Otvorena, javna molba direktoru RTCG: Mogu li dobiti posao kojeg je izgubio Milačić?

daylinie.info
Autor 23.7.2011. u 05:38

Otvorena, javna molba direktoru RTCG: Mogu li dobiti posao kojeg je izgubio Milačić?

Uputih mail generalnom direktoru RTCG kojeg prenosim u cijelosti:

Mogu li dobiti posao kojeg je izgubio Marko Milačić?

Blazo Davidovic to kabinetrtcg
show details 03:52 (2 minutes ago)
Prima: gospodin Branko Vojičić, generalni direktor RTCG

Cijenjeni gospodine Vojičiću,

Saznajem da je Marko Milačić dobio otkaz, a kako sam ja bez posla, palo mi je na pamet, bože-mi-oprosti, da uz pomoć Vas zauzmem mjesto kolege Milačića.
Biti zaposlen danas u Crnoj Gori, socijalno, zdrastveno i redovna plata, to moja malenkost doživljava kao vrhunsku privilegiju. Gospodine Vojičiću, bio bih Vam zahvalan da me zaposlite. Nisam mnogo ružan, jesam nervozan (uz dva diazepama od 10 mg skroz sam ok), a nisam ni mnogo star- jest, imam 50 godina, al izgledam duplo mlađi.
Mogu pisati, govoriti, misliti, čak i u isto vrijeme. Mogu pisati čak i nogom. Dajem riječ da ću pratiti po bijelom svijetu koga god hoćete : Mila Đukanovića, Filipa Vujanovića, Ranka Krivokapića, Vanju Čalović, Miomira Mugošu, Vesnu Medenicu ili Milana Roćena.
Nadalje, ako ste u nemogućnosti da me zaposlite odmah, dajte mi ovakvu šansu : objavite natječaj javni, superjavni i ja ću sasvim sigurno biti bolji od ostalih kandidata.
U ugovoru o stalnom radnom odnosu mogu stajati i slijedeći članovi :

Blažo Davidović će uvijek i pokorno slušati upravni odbor, nadzorni odbor, Odbor, Nadzor, direktora, glavnog direktora, generalnog direktora, sve tajnice, sekretarice, portira, čistaćicu u noćnoj smjeni, mentora, lektora, redaktora, kamermana, šminkera, scenografa, pomoćnike, asistente, obližnje pse lutalice, leptire i Miodraga Vukovića.
RTCG preuzima na sebe obavezu da napravi Davidoviću 2 X 4 zuba dole, i jedan zub gore lijevo (skoro se i ne vidi da taj fali), kako bi ovaj mogao sa smiješkom raditi emisije u studiju uživo.
Plaća B. Davidovića iznosi 500 eura (jebiga, samo 130 mi ide na alimentaciju), ali za tu svotu BD radi ko pas, ko crnac, ko japanac, svaki dan, noć, jutro i sve praznike.
Tajnicu imam (Panasonic), a vozača ne trebam, imam i svoj radni stol, nosim sobom skener, printer, pc, laptop, digitalni fotić, kemijske, stolni selotejp i mobitel.
RTCG smije Davidoviću zabraniti da radi, misli, piše, čita, diše i govori, pod uvjetom (hrvatski : uslovom) da on i dalje bude u radnom odnosu i uredno prima platu.

Gospodine direktore, ako Vi želite, mogu ja i napadati sve živo i mrtvo, nije problem. A mogu i balansirati. Nije problem. Sve mogu.
Moja majka i moje dijete redovno će gledati sva tri programa TV Crne Gore, ako me zaposlite, a svima ću poslati vijest i zamolbu da me – nas – gledaju.
Mnogo bih Vam bio zahvalan barem na odgovoru.
Tim prije što će ovo moje obraćanje Vama biti i javno objavljeno.
Kako bi bili kao i naši nadređeni političari – transparentni, predlažem da javno objavimo ugovor o radnom odnosu moje niskosti sa RTCG, a bilo bi dobro, pada mi na pamet, bože-mi-oprosti, da se objave i svi dosadašnji ugovori sa svim zaposlenicima na Televiziji.

Gledam TV Crne Gore, slušam mise, sa štovanjem bilježim se!

Naravno, gospodine Vojičiću, ako mi date posao, odmah ću izbrisati sve tekstove u kojima sam besramno lagao o RTCG kao što je ovaj:
Crna Gora: Il je snijeg, il su labudovi
Autor: Blažo Davidović, Objavljeno: 17-04-2011 12:39
Pregledano: 243
Favoriti: 9

Kada medij sam sebi postane vijest, odnosno tekstove o istom mediju stavlja na vrh ( vlastite ) naslovnice, ili u špicu radijskog, odnosno televizijskog priloga, nešto svakako nije u redu.
Kada novinar sam sebi postane vijest, tu također nešto nije u redu.Ovako ili onako.

No, ovo su moderna vremena i dupli pas žutila i crnila u opskurnom koloritu žurnalističke žabokrečine često rađaju novinarske Nagasakije navođene raketama mozak-zemlja-mozak. Lažno i nasilno dramatiziranje, brzopotezna površnost, te samodopadna politika hiperprodukcije instant žrtava, dekor je medijske scene u kojoj caruje degutantno medijsko samoreklamiranje. Ali, i pedantno tabloidno tlačenje nadasve već dresirane publike. Primjera radi, ovih dana nije mnogo pompe izazvala vijest da radnici TV Budve već 6 mjeseci nemaju plaću, da idu u štrajk i kane smijeniti direktora, uglednog medijskog vuka sa impresivnim međunarodnim iskustvom, kakav je Mili Prelević. Jer, oni nisu žrtve reda veličine Marka Milačića, Riječ je o novinaru TV Crne Gore koji tvrdi da je mjesec dana suspendiran, zbog slobodoumnog djelovanja,dok njegovi pretpostavljeni tvrde da je samo na odmoru od mjesec dana.

O svemu tome 49 novinarskih udruženja Crne Gore (25 samostalnih, 10 nezavisnih, a 14 samostalno-nezavisnih) nije kazalo ni jednu riječ, a nije se, što me čudi, oglasio ni Slobodan Franović, kao nadaleko poznati ekspert za ljudska prava. Priznajem, samo djelomično me zbunilo što netko tako i toliko slobodouman, kao Marko Milačić ikako i radi na TV Crne Gore. Kao što je poznato, Televizija Crne Gore je svojevrsna javna kuća , a kad javna kuća časti, publika obično najebe. Tu podgoričku dalekovidnicu nitko i ne gleda, ona nema gotovo nikakvo ozbiljno medijsko-političko značenje. TV Crne Gore oduvijek bila sigurna kuća za neke stare ili nove Emile Labudoviće.

Stoga me poprilično iznenadio slučaj da netko tako mlad, pametan i hrabar, slobodouman i britkog jezika, kao Britva, uopće i radi tu gdje radi. Sramotnijeg medija u zadnjih 20 i kusur godina od TV Crne Gore teško je naći, čak i u međunarodnim okvirima. Oni su promotori i akceleratori svakog zla, svake mržnje, po svim osnovama u Crnoj Gori.
Raditi na TV Crne Gore nije stvar novinarskog opredijeljenja, nego je to stvar želuca. Naprosto tu rade partijski vojnici i vojnikinje, kumovi i kume, komšije i komšijke, sestre, rodice i rođaci, tu rade pritupi pajaci i mediokriteti, priučena piskarala i polupismena, a nadasve bogobojazna i državotvorna lica iritantne vizuelnosti. Stoga je definitvno vijest godine da, eto, na TV Crne Gore radi svojevrsni crnogorski Stanković ili Latin.Dakle, kad se DPS i Milo Đukanović uplašio medijskih rezultata Marka Milačića, hrabrog predstavnika punokrovno-plavokrvnog medijskog plemstva Crne Gore, kakvo izvire iz radne knjižice TV Crne Gore, spomenutom autoru ukinute su te i te emisije – samo javnost ne zna koje?
Čudi me što Milačić od državne televizijske kuće nije multimedijalno prešao u komentatorske kolone Pobjede, međunarodno priznate podgoričke tiskovine koja, pod uredničkom palicom minucioznog Srđana Kusovca, izlazi na blatinici i hrabro otkriva sve mračne tajne naše očajne stvarnosti. Nego se, eto, oglasio u Vijestima.
Dakle, zbunilo me to što sam čitao text kojeg je tip pisao iz nekog italijanskog hotela dok je ispijao pivo i davao intervjue italijanskim novinarima, a za to vrijeme ide plaća TV Crne Gore.
Il je snijeg, il su labudovi, upitao sam se.
Il je snijeg, il su Labudovići?
Javnost je upoznata sa pojmom peta kolona, manje je poznato da postoji i šesta kolona, taj termin je svojedobno koristio američki predsjednik Roosevelt kad mu je zasmetalo medijsko pretjerivanje i preuveličavanje. Dakle, u tom multimedijalnom kupusu, nedostajao je još samo internet, što se nesretnom Milačiću i dogodilo- hakeri su mu, veli, uništili profil na facebook-u, u stvari nisu, odnosno jesu, neko vrijeme jesu, samo ne tako, nego…Hm, mnogo vike nizašto. No, mnogo gorih primjera ima, kad je riječ o fast-food žrtvama medijskog sprinta. Čitam prije neki dan, i to na stranicama rezerviranim za ozbiljne vijesti, da je strašan šok doživjela jedna poznata aktivistica za ljudska prava iz te i te nevladine organizacije, jer je uznemirava netko SMS porukama.
Stra-šno ! Policija nije dovoljno brzo djelovala. Stra-šno.

Nedostajali su još samo Reporteri bez granica, Helsinki Watch i Amnesty International.
Kao redakcijska tampon-zona između Milačića i internet manijaka, odnosno televizijo-uredničkih oficira iz Podgorice, našla se , dakle, ekipa iz Vijesti.
Kad bolje promislite, mnogo bi jednostavnije bilo da se Milačić zahvalio TV Crne Gore i zaposlio u TV Vijesti. I amen, problema nema više. Milo će odahnuti, a Vijesti biti ojačane.
Il je snijeg, il su labudovi.
Sve u svemu, to je ojađena i duboko frustrirana medijska bižuterija čiji je suštinski efekt slabiji od pištolja na vodu.

………

daylinie.info

daylinie.info
Autor 23.7.2011. u 05:38