Promocija knjige “Žena koja pjeva zgarišta“ u utorak na Maloj sceni Sead Bejtović Malecni

Povezani članci

• Nema signala za javne tendere
• Zvijezda možeš biti ti: Dodik na Farmi
• Studenti protiv terorizma i radikalizma
• Tarik Tanović: Mostar neće biti Evropska prijestolnica jer ima vlast koja ga u tom onemogućava
• Goran Sarić: Bosna, zemlja razbijenih ogledala
• “Dame biraju” u subotu u Narodnom pozorištu Mostar

Promocijom knjige “Žena koja pjeva / Zgarišta“ libanonsko-kanadskog autora, Wajdia Mouawada, u utorak 25. aprila u 18 sati na Maloj sceni Sead Bejtović Malecni nastavit će se dvadeset i drugo izdanje kulturološkog programa Internacionalnog teatarskog festivala MESS, Modul memorije. Promotori knjige koja govori o sudbinama hljada Libanonaca bit će Nihad Kreševljaković, Dino Mustafić i Maja Izetbegović. Nešto kasnije, u 19 sati i 30 minuta, Modul memorije će se programski predstaviti i zeničkoj publici predstavom “Moja fabrika“ autorice Selme Spahić, dok će posljednji ovosedmični program u četvrtak, 27. aprila biti projekcija filma “Sjećanje na druge“ autorice Ane Čigon.

Knjiga “Žena koja pjeva / Zgarišta“ govori o zatvoru na jugu Libanona u kojem je hiljade Libanonaca bilo mučeno od svojih zemljaka koji su radili za izralesku vojsku. Većina osoba koje su prošle kroz zatvor bile su žene, jer se tehnika mučenja sastojala u tome da ih se prisili da odaju svoje muževe, očeve, sinove, ili braću. “Historijske činjenice su me uvukle u kompleksnu emotivnu, intelektualnu i etičku  oluju. Morao sam o njoj progovoriti jer mi je savjest to nalagala, savjest i solidarnost sa žrtvama. Međutim, kako o tome nisam mogao govoriti direktno, imao sam poriv da progovorim jezikom osjećaja“, istakao je autor knjige, Wajdi Mouawad i zahvalio se direkciji Internacionalnog teatarskog festivala MESS na prilici da se knjiga predstavi i u Bosni i Hercegovini.

U predstavi “Moja fabrika“ autorica Selma Spahić prati strukturu istoimene knjige koju je ispreplela sa intimnim ispovijestima članova kolektiva kao i bivših radnika i radnica Željezare Zenica. U intervjuima radnici i radnice Željezaru Zenica često opisuju kao majku hraniteljku, a svoje prošlosti prisjećaju se sa radošću i žalom za sigurnošću koju su nekad imali. Oni nešto mlađi, Željezaru pamte kao neprijatelja i glavnog krivca za zagađenje, dok neki nemaju nikakav odnos prema njoj. No većina ponavlja isto, a to je da je nekada bilo bolje.

Dokumentarni film “Sjećanje na druge”, slovenske autorice Ane Čigon, daje riječ studentima, umjetnicima, teoretičarima i aktivistima koji govore o značenju i moći javnih spomenika na Kosovu (i drugdje). Ko ima privilegiju da bude zastupljen kroz spomenike, zašto gotovo da nema spomenika posvećenog ženama i kojim drugim grupama ljudi je uskraćena zastupljenost kroz spomenike. Sve su ovo pitanja na koja ovaj film daje odgovore, a nakon projekcije održat će se i panel diskusija o temi “Koliko prošlosti nam treba za budućnost” na kojoj će učešće uzeti Ana Čigon, Nejra Nuna Čengić (doktorica antropologije i istraživačica) i Nihad Kreševljaković.

Održavanje 22. Modula memorije podržali su Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, Fondacija Heinrich Böll, Grad Sarajevo i Fondacija za izdavaštvo Sarajevo, a program se realizira u saradnji sa filmskom i TV produkcijskom kućom SCCA/pro.ba, Pozorištem mladih Sarajevo, Kamernim teatarom 55, Bosanskim narodnim pozorištem Zenica, Galerijom Java, Narodnim univerzitetom Konjic, ForumZFD te Mrežom za izgradnju mira.