Posrnuli „gorostas„ sa koljena, traži pomoć države

Posrnuli „gorostas„ sa koljena, traži pomoć države

Od koje to države se traži spas za Aluminij, kada mi znamo, da se u ovu firmu, ova ista država i njeni zvanični organi vlasti, nisu mogli i bili su nepoželjni na ulaznim kapijama firme, sve do novembra 2013. godine?

Kako to hrvatski mediji, već godinama, lažno tumače i predstavljaju firmu Aluminij, kao „hercegovačkog diva„ a sada se pozivaju na „lex Aluminij„ kao, tobožnji zakonski pristup ovoj firmi i njen spas traže, poštovanjem pravne i zakonske procedure? Kakve li istine i realne životne ironije, o kojoj, upravo radnici nehrvati i posebno moja malenkost, već pune 23 godine, na sva vrata kucamo, govorimo i pišemo, tražeći istinu i pravdu, o firmi koju smo stvarali, u kojoj smo radili i ostvarivali porodičnu egzistenciju, tražeći apele i pomoć od domaćih i međunarodnih moćnika, ali bezuspješno.

Neki drugi, kriminalci i lopovi, sa opljačkanim novcima, mogli su sve potkupiti i medijski lansirati i lažne „slavopojke„ o uspjesima i rezultatima ovoga „diva„ sa svojim  kriminalcima; Mijom Brajkovićem, Ivom Bradvicom, Mladenom Galićem, Jurom Musom, Vladom Božićem i inim njihovim saradnicima i istomišljenicima.

Nije gubitak firme, od preko 350 miliona maraka, nastao preko noći, ali istina, ipak, kad tada izlazi na vidjelo, kada i svi njihovi lažni vapaji i ovom prilikom, izlaze javno na scenu, a mnogo je toga, još uvijek nepoznato i lažno sačuvano ispod tepiha.

Dakle, još uvijek i danas, po hrvatskim medijima, kao i u današnjem „Dnevnom listu„ iz pera I. Marića, lansiraju se lažni sadržaji i istovjetna priča, koju je i Mijo Brajković plaćao novcima, tako se i naša javnost uvijek lažno obmanjivala, kada je u pitanju ova firma i njeno poslovanje.

Činjenica je, da sam kao stručnjak, Bosanski Srbin, magistar elektrotehnike, došao u firmu 1970. godine, na temeljeni kamenac ovoga aluminijskoga kompleksa, da sam se školovao kod „Pechiney“-a u Francuskoj, čija je tehnologija i sva tehnička ispomoć, bila sastavni dio izgradnje i proizvodnje, cjelovitog pogonskog zahvata, veoma sam upoznat i meritorno iznosim, istinite podatke i događaje.

U post agresorskom periodu, na državu, na grad Mostar i na ovu firmu, u stanju u kakvom se nalazila, izvršena je i dodatna „planetarna„ pljačka i državne imovine, sa diskriminacijom radnika nehrvata, što sam i godinama pisao i objašnjavao, sa detaljnim analitičkim podacima, te nemam namjeru isto ponavljati.

Međutim, želim istaći činjenicu iz sadržaja navedenog teksta iz novina, koja je tako tajanstveno objavljena i navedena, da je komisija koja je 2007. godine radila na tenderskoj dokumentaciji, uz pomoć međunarodne zajednice, konačno i opredjeljenjem Mije Brajkovića, izabrala firmu Glencor, kao najpovoljnijeg kupca ove firme, sve lažno i smišljeno, bio najobičniji kriminalni pokušaj krađe državne imovine. Pisao sam o istome detaljno, ukazao sam na konkretnu osobu, inače člana te komisije, koja je upravo svojim karakterom i ponašanjem i spriječila, lažni i pripremljeni korumpirani, cio scenarij, prodaje ove firme, istom kupcu.

Ponavljati i pisati o kriminalnoj domaćoj vlasti i udjelu i predstavnika Bošnjaka u istoj, za koju znaju i vrapci na granama, suvišno je pisati. Možda je i dovoljno, samo priložiti slijedeću fotografiju i navesti imena, premijera Vlada Federacije, od Edhema Bičakčića do današnjega Fadila Novalića, koji su, baš svi bili karike u kriminalnom lancu firme Aluminij, pored navedenih hrvatskih čimbenika, tako da se iz ovoga „aluminijskog kupleraja„ ne može istaći, niti jedna pozitivna osoba.

Konkretan postupak i djelo, bivšeg premijera Nermina Nikšića, inače „borca za čovjeka i državu„, kakav im je bio slogan, veoma je karakterističan za mnoge nedopuštene radnje, koje su i tako blago naznačene u sadržaju novinskog članka hrvatskih novina, naime isti je tzv. nenomirani kapital od 44%, dostavio Miji Brajkoviću na stol, a on ih je u vidu dionica, podijelio obilato radnicima Hrvatima, Bošnjacima mizernih po sedam dionica, a svim Srbima (oko 1000 radnika) ostavio je „duplo golo„ te ih na taj način, totalno eliminisao iz ove firme i sa njihovim pravima. Uostalom, sudski proces je u toku, a epilog će se veoma brzo saopštiti i nama i javnosti, ako bude i trunke pravne države.

Kada je u pitanju električna energija, struja, potrošnja i cijena, njena nabavka i sve ostalo, u vezi ostvarenih gubitaka firme, lažni su svi pokazatelji, iz razloga unutrašnjih odnosa i djelovanja u firmi Aluminij, po sistemu „spojnih posuda„ na relaciji unutrašnje hrvatske komponente, odnosa EPHB i brojnih njihovih dobavljača, lažne su i krivotvorene analize i izvještaji.

Ako je zahtjev sadašnjih radnika Aluminija, istinit i opravdan, u „lex Aluminiju„ kao njihov spas, mogu se složiti, da je već odavno trebao i morao, da se izvrši stečajni postupak, da na površinu isplivaju sve nečasne radnje, navedenih kriminalaca, te da se normalno i pošteno krene u dalji tok proizvodnje, kao i razvoja ovoga cjelovitog kompleksa, u cilju viših faza proizvodnje i jedine moguće valorizacije, cijena električne energije.

Da li će do toga doći, nužni su nam znalci i pošteni kadrovi u državnoj vlasti.

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija