Prosvjedna akcija na Cvjetnom: Zahtijevamo svima dostupan i besplatan pobačaj

tačno.net
Autor/ica 29.9.2017. u 09:56

Prosvjedna akcija na Cvjetnom: Zahtijevamo svima dostupan i besplatan pobačaj

„Okupile smo se ovdje da kažemo DOSTA! Dosta lažnim moliteljima, dosta lažnim prizivima savjesti, dosta naplaćivanju medicinskih zahvata. Nismo žrtve, nego radnice. Nismo inkubatorice nacije, nego žene koje se bore za svoje reproduktivno zdravlje“, poručile su aktivistkinje Platforme za reproduktivna prava na večerašnjoj prosvjednoj akciji ‘Za besplatan i dostupan pobačaj’.

„Borba za reproduktivna prava koja ne uključuje zahtjev za besplatnim i javno dostupnim pobačajem tek je borba za privilegirane žene, koje raspolažu potrebnim resursima za korištenje ovog prava“, rekle su. Akcija, koja se održala na Cvjetnom trgu u Zagrebu povodom Globalnog dana akcije za siguran i legalan pobačaj, okupila je oko 200 prosvjednika i prosvjednica, koji su zahtijevali “ne samo siguran i legalan, već svima dostupan i besplatan pobačaj“.

„Sve više žena radi na neodređeno, ima ugovore na par mjeseci ako uopće ima posao, podstanarke su i nemaju uvjete da slobodnu izaberu žele li pobaciti ili roditi. Borba za reproduktivna prava žena, odnosno pravo na prekid, ali i planiranje trudnoće, podrazumijeva borbu za besplatno i kvalitetno javno zdravstvo i predškolski odgoj i obrazovanje, sigurna radna mjesta, solidarnu stambenu politiku“, poručilo se na Cvjetnom trgu.

 

Aktivistkinje su se osvrnule na izbacivanje pojma ‘rod’ iz Razvojne strategije Grada Zagreba i na novi prijedlog Obiteljskog zakona, koji je u međuvremenu povučen s javne rasprave, a koji je definirao obitelj i uveo obvezno savjetovanje prije razvoda. „Osim što nas uvjeravaju da ne možemo sami odlučivati o razvodu, isto tako nas uvjeravaju da ne možemo donositi odluke o nastavku ili prekidu trudnoće. I sve to pod krinkom, kako kaže resorna ministrica, ‘zaštite obitelji, braka, djece’. Znamo što se dogodilo posljednji put kada se ‘štitio brak’“, izjavile su. Danas smo ovdje, poručile su, da obranimo ono što su već izborile naše bake.

 

Tijekom akcije feministkinje su predstavile 6 teza o reproduktivnim pravima uz zahtijevanje hitne ratifikacije Istanbulske konvencije, javno dostupnog registra liječnika/ca koji prakticiraju priziv savjesti te ukidanja priziva savjesti, koji legalnu medicinsku uslugu pobačaja čini sve nedostupnijom. Plakatima i proglasom Platforma je poručila sljedeće:

  1. Pravo na pobačaj nije samo žensko nego i klasno pitanje.
  2. Borbu za reproduktivna prava treba pozicionirati u okvire šire radničke i klasne borbe.
  3. Pravo na pobačaj nije samo pravna nego i ekonomska kategorija.
  4. Pravo na pobačaj nije samo pitanje legalnosti pobačaja nego i dostupnosti javnog zdravstva.
  5. Pravo na pobačaj nije samo pitanje osobnog nego i javnog dobra.
  6. Pravo na pobačaj nužno znači i širu borbu protiv kapitalističkog sustava.

ZA BESPLATAN I DOSTUPAN POBAČAJ

Ekonomska kriza, društvene promjene, gubitci na tisuće radnih mjesta, gubitak kreditne sposobnosti, gubitak socijalnih servisa i na koncu gubitak sigurnosti – sve je to u fokus vratilo i raspravu o pobačaju. Ta se rasprava, pod vodstvom neokonzervativaca koji su za simbol napada na obitelj odabrali upravo fetus, gotovo u svakoj prilici vrti oko pitanja ‘kad počinje život’. I tu staje. Vrijeme je da prestanemo pristajati na ovako postavljenu argumentaciju i vratimo pitanje pobačaja u sferu brige za reproduktivno zdravlje žene.

Borba za reproduktivna prava žena, odnosno pravo na prekid, ali i planiranje trudnoće, podrazumijeva borbu za besplatno i kvalitetno javno zdravstvo i predškolski odgoj i obrazovanje, sigurna radna mjesta, solidarnu stambenu politiku. Borba za reproduktivna prava dio je borbe za šira socio-ekonomska prava, a feministička borba, ako uključuje sve žene, nužno mora biti dijelom antikapitalističke fronte. Jedino tada zahtjev za legalnim pobačajem postaje i egalitaran – tj. dostupan svim ženama bez obzira na njihov ekonomski i društveni status.

                                                                      ******

  1. PRAVO NA POBAČAJ NIJE SAMO ŽENSKO NEGO I KLASNO PITANJE.

Žene viših klasa de facto uvijek imaju pravo na pobačaj jer ga mogu platiti u privatnoj klinici ili otići u inozemstvo pobaciti. Također, samo žene s dostatnim prihodima u zemljama u kojima se komercijalizira zdravstvo i školstvo mogu djeci priuštiti kvalitetnu zdravstvenu skrb i obrazovanje, raznoliku prehranu i adekvatan stan. Sve više žena radi na neodređeno, ima ugovore na par mjeseci ako uopće ima posao, podstanarke su i nemaju uvjete da slobodnu izaberu žele li pobaciti ili roditi. Pravo na pobačaj stoga je prvenstveno klasno pitanje, pitanje koje uveliko ovisi o socio-ekonomskom položaju trudne žene i zato borba za reproduktivna prava mora podrazumijevati borbu za besplatan pobačaj.

  1. BORBU ZA REPRODUKTIVNA PRAVA TREBA POZICIONIRATI U OKVIRE ŠIRE RADNIČKE I KLASNE BORBE.

Pravo na pobačaj ne podrazumijeva isključivo žensko pravo na odlučivanje o vlastitu tijelu, jer je pitanje reproduktivnih prava pitanje šire društvene reprodukcije. Drugim riječima, za reprodukciju postojećih socio-ekonomskih prilika neophodan je stalni dotok nove jeftine radne snage koju će žene roditi, besplatno hraniti, oblačiti, školovati i pripremiti za tržište rada, a u slučaju starosti i bolesti skrbiti i njegovati. Pravo na pobačaj ne podrazumijeva isključivo žensko pravo na odlučivanje o vlastitom tijelu. Pitanje pobačaja moramo povezati s pitanjima javnih vrtića i jaslica, javno dostupnog zdravstva i školstva, kvalitetnih menzi i studentskih domova, sigurnog radnog mjesta, solidarnih stambenih i mirovinskih fondova, domova za starije i nemoćne. Pravo na pobačaj je i “žensko” i klasno pitanje jer je opresiju žena nužno promišljati u kontekstu materijalnih uvjeta proizvodnje i reprodukcije kapitalizma.

  1. PRAVO NA POBAČAJ NIJE SAMO PRAVNA NEGO I EKONOMSKA KATEGORIJA.

Pravo na pobačaj ne može biti osigurano samo zakonski jer pravna jednakost ne uzima u obzir nejednake materijalne preduvjete, o kojima ovisi hoće li neka osoba pravo moći iskoristiti ili ne. Borba za reproduktivna prava koja ne uključuje zahtjev za besplatnim i javno dostupnim pobačajem tek je borba za privilegirane žene, koje raspolažu resursima potrebnima za ostvarivanje tog prava. Ipak, smatramo da je jedan od bitnih koraka ka dostupnom i besplatnom pobačaju ratifikacija Istanbulske konvencije, koja osim što bi pomogla u sprječavanju nasilja prema ženama, sadrži i odrednice koje bi neokonzervativcima onemogućila uplitanje u reproduktivna prava.

  1. PRAVO NA POBAČAJ NIJE SAMO PITANJE LEGALNOSTI POBAČAJA NEGO I DOSTUPNOSTI JAVNOG ZDRAVSTVA.

Reproduktivno zdravlje društveno je pitanje koje ovisi o javno dostupnim zdravstvenim uslugama i ustanovama. Žene koje su nezaposlene, žene koje rade na određeno, studentice, žene bez zdravstvenog osiguranja, žene iz ruralnih područja, žene s djecom bez podrške obitelji i šire zajednice, žene žrtve nasilja i tražiteljice azila – ne mogu napraviti slobodan izbor hoće li roditi ili pobaciti jer ne raspolažu novcem neophodnim za donošenje odluke. Mnoge žene nemaju uvjete pa time ni “pravo” na sigurno rađanje i odgoj djeteta. Stoga, kada zahtijevamo pravo na pobačaj, zahtijevamo i stvaranje uvjeta za planirano rađanje i materijalnu stabilnost žene koja želi roditi i brinuti se o djetetu.

  1. PRAVO NA POBAČAJ NIJE SAMO PITANJE OSOBNOG NEGO I JAVNOG DOBRA.

Institucije javnog zdravstva ne smiju biti poligon za prakticiranje “priziva savjesti”, koji legalnu uslugu čini sve nedostupnijom i time prisiljava žene na ilegalne i često nestručno izvedene pobačaje. Zahtijevamo javno dostupan registar prizivača savjesti, jer oni nemaju što raditi u javnim ustanovama koje bi trebale prvenstveno brinuti za zdravlje svakoga tko u njih dođe.

Proces privatizacije javnog zdravstva pretvara pitanje prava na pobačaj i reproduktivnog zdravlja u puku robu na tržištu, što nikako ne smijemo dopustiti.

  1. PRAVO NA POBAČAJ NUŽNO ZNAČI I ŠIRU BORBU PROTIV KAPITALISTIČKOG SUSTAVA.

Za reprodukciju kapitalizma, osim javne, proizvodne sfere jednako je neophodna i ona kućanska, tzv. privatna sfera. Besplatni kućanski rad, koji uključuje rađanje i brigu za djecu i obitelj, a koji najčešće obavljaju žene, jedan je od ključnih preduvjeta funkcioniranja današnjeg društva koje ugnjetava žene. Svaki oblik borbe za emancipaciju žena koji potkopava mit o obitelji kao zajednici isključivo muškarca i žene s ciljem reprodukcije (ili imanja djece) ujedno je i direktni napad na kapitalistički način proizvodnje i akumulaciju kapitala, koji bogate čini bogatijima, a siromašne siromašnijima. Feministička borba nije samo borba za prava žena, feministička borba je borba za prava svih ugnjetavanih, osiromašenih, obespravljenih.

tačno.net
Autor/ica 29.9.2017. u 09:56