Osjećaj zajedničke sudbine

Ibrahim Prohić
Autor 18.6.2021. u 17:54

Osjećaj zajedničke sudbine

Foto: prtscr youtube

Skupština Crne Gore usvojila je “Rezoluciju o genocidu u Srebrenici“.

Ništa neobično, rekli bismo u normalnim okolnostima, jer za takvu rezoluciju postoji tapija međunarodnog suda. No, ovdje, (u tzv .Regionu) gdje se ne priznaju ni činjenice ni sudske presude ovu rezoluciju valja shvatiti kao važan politički, diplomatski i strateški čin, odnosno odluku koja ohrabruje.

Kad se činilo da Crna Gora ide stranputicom ka realizaciji pogubne sintagme i strateškog cilja, odnosno nacionalističkom i imperijalnom projektu o SRPSKOM SVETU, Crna Gora je povukla ručnu. Desio se, akademskim jezikom, strateški zaokret.

Ova Rezolucija nije akt milosrđa niti probuđenog humanizma u toj državi, niti obaveza koja proističe iz članstva u NATO-u.

Radi se o vrlo pragmatičnoj odluci. Crna Gora je prepoznala da joj prijeti ista opasnost kao i Bosni i Hercegovini i od istog aktera iz susjedstva. Shvatili su da im prijeti opasnost da se i tamo uspostavi crnogorska RS ili da cijela zemlja postane pokrajina u državi ‘srpskog sveta’. Dakle, motiv je osjećanje ZAJEDNIČKE SUDBINE.

Shvatili su da je razlika između sintagme ‘svi Srbi u jednoj državi’ iz devedesetih godina 20-og vijeka i ove aktuelne o ‘srpskom svetu’ samo terminološke naravi, a da pojmovno i supstancijalno vodi istom imperijalnom cilju s tragičnim posljedicama. Dakle, promjena je taktičke prirode (prilagodba aktuelnim geostrateškim okolnostima), a ne strateški drugačija.

Ukazivanje na stvarne motive ove političke i državničke odluke (Rezolucija je donesena u Parlamentu CG) nema za cilj da je minimizira.

Naprotiv, dobitak i motive valja osvijestiti jer su znak sazrijevanja i civilizacijskog iskoraka.

Ovdje se počinje shvatati krunska činjenica o ZAJEDNIČKOJ SUDBINI. Za početak se radi o (zajedničkoj) sudbini CG i BiH. Ako bude mudrosti ta bi se premisa generalizirala, dakle primijenila i na ostale bliske susjede (Srbiju, RH, Sloveniju, S. Makedoniju, Kosovo) i one geografski dalje.

Da zaključim, nema ni mira ni progresa ako se ignoriraju činjenice, negira istina i ne prihvata partnerstvo kao modus vivendi.

Ovdje (u Regionu, pa i šire) može biti dobro samo ako je dobro za sve.

Ibrahim Prohić
Autor 18.6.2021. u 17:54