kućni poslovi neprestani, u odgovorima naših ispitanica posebno su se istakle usluge brige i njege koje one obavljaju – ne samo brige i njege za djecu i muža kao što su mnoge naglasile, već poslove brige i njege za starije članove i članice porodice kao i komšije, komšinice ili osobe s invaliditetom koje su u nekoliko slučajeva bile roditelji, muževljevi roditelji, djeca ili muž.

“Postojeće rodne podjele i dimenzije rada u kući/domaćinstvu imaju vrlo različite uticaje na muškarce i žene i čitavo društvo. Posebno je značajan utjecaj na profesionalni život žena, koje nakon redovnog ranog vremena preuzimaju teret ekonomije brige i nastavljaju raditi poslove u kući (imaju duplo radno vrijeme), brinuti se o članovima porodice, posebno djeci i starijim osobama. Glavni ključ problema je podjela kućanskih poslova na “ženske” i “muške”, pri čemu se pretpostavlja da će žene obavljati poslove čišćenja, kuhanja, peglanja, raspremanja i sl., dok muškarci obavljaju tzv. funkcionalnije poslove koji zatijevaju više intelektualnog angažmana (popravke, održavanje uređaja i sl.)”, pojasnila je za portal Tačno.net Delila Hasanbegović Vukas, programska koordinatorica Sarajevskog Otvorenog Centra.

U Federaciji BiH briga za članove i članice porodice ili drugih osoba koja nisu u mogućnosti brinuti se za sebe, kao i njega koja im se pruža, najčešće se odvijaju neformalno. Tačnije, često ovaj oblik rada ni u kom obliku nije prepoznat u institucijama države, dok su druge zemlje na različite načine adresirale neformalnu njegu, te njegovatelji za svoje usluge primaju naknade, što u BiH nije ustaljena praksa. Uz to, njegovatelji/ce koji nisu formalno prepoznati/e često učestvuju i u aktivnostima neplaćenog kućanskog rada koji, prema procjeni Agencije za ravnopravnost spolova u BiH, uglavnom obavljaju žene.

Pored toga, na prostoru FBiH vrlo rijetko se govori o sistemskim rješenjima u oblasti neformalne brige i njege, kao i o mogućnostima da institucije na određeni način prepoznaju takav rad i učestvuju u javnom adresiranju takvog rada. Zbog toga podaci gotovo da i ne postoje.

Ipak, naše ispitanice su nam otkrile da poslove brige i njege uglavnom obavljaju bez ikakve naknade. Izuzetak u tom slučaju je jedna majka djeteta sa stopostotnim invaliditetom. Jedna druga ispitanica, koja je 2000. godište i udata je, brine se o ocu svog muža koji prima invalidninu.

“Tražili smo pomoć za tuđu njegu, međutim dijagnoza Parkinsonove bolesti i demencije u Parkinsonovoj bolesti ne nalazi se na listi za tuđu njegu. Majka je ocijenjena sa 60% i nema pravo na tuđu njegu”, objasnila je jedna od ispitanica.

“Svekrva, lijekovi, naručivanje kod ljekara”, “Brinem se za oca i djeda od supruga, koji ne žive s nama”; “Ja obavljam brigu oko onog koji je bolestan”, “pomaže patronaža, ako je potrebno”, odgovori su koji ilustruju izostanak svijesti o značaju institucionalne podrške u obavljanju usluga brige i njege o starijim i bolesnima, ali i izostanku institucija u adresiranju velikog porodičnog i društvenog tereta koji je na ženama.

Dobijanje naknade za neformalnu njegu u FBiH teška misija, institucionalna podrška izostaje

Institucije kojima su naše ispitanice upućivale upite za podršku pri njezi o nemoćnim osobama su različite. Ispitanica, 44 godine, nezaposlena njegovateljica, koja je navela da je preživjela nasilje u porodici te zbog toga napustila dom s minimalnim primanjima i četvero djece, oslanjala se na dječji dohodak te jednokratne pomoći Centra za socijalni rad. Druge ispitanice koje se brinu o članovima svoje, partnerove ili muževljeve porodice također se oslanjaju na minimalna sredstva koja primaju osobe o kojima se brinu – u obliku invalidnina ili drugih vrsta dohodaka. Nijedna od ispitanica sama ne prima naknadu za obavljanje ovih usluga, a za obraćanje za profesionalnu pomoć za njegu najčešće se nisu odlučile, ili, ukoliko jesu, nisu je dobile.

“Kada je stav jednog društva da su poslovi brige, njege i neplaćeni kućanski poslovi polno uvjetovani te da se njihovim obavljanjem, u jednu ruku, dokazuje ljubav, požrtvovanost i brižnost za članove i članice porodice ili zajednice, mi govorimo o iznimno patrijarhalnom društvu, koje BiH svakako jeste. Veoma zabrinjavajući trend iz rezultata ovog upitnika je upravo taj da nije moguće primjetiti veliku razliku između generacija žena – prema anketi, čini se da žena rođena četrdesetih godina prošlog vijeka i žena rođena na početku 21. vijeka još uvijek obje obavljaju veoma sličnu količinu brige i njege, kao i neplaćenog kućnog posla”, pojasnili su nam iz CRVENA Udruženja za kulturu i umjetnost.

U istraživanju koje CRVENA trenutno provodi u suradnji s Centrom za ženske studije Beograd „Vratiti svoje vr(ij)eme: kampanja za ravnopravne navike u obavljanju kućnog rada među Milenijalkama i Zumerkama zasnovana na istraživanju, ispitan je i utjecaj COVID-19 pandemije na količinu neplaćenog kućanskog rada koje obavljaju mlade žene između 19 i 35 godina.

“Kroz fokus-grupe, razgovarale smo s mladim ženama, koje nažalost većinski obavljaju poslove brige, njege i kućanskog posla u kućanstvima koja dijele s muškarcima. Također je ustanovljeno da se tokom COVID-19 pandemije taj trend pogoršao. Većina naših ispitanica je ipak bila spremna potražiti psihološku pomoć tokom COVID-19 pandemije, što je pozitivan trend u adresiranju stigme koja okružuje pitanja mentalnih izazova i poteškoća”, dodali su iz CRVENA-e.

No, vratimo se našem istraživanju. Pitanje da procijene koliko vremena provode u obavljanju kućanskog posla i brige, naše ispitanice su davale različite procjene, od kojih je većina bila u rasponu od 25 do 50 sati sedmično. Važno je napomenuti da nije pronađena korelacija između poslovnog statusa (zaposlena/nezaposlena) i procjene broja sati provedenih u kućnom radu. To je, u konačnici i najveći problem koji u posljednje vrijeme pokušavaju adresirati brojne stručne organizacije.

U tu svrhu je nedavno osnovana i Akciona koalicija za ekonomsku pravdu i prava, koja nastoji adresirati izazove i podizati svijest o razumijevanju fenomena plaćenog i neplaćenog rada, te zagovarati mogućnosti za žene koje bi ostvarile svoj puni potencijal kroz reaktivaciju na tržištu rada i pružanje podrške start-up poduzećima na čijem se čelu nalaze žene. No, glavni temelj ipak bi trebale biti državne institucije, čiji osnovni zadatak bi bio da pruže adekvatnu nadoknadu osobama koje obavljaju poslove brige i njege.

“U BiH već postoje neka istraživanja o procentima učešća žena u ekonomiji brige, ali, nažalost, konkretni potezi države izostaju. Svakako da bi trebalo raditi opsežnije studije o neplaćenom kućanskom radu, kako bi građani_ke bili informirani o ekonomskim posljedicama tog rada. Ono što bi trebalo uraditi jeste tražiti načine da se smanji jaz u obavljanju ovog vida brige te da se vrednuju doprinosi žena u polju neformalne ekonomije/njege. Država tu igra ključnu ulogu i jedna od mogućnosti jeste formalno valoriziranje poslova u domaćinstvu uz obezbjeđenje naknada za takvu vrstu rada. Sa strane poslodavaca moraju postojati mjere organizacije rada tako da se prilagode obvezama žena i muškaraca u kući i privatnom životu. Posebna podrška i jednaka prava trebaju biti dostupna za samohrane/samostalne roditelje_ke, porodilje, roditelje djece u predškolskom dobu, u kontekstu dostupnosti javnih servisa brige za djecu. Sva ova pitanja utiču na nivo opterećenosti žena obvezama u kući, tj. usklađivanja privatnog i poslovnog segmenta života”, zaključila je Delila Hasanbegović Vukas iz SOC-a.

Enes Hodžić
Autor/ica 21.12.2021. u 13:14