PROUSTAŠKI HRVATSKI TJEDNIK I DALJE NAPADA SRBE KOJI NISU IMALI NIKAKVE VEZE S ČETNIČKOM JNA I HRVATE KOJI NISU INDOKTRINIRANI USTAŠTVOM

Izdvajamo

• Kad sam kupio proustaški Hrvatski tjednik bio sam zaprepašten naslovnicom na kojoj je malim slovima objavljeno Živjela i onda na sredini monstruozni naslov Nogometna Država Hrvatska - prvim trima velikim slovima NDH. Mediji u gotovo cijelom regionu bivše SFRJ, jedni za drugom ošrto su osudili naslovnici - 9o posto tih medija nikad nije objavio ni jednu rečenicu u Hrvatskom koji je objavio na stotine mnogo gorih naslova i pamfleta, ali valjda sada su bili zainteresirani samo za taj dio naslovnice, a u tom broju objavljeni su pamfleti i paskvili koji ih ne zanimaju!

Povezani članci

• Je li istina da udžbenici iz povijesti uče djecu mržnji prema susjednim narodima?
• Esad Bajtal: Rudar sebi zaradi jednu plaću, a parlamentarcu deset
• SOMETHING’S IN THE AIR
• Svjetioničar
• Amer Tikveša: Dubinsko nerazumijevanje biračkog tijela
• Pandorina kutija političkog nemorala i debelog obraza

Fotografije: Armando Černjul

ZADARSKA TISKOVINA NIKAKO DA BUDE ZABRANJENA ZBOG PROMICANJA I VELIČANJA USTAŠTVA=FAŠIZMA, KLEVETA I UVREDA MNOGIH HRVATA SAMO ZBOG TOGA ŠTO NE PRIHVAĆAJU NJIHOVE PROUSTAŠKE TEZE

Piše: Armando Černjul

Politički tjednik Hrvatski list iz Zadra počeo je izlaziti 7. žujka 2013., a od 7. ožujka te godine kao Hrvatski tjednik (nema dvojbe da je preuzeo naziv iz Hrvatskog tjednika u Zagrebu, čiji je glavni urednik 1971. bio desničar Igor Zidić, sin domobranskog vojnika i veliki mrzitelj pokojnog predsjednika Josipa Broza Tita. Dakle, proustaški Hrvatski tjednik (Tempus 22 d.o.o.. Zadar), vlasništvo direktora i glavnog urednika Ivice Marijačića, navedenog dana i mjeseca iduće godini slavi 10-godišnjicu izlaženja. Kada bi se mene pitalo, kao što sam već pisao, tu tiskovinu, koja je velika sramota za Zadar, Dalmaciju i Republiku Hrvatsku, trebalo bi zabraniti!!! Zašto, napisao sam o nekim od prijašnjih brojeva. Nedavno se na mene okomio čitatelj HT, neki Anto Periša iz Zagreba, najvjerojatnije Dalmoš ili Hercegovac, svejedno. Pa ću, prije nego se kritički osvrnem na najnoviji broj, koju riječ progovoriti o njemu. Za one koji nisu čitali opširno pismo čitatelja HT A. P., prenosim dio pamfletića pod naslovom “Zapjenjeni komesari zabranjivali bi HT zbog istine koji pišu njihovi novinari”. To je ustvari, kako stoji u nadnaslovu “Američke zračne fotografije Jasenovca iz 1944… (2): Jugosrpski propagandist Hutinec neravnine na jasenovačkim fotografijama…”, osvrće se na takozvani članak Hrvatskog tjednika koji je prvi pisao 6. listopada 2022. (941) ekskluzivne američke fotografije Jasenovca (sic) s prilogom, Igora Vukića. I kako je Vukića u “jugo četničkim Novostima” napao Goran Borković. Potom A. P. zbori na svoj način: “Borković osporava Vukiću ekskluzivu suprotstavljajući mu ‘istoričara’, docenta, Gorana Hutinca, s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta, koji je, eto, već objavio fotografije u članku objavljenom u časopisu Holocaust and Genocide Studies. Hutinec je, kako Borković navodi na Facebooku optužio Vukića za krađu fotografija (…). Čitatelj A. P. toliko melje da je glupost prepričavati njegove laži – ne navodi da je Vukić objavio da je u Jasenovcu moglo biti zatočeno 1070 ljudi, a prof. dr. sc. Ivo Goldstein s Filozofskog fakulteta u Zagrebu objavio je da je ubijeno između 83.000 ljudi, a moguće je da su žrtve bile između 90.000 i 100,000. Tako da nije razlika između Igora Vukića, propagandista ustaštva=fašizma i velikosrpskih povjesničara i nazovi piscima i novinarima, koji su u vrijeme SFRJ objavili brojku od oko 700.000 logoraša. Između nema nikakve razlike. Jedino su isti u tomu da falsificiraju povijesnu istinu!! S razlikom ustašoidni Hrvat Vukić nenormalno smanjuje broj logoraša a Srbi iz Srbije i Bosne i Hercegovine broj logoraša dižu u nebesa!! Moram upozoriti A. P. da sam znatno prije povjesničara Gorana Hutinca oštro kritizirao Vukićev pamflet. I ne samo to; prvi sam na mostarskom portalu Tačno.net (9.10.2022.) objavio i opširan kritički osvrt koji je prenio zagrebački portal sab.hr.

Tačno.net je prvi reagirao na proustaške natpise HT!

Opširan kritički osvrt “Proustaški tjednik objavio ekskluzivnu teksturinu o tzv. američkim zračnim fotografijama logora Jasenovac u kojem je moglo biti 1200 zatočenika” i bilo je dosta komentara “za” i “protiv”. S obzirom da čitatelj A. P., branitelj falsifikatora Vukića i prozvao moju malenkost, kako je za sebe pisao veliki kritik i moj prijatelj Igor Mandić, o meni je napisao: “Još žešći, nedugo poslije (sic) ovoga, prenio je portal Franja Habulina, profesionalnog ‘antifašista’, predsjednika tzv. Saveza antifašističkih boraca i antifašista (SABH). Autor je napada novinar iz Pule, po ideološko-političkom uvjerenju <antifašist> Armando Černjul i sljedbenik tzv. NOB-a i ratnoga zločinca Tita (sic). Po žestini napada Černjul si umišlja da je 1945. godine ili negdje u šumi na funkciji boljševičkoga komesara. Evo, samo dijela onoga što piše i za što se zalaže: U najvećem hrvatskom proustaškom listu doista se može pročitati svega i svačega, ali ničega pametnog! Ta tiskovina iz broja u broj objavljuje ‘ekskluzivne članke’, točnije bljutavih pamfleta… Isto tako kazneno djelo je što je stanoviti Vukić objavio u Hrvatskom tjedniku, ali dosadašnja praksa je pokazala i dokazala da DORH ne poduzima istražni postupak protiv Ivice Marjačića i autora psihopatskih ‘članaka’! Eto, zapjenjeni bi komesar boljševik kao 1945., po kratkom postupku, ‘ustaše’ Marijačića i Vukića skratio za glavu ili poslao na Goli otok i zabranio Hrvatski tjednik. Nije isključeno da još obavijesti Kominternu. Usput, podsjeća nas na Japanca koji je 30 godina u šumi po završetku II. svjetskog rata ne znajući da je rat završio. U svom ‘antifašističkom’ zanosu Černjul se zabuhtao u borbi protiv Hrvatskog tjednika. Nakon što je prvotno nazvao HT ustaškim te izvrijeđao Marijačića i Vukića, ponovio je to i 31. 10.2022., na Habulinovu portalu, ali ovoga puta za napad na ostale autore koji pišu za HT. Povod za napad izvrstan je članak Nataše Božinović. Evo Matanićeve ZORE, evo dana, 27. listopada 2022., o poznatim jugofilima, a za njega ‘intelektualcima’ Dežuloviću, Tomiću, Mataniću, Klasiću, Frljiću, Jakovini, Markovini, Zafranoviću, Brešanu i Sviličiću. Okomio se Černjul prvo na glavnog urednika i njegovu zamjenicu Andreu Černivec, a onda redom na stalne autore novinare T. Držića, M. Curaća, D. Pešordu, M. Jovića, J. Čelana, T. Jelića, N. Banića, J. Buljana, J. Jovića, M. Ivureka, V. Vinkovića. Na red su zatim došli povremeni suradnici: I. Karamatić, G. Borić, dr. sc. B. M. Turk, T. Kolumbić. D. Tolić, N. Kursar, D. Vidović, dr. sc. T. Jonjić, T. Vuković i Lili Benčik. I svi su oni, kako Černjul tvrdi proustaški orijentirani i služe propagandi Marijačića i HT-a. Iako se potrudio da navede sve ‘proustaške’ novinare i suradnike, zaboravio je, međutim, i nas čitatelje koji se javljamo svojim komentarima i koji također služimo ‘proustaškoj’ propagandi. Stoga se nadamo da će u sljedećem napadu i nas uvrstiti u svoj popis.”

Čitatelji – komentatori u službi Marijačića i HT…

Nije u sljedećem broju A. P., ali doista ima pravo jer su ti pismopošaljitelji u službi Marijačića i njegovih slugana, Ali prvo moram odgovoriti A. P. da nisam nikakav komesar i sve što mi negativno nadjenuo, ali pripadam pobjednicima u Drugom svjetskom ratu i na to sam ponosan! A kome on pripada? Je li mu otac, djed ili pradjed bio na strani Pavelića, koji je zajedno s Mussolinijevom fašističkom, Hitlerovom nacističkom i Mihailovićevom i Đujićevim (pop) četničkom vojskama poubijali stotine tisuća ljudi na teritoriju Jugoslavije!!!! Budući da je spomenuo da nisam “dirao” njega i ostale čitatelje – komentatore, koji su također u službi Ivice Marijačića, neću objaviti sva imena, jer bi mi trebalo objaviti cijelu knjigu. Navesti ću više tih poklonika proustaškog HT, kako sam već objavio – mjesto mu je na zadarskom smetlištu! Evo, nekolicina pošiljatelja pisma; Gordan Ležaja iz Šibenika, Vatroslav Ivušić iz Dubrovnika, Ante Škrabić iz Makarske, Ante Matana iz Rijeke (javljao se više puta), Franjo Petrak iz Zagreba, Don Anđelko Kaćunko (javljao se više puta), Gojko Borić iz Kolna (okorjeli desničarski novinar i urednik), Ivan Filipović iz Rame, Ivo Seljačić, Ilija Lukanović, Zlatko Buila iz Ičića (javljao se više puta), Mirko Šimundić iz Zagreba. Mario Filipi, Tomislav Šojat iz Senja, Vladko Jozić, Neven Kursar iz Šibenika, Marko Jareb (javljao se više puta), Mira Ivanišević iz Splita (odgovorila je na pamflet I. Karamatića “Portret boljševičkoga monstruma Vladimira Iljiča Lenjina, naglasivši da je “Tito bio dobar sljedbeni Lenjinovih metoda vladanja”)… Očito je da su se autor pamfleta I. Karamatić i čitateljica Ivanišević našli na istom putu sreli i vodili razgovor o ustaškom zločincu Anti Paveliću, poglavniku NDH-a i izdajnika hrvatskog naroda…! No, idem dalje spomenuti barem još neka imena npr. Nika Đurića iz Dubrovnika, Miljenka Jerneića. itd.itd.

Monstruozno: Živjela (N)ogometna (D)ržava (H)rvatska

Kad sam kupio proustaški Hrvatski tjednik bio sam zaprepašten naslovnicom na kojoj je malim slovima objavljeno Živjela i onda na sredini monstruozni naslov Nogometna Država Hrvatska – prvim trima velikim slovima NDH. Mediji u gotovo cijelom regionu bivše SFRJ, jedni za drugom ošrto su osudili naslovnici – 9o posto tih medija nikad nije objavio ni jednu rečenicu u Hrvatskom koji je objavio na stotine mnogo gorih naslova i pamfleta, ali valjda sada su bili zainteresirani samo za taj dio naslovnice, a u tom broju objavljeni su pamfleti i paskvili koji ih ne zanimaju! Nakratko ću se zadržati na analizi novog broja – 950 od 8.12. 2022. u kojoj su Marijačić(i) u rubrici Sadržaj najavili pet članaka, a posebno su me zainteresirali članak u rubrici Aktualno “Sajam knjiga u Puli. Sajam jugonostalgije i mržnje prema Hrvatskoj!” i onaj u rubrici Analiza “Naprednjaci splitske Slobodanke opet Thompsona strpali u ‘hrvatski šund’.” No, najprije ću se pozabaviti s pamfletom u rubrici Aktualno pod naslovom “Hrvatska dva puta u FIFA-i., prvi put primljena 1941., a vratila se 1992. godine” koji mi više liči na gadljivu foto-reportažu ili kolaž, čiji je autor(ica) potpisan(a) malim slovima (a.č.. Izuzetak je, naravno, fotografija u boji naše sadašnje reprezentacije koja nastupa na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Na toj ustaškoj stranici nije bilo mjesto sadašnjoj reprezentaciji Hrvatske! Autor(ica) pamfleta je potpisan(a) malim slovima (a.č.), pa mi se čini da je riječ o Andrei Černivec!? Ako je to zamjenica glavnog urednika tada se to zove kukavičluk… Šef je vjerojatno bio odsutan ili nije kontrolirao što radi zamjenica jer u tom broju nema njegove stalne rubrike Sveta politika. Ali zato je ustaška politika… Kako drugačije nazvati pamflet u kojem je na gotovo pola stranice (članak je tiskan na dvije) objavljena crno-bijela fotografija reprezentacija Nezavisne Države Hrvatske, čiji igrači drže desnice u zraku – salutiraju nacističkim pozdravom usred igrališta i pun stadion gledatelja! Zar to nije ustaško-nacistički pozdrav? To nije upitno! Jer, svaki normalan čovjek kada pogleda tu fotografiju reći će da HT propagira fašizam u neovisnoj i samostalnoj Republici Hrvatskoj u kojoj je tiskan i prodavan diljem cijele zemlje. PROMICANJE FAŠIZMA JE KAŽNJIVO (pod. A. Č.), ali – uvijek to ali?? HT iz pera a.č. u uvodnom dijelu pamfleta piše: “Sjećam se kako je hrvatski nogomet prije 65 godina, usporedno s osnivanje NDH, zatražio vlastito priznanje. Dr. Rudolf Hitrec i Bogdan Cuvaj bili su čelnici koji su poveli Savez u borbu za međunarodnim priznanjem. I dobili su ga. FIFA je u svoj, već onda veliki, krug učlanila Hrvatski nogometni savez… Pisao je ovo 2006. godine Zvonimir Magdić, zajedno s Mladenom Barišom, u knjizi Vjetrometina – Priča o hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji (i još ponešto) 1940.-2006. Magdić i Bariša u toj knjizi donose razne nogometne zanimljivosti, ali i preslik dokumenta primanja u FIFA-u Hrvatskog nogometnog saveza davne 1941. (…). I OVO DEMANTIRA SVE ANTIHRVATSKE ELEMENTE KOJI NASTOJE ZATRTI I NAJMANJI SPOMEN NA NDH I NJEZINO DJELOVANJE. UPORNO ZABORAVLJAJU KAKO ISTINA UVIJEK PRONAĐE PUT, KAKO SE NJIHOVE LAŽI RUŠE KAO KULE OD KARATA TE KAKO JE NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA U MNOGIM SEGMENTIMA BILA PUNO UREĐENIJA I FUNKCIONIRALA KUD I KAMO BOLJE OD DANAŠNJE KOJU VODE ANACIONALNI POLITIČARI I NJIHOVA POTRČKALA” (pod. A.Č.).

Gradonačelnik Zadra, zadarski župan i DORH-ovci u zimskom snu…

Takve beside ili besede, kako kažemo mi Istrani i Primorci ili riči, kako vele Dalmatinci, ne može izgovoriti ni teško oboljela umobolna osoba! HT ovime uvelike uzdiže ustaštvo=fašizam! Dakle, gospodo jeste li pročitali ove ustaške parole? Te patvorine koje je napisao autor(ica) i dopustila odgovorna osoba nakladnika – direktor koji crno na bijelo tvrde da je Nezavisna Država Hrvatska (fašistička – op. A. Č.) “bila puno bolje uređenija i funkcionirala kudi-kamo bolje od današnje koju vode anacionalni političari i njihova potrčkala”. Jest, ponovio sam te grozote u kojima ima više kaznenih djela: drugi put promicanje fašizma, zatim napad na Republiku Hrvatsku, uvrede i klevete za političare koji vode ovu zemlju i njihove zamjenike. Je li moguće da Općinski i županijski državni odvjetnici u Zadru ni ovoga puta nisu postupili po Kaznenom zakonu RH! Što je najgore nije se oglasio DORH u Zagrebu, a niti su hrvatski predsjednik Zoran Milanović, predsjednik hrvatske vlade Andrej Plenković i predsjednik Sabora Gordan Jandroković osudili taj fašistički čin!!! Možda ljudi ne čitaju tu tiskovinu – neki su je nazvali “dno do dna”, a ja da je za zadarsko smetlište – ali ga moraju čitati oni koji rade u press službi odnosno odgovorne osobe za odnose s javnošću u kabinetima hrvatskog predsjednika, premijera i predsjednika Sabora! Pogotovo što znaju da gradonačelnik Zadra, zadarski župan i DORH-ovci su u zimskom snu… Grad Zadar ima HDZ-ova gradonačelnika Branka Dukića i zamjenika Antu Babića, dipl.iur., ima zadarskog župana Božidara Longina i zamjenika Šimu Vučkovića koji nisu poduzeli nikakve mjere protiv navedenog tjednika i njegova vlasnika, direktora i glavnog urednika koji dugo godina propagira fašizam…! Zar svi oni to odobravaju? Ne znam što bih im rekao u lice kojim slučajem da ih sretnem… Jesu li u službi HT?

Mrziteljica svega što je srpsko i hrvatsko (antifašisti)

Dvadeset i osmi Sa(n)jam knjige u Puli dobio je čak pet stranica, a autorica je Lili Benčik i nije profesionalna novinarka, ali je poznata poznata kao piskaralo i tzv. kolumnistica u brojnim hrvatskim desničarskim, ultradesničarskim i proustaškim medijima. Veoma je aktivna i poznata po mržnji pokojnog predsjednika Tita, komunista, sudionika NOB-a koji su za nju i medije za koje surađuje, zločinci. Među onima koje vrijeđa i kleveće su sve udruge antifašističkih boraca i antifašista u gradovima i županijama do SABA RH! Veliki je mrzitelj regionalne političke stranke Istarski demokratski sabor (IDS) koju smatra fašističkom, zatim bivšeg gradonačelnika Pule i sadašnjeg istarskog župana Borisa Miletića i, nećete vjerovati, mene, jer sam joj uzeo “mjeru” i “odrao”. Stoga je na svom portaliću hrvatskepraviceblog.hr nadrobila o meni svega – samo zato što nisam na strani Ante Pavelića i njegovih koljača ustaške NDH! Stoga me ne čudi naslov njenog paskvila “Sa(n)jam knjige u Puli sajam je jugosrpske nostalgije i neskrivene mržnje prema Hrvatskoj” s podnaslovom “Dno dna je kad ministrica kulture Nina Obuljen otvara Sajam knjige u Puli na kojemu je govorio Boris Dežulović koji je 1991. u Vukovar ušao zajedno sa srpskim koljačima”. Osim raznoraznih olajavanja i naklapanja Lili Benčik, prva stvar joj je govor mržnje u čemu je doista majstorica. Dokaz je da je iz pepela izvukla pokojnog Boška Obradovića, po zanimanju zubara, ali koji je mnogo dao za kulturu Pule i Istre. No, Benčik piše: “Za pokretanje Sajma zaslužan je Boško Obradović (1938.-1997.), Srbin, kojega se stariji Puljani sjećaju kao zubara u vojnoj bolnici u Puli (zašto lažovka ne piše da je dugo godina radio u civilnoj ordinaciji – lop. A. Č.). Sedamdesetih prošloga stoljeća okrenuo se umjetnosti i kulturi (kazalište, film, radio, novinarstvo, sport organiziranje raznih spektakla…). Bio je idejni vođa rock-skupine Atomsko sklonište, osnovane 1976. godine… Obradović je otvorio knjižaru Castropola u kojoj se okupljala tadašnja društvena krema jugoslavenske orijentacije”. Zatim je opisala polupriču o Boškovoj kćerki Magdaleni, udata Vodopija, koja je direktorica Sa(n)jama knjige. Prvo, odlično sam poznavao Boška Obradovića s kojim se nisam u svemu slagao, ne znam što je bio po nacionalnosti, ali znam da mu je otac bio Crnogorac, partizanski ratnik i general Branko Obradović s kojim sam napravio opširni intervju za zagrebački tjednik Studio, a majka mu je bila Hrvatica iz Sinja u kojem je rođen Bole, kako smo ga zvali od milja. Zašto škrabalo nije i to objavila. Ali nju, nacionalistkinju i šovinistkinju, boli da su na sajmu bili redoviti gosti Miljenko Jergović, Borivoj Radaković, Predrag Matvejević (vodili smo oštru polemiku, ali meni ne smeta da je dolazio na sajam), Srđan Karanović, Viktor Ivančić, Boris Dežulović, “sve antihrvatski likovi koji su u Hrvatskoj jako dobro plaćeni i to novcem hrvatskih poreznih obveznika iz proračuna Republika Hrvatske” (riječi pod navodnicima su od L. B.). Za književnicu Julijanu Matanović je napisala da nije ista ili slična njima, ali joj očito godi njihovo društvo.

Laži i povijesni falsifikati ustašoidne i narcisoidne L.B.!

Zamislite bezobrazluka da blogerica i službenica u mirovini L. B., koja se spanđala s proustaškim HT, napiše za gore spomenute pisce i redatelja: “Neki ni po čemu nisu književnici, neki gotovo bez ikakva talenta, ali svi su paraziti, odnosno nametnici na proračunska sredstva hrvatskih poreznih obveznika”. Tko je ona da govori o književnim talentima i slične baljezgarije! O Viktoru Ivančiću navodi da piše za Novosti SNV-a Milorada Pupovca, nazvavši ih “mrziteljski dvojac iz pročetničkih Novosti”. To može napisati samo ustašoidna i narcisoidna L. B. i objaviti proustaški HT. Ona izmišlja, točnije rečeno, bolesno laže! U međunaslovu paskvila “Daša Drndić na strani zločina” napisala je da je sajam bio posvećen Daši Drndić, kćerki Ljube Drndića, antifašista iz Istre, člana KPH, novinara i diplomata koji je napisao Proglas o priključenju Istre Hrvatskoj 13. rujna 1943. godine “i to samostalno bez Komunističke partije (sic) s čijom vrhuškom je ubrzo došao u sukob i morao napustiti Istru, u koju se nikada za života nije vratio. Vratila ga je kći u urni da vječno počiva u Istru koju je neizmjerno volio. “Krasna zemljo, Istro mila, to mi svirajte kada umrem, govorio je…”. Notorna laž i povijesni falsifikat da se Ljubo Drndić nije nikada vratio u Istru. On je više puta dolazio u Istru, a ponajviše u Pulu. Osobno sam poznavao Drndića i više puta s njim sam se družio, pa smo jednom prigodom obojica bili pozvani na objed u stan Marice Vrbanac, sudionice NOB-a i tajnice SUBNOR-a Pule. Sretali smo se u Puli koju je posjetio 1978. godine i odlazio u Glas Istre, čiji je u ratu bio drugi glavni urednik (prvi je bio njegov brat Ante) jer upravo te godine objavljena mu je knjiga “Oružje i sloboda Istre 1941.-1943. (Školska knjiga, Zagreb – Pula, 1978). Međutim, koje sve gadosti rabi ta nesnošljiva pokvarenjakinja potvrđuje njezine zadnje rečenice u HT; “No Daša Drndić, dakle, nije se htjela suočiti činjenicom da ja fašistička diktatura zamijenjena komunističkom diktaturom, da Titova Jugoslavija nije ništa drugo nego novi fašizam s antifašističkim predznakom! Stala je na na stranu jezivih i masovnih komunističkih zločina nad Hrvatima i dugima. Zato su joj njezin ideološki blizanci i posvetili ovogodišnji Sajam knjige u Puli”. Tako i pljuvati po pokojnoj hrvatskoj književnici, rođenoj 1946. u Zagrebu može samo spodoba! Što je L. B. očekivala da će Daša Drndić, krenuti njezinim, Marijačićevom, Cernivecenijim i drugih ustaškim putovima…!

Čelan pati zbog toga što je MPT strpan u hrvatski šund

I varaju se oni koji misle da će se ta kronična mržnja govora zaustaviti! Nema šanse dokle god imamo takvo pravosuđe, a ono se nalazi na dnu u Europi! Ponovno mi je došao na udar Joško Čelan, bivši novinar splitske Slobodne Dalmacije, ovaj put s pamafletom nad pamfletima “Naprednjaci splitske Slobodanke opet Thompsona strpali u hrvatski šund” s podnaslovom “Petokrakaši i kokardaši, evo, tri desetljeća iz prizemnih političko-ideoloških razloga ne puštaju na miru jednoga od najvažnijih suvremenih hrvatskih kantautora” (sic). Riječ je, kako veli on, o stanju neuma novinara Mišela Kalajžića o pop-glazbenom “naprednom Šibeniku” i “nazadnom Zadru”. Čelan na početku (dobio je tri stranice za mpt-a) bljuje; “Pljuvanje i bljuvanje kojekakvih naprednjaka po hrvatskom dičnom branitelju i međunardno uspješnom kantautoru Marku Perkoviću Thompsonu u splitskoj Slobodanki, a u uvjetima sveopće ovdašnje partizansko-četničke vladavine – važi kao najprirodniji poredak stvari…”. Zašto se stalni suradnik proustaškog HT ćelavi Čelan ruga partizansko-četničkoj vladavini? Oli, on, bi volio da dođe na vlast ustaška NDH… Neka on i ekipa HT-a hvali ratnu “Bojnu Čavoglave”… Za dom spremni! – Čelanu i Perkoviću za koga kaže da je međunarodni kantautor (sic). Međunarodni po koncertima Hrvatina i Hrvatofllima, najblaže rečeno. Poznat je Marko Perković kao branitelj Domovinskog rata, ali čuven po skladbi koju je mnogo puta pjevao s publikom “JASENOVAC I GRADIŠKA STARA TO JE KUĆA MESARA….” (pod. A. Č.). Ala šu: Bog i Hrvati! Po čemu je to omiljen među Srbima, Joško lažove? Crnogorcima, Ukrajincima, Poljacima, Slovacima, Talijanima, Nijemcima… Ma koga zanima što neki Joško Čelan “90 posto svoje glazbene pažnje posvećuje klasičnoj glazbi…”?

Proustaško novinarsko ludilo u Zadru i nikome ništa!

Ni u jednoj hrvatskoj novini nema toliko ustaštva kao u Hrvatskom tjedniku. U rubrici Povijest na gotovo tri stranice plasiran je fašistički tekst poznatog nam Ivice Karamatića, koji piše o “hrvatskom domoljubu fra Bertu Dragičeviću koji zaslužuje narodno pamćenje”. Onda bombastični naslov teksta “U NDH je u činu satnika organizirao 2000 dragovoljaca za obranu Rakitna od partizana i četnika, a 90-ih se susreo s Tuđmanom u Kanadi”. Propagandist ustaškog pokreta Karamatić piše natuknice za biografiju fra Berta Dragičevića, rođenog 7. svibnja 1910. u Međugorju, koji je postao svećenik i utemeljitelj hrvatske dragovoljačke postrojbe (Karamatić ne kaže ustaške postrojbe) s gotovo 2000 dragovoljaca koji su se borili protiv partizana i četnika. Obično su ustaše i četnici bili rame uz rame s talijanskim fašistima i njemačkim nacistima, ali Karamatić se pravi mutav. Svećenik i satnik vojske NDH, partizani su ga uhitili 1945. i zatvorili ga u logoru u Mostaru. Uspio je pobjeći u Austriju (najvjerojatnije pomoću suradnicima Vatikana koji je omogućio bijeg mnogim ustašama – op. A. Č.) gdje je bio do 1949., kada odlazi u SAD. Radio je u Chicagu, a 1980. odlazi u Kanadu i 1989. sudjelovao je na sastanku s dr. Franjom Tuđmanom, bivšim Titovim generalom. Ali Karamatić nije to napisao jer ga je bilo stid. Nije on jedini ustaša s kojim se sastao budući hrvatski predsjednik. Karamatić nam otkriva da je fra Berto Dragičević umro 15. veljače 1990. u Norvalu, a pokopan u franjevačkoj grobnici na groblju Holy Sepulchre u Chicagu. Ističe da ga je u “političkom izbjeglištvu pratila zločinačka Udba” (ako je UDBA zločinačka, jer je likvidirala ustaške koljače i njihove obožavatelje!). I taj tekst je veličanje ustaštva u Republici Hrvatskoj, što znači kazneno djelo za promicanje fašizma. Tako proustaško novinarsko ludilo u Zadra i dalje traje i nikome ništa!

M. Ahmetović: Krše Zakon o medijima i očekujem reakciju nadležnih!

Na portalima Udruge antifašističkih boraca i antifašista Grada Zadra i Zajednica udruga antifašističkih boraca i antifašista Zadarske županije nisam uspio pročitati ni jedan kritički članak protiv Hrvatskog tjednika, kao da se u tom gradu ništa ne odvija o širenja fašizma!! Jedino sam na Facebooku pročitao komentar Mirele Ahmetović, članice SDP, koja je oštro osudila naslovnu stranu Hrvatskog tjednika. Pod naslovom “Krše Zakon o medijima” i naslovom “Očekujem reakciju nadležnih” (11. prosinca) u kojem komentira: “Stav je Ustavnog suda da je NDH bila nacistička i fašistička tvorevina koja je predstavljala negaciju temeljnih vrijednosti ustavnog poretka Hrvatske, a ovo nije prvi put da Hrvatski tjednik objavljuje skandaloznu naslovnicu. Ovim postupkom, Hrvatski tjednik krši Zakon o medijima koji jasno i nedvosmisleno zabranjuje poticanje i veličanje nacionalne, rasne, spolne ili druge neravnopravnosti ili neravnopravnosti na temelju spolne orijentacije kao i ideološke ili državne tvorevine nastale na takvim osnovama. Također, ovakvo, neprihvatljivo djelovanje Hrvatskog tjednika predstavlja grubo nanošenje štete po ugled i dostojanstvo Hrvatske i njezinih građana u civiliziranom svijetu, pa pozivam i očekujem adekvatnu reakciju svih nadležnih institucija Republike Hrvatske na ovakvo neodgovorno i neprihvatljivo postupanje Hrvatskog tjednika”. Poštovana Mirela Ahmetović, izuzetno cijenim vaš pravedan komentar, ali autor ovog kritičkog osvrta bezbroj puta je reagirao na pamflete i tekstova u kojim se veličalo ustaštvo, fašizam i nacizam, ali osim klevetničkih komentara građana i prijetnje smrću nepoznatih tzv. građana (to su banditi i najgori ološ u ovoj zemlji!), ništa nije poduzeto! Najdirektnije sam prozvao DORH u Zadru i nadležni DORH u Zagrebu, ali oni nisu ni po kaznenom zakonu, ni po Zakonu o medijima RH niti po Zakonu o elektroničnim medijima, maknuli prstom!! Najbolje govori podatak komentari na vaš komentar: Nijaz Bajrić piše: SF/SN (tko ne razumije; Smrt fašizmu/Sloboda narodu, a Ivan Vedla očitao je bukvicu onima na vrhu: DOK SE IZ HRVATSKE JAVNOSTI NE MAKNE 1. KRIMINALNO OSUĐENA STRANKA HDZ… 2. KORUMPIRANI SUCI… 3. CRKVA NE VRATI U SVOJE DVORIŠTE U DRŽAVI HRVATSKOJ ŽIVOTA U BUDUĆNOSTI NEMA (pod. A. Č.)

Oglašivači sufinanciraju ustaško štivo, što je izvan svake pameti

Posebno valja naglasiti da su glavni financijeri HT zagrebačka televizija Z1 koja u svakom broju na cijeloj zadnjoj strani objavljuje reklamu, zatim slijede oglašivači za knjige “Tragedija u Bleiburgu i Viktringu, dr. Floriana Thomasa Rulitza, “Pavle Berkeš 1896.-1952. Žrtva jednoga pravog prijateljstva”. Marija M- Bašića, “Deklaracija o Jugoslaviji” (Kako već jednom upokojiti jugoslavenskog vampira)/Naklada Pavičić d.o.o., Zagreb), novinara i pisca Josipa Pavičića. ex aktivnog člana Saveza komunista Jugoslavije (SKJ), “Moj politički zavjet”, poznatog hrvatskoga i svjetskoga terorista Nikole Štedula… Posebno valja naznačiti knjigu “Ustaše. Hrvatski revolucionari u Italiji (1931.-1941.), Dokumenti, 1”, Alme Tee Rugelj i Josipa Dukića. Čim je na knjizi utisnuta riječ Dokumenti 1, znači da će narod dobiti još mnogo štiva o ustaškim koljačima, pardon “revolucionarima”!! Njima je fašistički diktator i zločinac Benito Mussolini “duce” u dogovoru s Antom Pavelićem, dao posebne logore u talijanskim gradovima za podučavanje ubijanja i klanja koja su u ratu počinili 1941.-1945. godine. Ali zabadava njihovo klanje u koncentracijskim logorima i izvan njih, poslije su platili ceh koji će upamtiti generacije njihovih nasljednika. Sada objavljuju bljuvotine u proustaškim medijima i knjižurine, a nažalost srce i dušu otvorili su im stotine tisuća bivših članova SKJ – komunjare…!!! Što se tiče dobitka novca od reklame, obvezatna je Pivovara Ličanka iz Gospića. Međutim, zaprepastila me reklama u novom broju na 2. stranici koju je dala Hrvatska pravoslavna crkva iz Zagreba koja reklamira poziv svim pravoslavnim vjernicima na prisustvo u liturgiji svake nedjelje u 10 sati u crkvi u Domjanićevoj ulici br. 5 (Kvaternikov trg) u Zagrebu… Eto, i mi ih besplatno reklamiramo, ali istodobno zaključujem: SVAŠTA! Da i oni sufinanciraju ustaško štivo, izvan je svake pameti. Jeste li znali da suradnici, novinari i urednici u HT su najplaćeniji u hrvatskom novinarstvu! Tako se glasno priča u novinarskim krugovima u Zagrebu…