Rušenje Partizanskog groblja u Mostaru: Govor mržnje na djelu

Povezani članci

• Lešaja: Devedesetih smo uništili 2,8 mil. ‘nepoćudnih’ knjiga
• Patriotizam se ne brani huliganstvom
• U Mostaru predstavljena knjiga Enise Bukvić ‘Ja, mi druge – žene nosioci promjena u BiH, Istri, i Italiji’ – knjiga kao ispovijest i istinopis
• Marijan Vogrinec: Hrvatska hipoteka u „bosanskom loncu“
• Palko i Ilonka
• MARIJANA PULJAK: ŽUPAN MORA SNOSITI ODGOVORNOST JER JOŠ UVIJEK NIJE SMIJENIO IVANA ŠKARIČIĆA

Foto: Tacno.net

Kada je desna obala nekadašnjeg „Crvenog grada“ postala utočište neoustašama i kriminalcima, tada je započela dehumanizacija, vandalizacija i etnička homogenizacija koja uprkos međunarodnim presudama i potvrđenim UZP-om nije skončala na smetljištu historije, nego se naprotiv uporno rehabilitira kroz skrnavljenje spomenika koji su simbol antifašizma i bratstva i jedinstva.

Piše: Harun Čilić

Aprilskim ratom 1941. godine, Mostar je pao u ruke marionetske države Nezavisne Države Hrvatske i ustaških kolaboracionista koji su činili masovna ubistva na području ovog grada sa ciljem etničkog čišćenja od Srba, Jevreja i Roma, ali i svih onih koji se nisu pokoravali ustaškim vlastima, što će kasnije dovesti do podizanja Narodnooslobodilačkog pokreta i u Mostaru. Važno je istaknuti kako su Mostarci i prije rata pokazivali antifašističku narav s obzirom da je Komunistička partija Jugoslavije održavala više skupova u Mostaru prije Drugog svjetskog rata.

Američki historičar Donald Nyebil u izvorima pronalazi cifru od preko 6.000 antifašista koji su aktivno učestvovali u partizanskom pokretu u Mostaru [1]. Među njima izdvajamo Džemala Bijedića koji će u postratnim godinama odigrati važnu ulogu u samoj incijativi podizanja Partizanskog groblja u Mostaru, ali i cjelokupne Hercegovine na čelu sa Mostarom.

Oslobođenje Mostara, 1945. godine. Izvor: Historija.ba

Poslije rata, 1959. Džemal Bijedić nalaže Bogdanu Bogdanoviću da izgradi memorijalni kompleks posvećen žrtvama Narodnooslobodilačke borbe u Mostaru, a koji bi bio smješten na lokalitetu Biskupova glavica u zapadnom dijelu grada. Ideja podizanja spomen-groblja je bila nadrealizam, bezvremenost i simbol otpora prema fašizmu. Zvanična ceremonija otvaranja kompleksa je bila održana 1965. godine, a na inaguraciji je bio prisutan i Josip Broz Tito.

Otvaranje Partizanskog groblja, 1965. godine. Izvor: Spomenik Database

Sve do 1990-ih, spomenik je bio brižno čuvan i održavan, a u agresiji i ratu protiv Bosne i Hercegovine je započeto nanošenje stravične štete spomeniku. Ne samo ovom spomeniku, nego cijeloj kulturnoj jezgri grada u kojoj je se nalazio i 420 godina star Stari most. Hrvatsko vijeće odbrane je vršilo sistematsko i organizirano etničko čišćenje na desnoj obali grada, uz brisanje i falsificiranje historije. Upravo iz tih poriva mržnje granatira i pali Biblioteku na Lenjinovom šetalištu, otima imovinu Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru, ruši monumentalni Stari most i time prikazuje urbicidni karakter rata kojeg vodi sa ciljem etničke homogenizacije grada. Partizansko groblje kao simbol bratstva i jedinstva je bilo osuđeno na vandalizam i ustaško divljanje s obzirom da je opljačkano, rušeno, granatirano i terorisano u više navrata u toku rata jer se nikako nije uklapalo u politiku podjele.

Šteta načinjena na Partizanskom groblju u toku Rata u Bosni i Hercegovini. Izvor: Spomenik Database.

Nakon rata, spomenik je doživljavao više razaranja i brutalnosti. Uprkos nastojanjima i željama za obnovom, do posljednjeg i najvećeg razaranja nije postignut konačan dogovor.

Foto: Mirko Božić

Slika iznad pokazuje pravi karakter skrnavljenja Partizanskog groblja kroz grafite ustaških simbola i swastike. Da ustaška ideologija idalje postoji i živi u Mostaru, pokazuju i nazivi mostarskih ulica koji su preimenovani od strane HDZ-ove komisije 1990-ih. Tako u Mostaru danas određene ulice nose nazive ustaških zločinaca poput Mile Budaka, Lorkovica i Vokiča, Jure Francetića i drugih. I na taj način se vrijeđaju žrtve fašističkog režima i NDH.

Foto: Abrasmedia.info

U Njemačkoj vjerovatno ne bi ni bilo moguće da osvane mural ratnim zločincima, međutim to u Mostaru nije slučaj s obzirom da je idalje prisutan mural Slobodanu Praljku, presuđenom ratnom zločincu koji je prema presudi Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu optužen za Udruženi zločinački poduhvat s ciljem da se stvori hrvatski entitet u Bosni i Hercegovini.

Foto: tacno.net

Govor mržnje u Mostaru je nedavno poprimio sasvim drugu i ozbiljniju dimenziju, kada je Partizansko groblje pretrpjelo najveće skrnavljenje, pri čemu jeprema datim okolnostima, ciljano i organizirano brutalno devastirano svih 700 kamenih spomen-obilježja na kompleksu koji je 2006. proglašen nacionalnim spomenikom BiH.

Kada je desna obala nekadašnjeg „Crvenog grada“ postala utočište neoustašama i kriminalcima, tada je započela dehumanizacija, vandalizacija i etnička homogenizacija koja uprkos međunarodnim presudama i potvrđenim UZP-om nije skončala na smetljištu historije, nego se naprotiv uporno rehabilitira kroz skrnavljenje spomenika koji su simbol antifašizma i bratstva i jedinstva.

Amer Obradović, zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, tvrdi kako je rušenje Partizanskog groblja rezultat anticivilizacijske politike koja sanja svijet koji je 1945. i 1995. poražen u Mostaru.

Foto: tacno.net

„Rušenje Partizanskog groblja u Mostaru je sramota za svakog civiliziranog čovjeka. Groblja, vječne kuće, mogu rušiti samo neljudi. A vjerujem da MUP HNK u glavu zna svakog od ovih neljudi. Legendarni arhitekta Bogdan Bogdanović je rekao – dok sam ih gradio, sanjao sam o svijetu bez spomenika. Neoustaše koje ruše spomenike su obične kukavice. Ovo je rezultat anticivilizacijske politike koja sanja svijet koji je ’45. i ’93. poražen u Mostaru. I oni koji ruše spomenike će izgubiti.“

Semir Behram, novinar iz Mostara i glavni i odgovorni urednik internet portala Proglas.ba, kaže kako govor mržnje postoji samo iz razloga moguće materijalizacije.

Foto: A.B.Š.

„Govor mržnje postoji samo iz razloga moguće materijalizacije. To znači da se manifestira kao nasilje. Govor mržnje jeste uvod u određeni spektar nasilja. Ponekad razina mrzilačke retorike dovede do prebijanja i devastacije, a na većim razinama i do genocida. No, produkt govora mržnje počesto zna biti poruka, kao na primjeru nakaženja Partizanskog groblja u Mostaru. Ta poruka jeste i svojevrsna aktivacija budućeg fašizma. Tako da dolazimo do začaranog kruga zla kojeg pokreće turbina mržnje. A, da bi se prekinula mantra stvaranja negativnih elektriciteta, da nam se ponovo ne bi dešavalo uništavanje spomenika nulte kategorije, mi kao društvo moramo pokazati na generatore takvog govora. Moramo jasno i glasno prekinuti takva djelovanja čisto da nas budući rezultati tolerancije na govor mržnje ne bi doveli do ulaska u novu masovnu grobnicu.“

Na kraju, uz nadu da će govor mržnje u Mostaru nekada prestati i utihnuti, a naročito njegova materijalizacija, postavljamo sliku Partizanskog groblja u njegovom punom sjaju uz prkos onima koji su ga rušili!

Foto: Mostarski.info

[1]. https://www.spomenikdatabase.org/mostar

Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta “Medijske inicijative u borbi protiv jezika mržnje”, kao dio projekta Reporting Diversity network 2.0 s ciljem unaprijeđenja procesa suzbijanja govora mržnje u medijima. Navedeni sadržaj isključiva je odgovornost udruženja Medijske inicijative.