Sarajevska misa za Bleiburg: Subverzivna provokacija čije posljedice tek dolaze

Povezani članci

• Vjerski lideri posjetili mjesta stradanja svih naroda za vrijeme proteklog rata
• U BiH postoji 16 četničkih udruženja: Ambijent u RS-u podstiče njihovo postojanje
• Veliko istraživanje o pomirenju Hrvata, Srba i Bošnjaka
• “Srebrenička tragedija da uđe u školski program u Srbiji”
• Sablazan u dolini Sv. Florijana na FIAT Festivalu
• Franjo Topić: Politika je kriva zbog podjele na hercegovačke i bosanske Hrvate!

Foto: šg

Otkako je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, poznatiji kao Haški tribunal, osudio političko i vojno vodstvo Herceg-Bosne za udruženi zločinački poduhvat, odnosno za sijanje smrti i provođenje istrebljenja na teritorijama pod kojim je imala kontrolu, poruke iz Hrvatske upućene prema Bosni i Hercegovini su postajale sve ratobornije i amoralnije, a spletkarenja i falsificiranja istine svakodnevne pojave, dok su subverzivne provokacije sve upornije opsjedale realnost ove zemlje.

Od Bosne i Hercegovine se trebala stvoriti slika raslojenog društva koje nemože da opstane, društva permanentne podjele i mržnje, kojem je najprirodnije stanje rascijepa i separacije, lokalitetom plodnim za džihadizam, prostoru na kojem obuke održavaju desetine hiljada lokalnih i internacionalnih islamista. Sjetimo se afere „Selefije“, gdje je SOA pokušala iscenirati teroristički napad, samo da se potvrdi ono što njihova predsjednica šaputa po hodnicima evropskih institucija.

Kolinda Grabar Kitarović, sada već bivša predsjednica Hrvatske, svoj mandat je iskoristila na lobiranju kod raznih svjetskih lidera, dok joj je istovremeno propadala ekonomija u vlastitoj zemlji. Međunarodna presuda nije postidila sramne ideje, naprotiv, one su, kako je vrijeme odmicalo, sve bezobraznije pokazivale svoja licemjerna lica, na kojima bestidne oči halapljivo proždiru nepobitne činjenice.

Sredinom mjeseca maja je postavljena odskočna mina u sarajevskoj katedrali. Crna misa za zločince, za ubice lojalne Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, nacističkom satelitu koji je okupirao Bosnu i Hercegovinu, te na najsvirepije načine provodio anihilaciju Jevreja, Srba, Roma, i svih ostalih antifašista. Mračnjački obred molitve za oprost zlu je imao cilj da Sarajevu „vrati“ epitet ustaške kasabe, što bi se desilo da je izostala bilo kakva reakcija; ali da se desio buran demant sa nasilnim elementima, tada bi bilo „vidljivo“ da su vjerska prava jednog naroda ugrožena i majorizirana sverastućim radikalizmom.

Na svu sreću, ta osjetljiva opna sarajevskog odgovora nije popustila. Grad je pokazao svoju zrelost i volju da se minska polja jednom za sva vremena uklone iz ovih klanaca i umnih dolina. No, onda su počele pucati, diverzantskim perima kamuflirane, nagazne mine. Antifašizmom nagažene ljudske naprave detonirale su iz svojih ležišta otkrivajući javnosti svrhe svojih položaja.

Dr. Eliezer Papo, profesor sefardskih studija sa Ben-Gurion Univerziteta u Negevu, za Moju Hercegovinu govori kako želi da vjeruje da je ovo katarzični momenat od koga će Sarajevo nastaviti sa beskompromisnom borbom protiv svakog vida revizionizma.

“Sasvim opravdan prosvjed protiv revizonističke mise moralno je besprekoran samo, jedino i isključivo ako Sarajevo raskrsti i sa praksom imenovanja ulica i škola po Đozama, Busuladžićima, Pačarizima i sličnim muslimanskim pripadnicima nacističkih formacija (SS) i muslimanskim NDH dužnosnicima i ideolozima“, ističe Papo.

Istovremeno, dodaje Papo, kako je svjestan činjenice da se radi o “ratu za svijetlu prošlost” koji tek počinje. An blok istupanje četvorice članova hrvatske nacionalnosti iz BiH PEN-a ukazuje da će izvjesne političke strukture u BiH i RH nastaviti sa korištenjem incidenta upravo za one ciljeve zbog kojih je i izazvan. Poimenice: za tvrdnju kako Sarajevo ne uvažava hrvatske žrtve, hrvatski narativ i slično. Visoki kler crkve u Hrvata već više decenija predano radi na binarnoj interpretaciji prošlosti po obrascu: NDH je predstavljala iskaz povjesne težnje hrvatskog naroda za samoopredjeljenjem. U njoj je bilo i “skretanja”, ali ista ne delegitimišu NDH kao hrvatsku državu. Upravo stoga visoki kler je apsolutno nezainteresovan da se molitveno prisjeća malobrojnih, ali stvarno nevinih, katoličkih žrtava Jasenovca ili mnoštva katoličkih boraca palih na Sutjesci (ne nužno kao komunisti – ali, svakako, kao pripadnici NOP-a). Razlog je jednostavan, borili su se za pogrešnu državu!

„Crkva vrlo svjesno radi na binarnom prikazivanju istorije: NDH, RH, EU i nasuprot njima NOP, jugoslovenska “okupacija” Hrvatske i SSSR/Rusija. Po učenju crkve čovjek je grješan po samoj svojoj paloj prirodi. Crkva za njega molitveno posreduje. Da su poglavari RKC kojim slučajem rekli da se mole za grješnike, da im Bog oprosti, cijela stvar bi još uvijek zvučala kao tradicionalno hrišćanstvo, i ne bi bilo bjelodano da se radi o pukoj zloupotrebi religije u političke svrhe“, mišljenja je Papo, koji konstatuje da je insistiranje da se samo u slučaju Blajburga crkva moli za nevine odvratna zloupotreba rituala.

„Misa se koristi samo da bi se prenijela politička poruka: ustaše su nevine žrtve partizanskog besuđa. Ako su, kao što nas žele uvjeriti, svi oni kojima se nije sudilo a priori nevini – onda su nevini i sami Hitler i Pavelić“, podvlači Papo.

Papo se osvrnuo na gostovanje Ive Tomaševića, glavnog tajnika biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, na Face TV, gdje je ovaj ustvrdio da su nevini i oni kojima jeste suđeno, jer su im sudili jednopartijski jednoumni sudovi. Za razliku od višepartijskog i poliumnog suda Inkvizicije i istih takvih prijekih ustaških sudova, sudovi FNRJ i SFRJ su bili nelegitimni. Farsa nad farsama!

“Po katoličkom vjerovanju Isus je, kao jedini apsolutno nevin, stradavši na križnom putu iskupio sve one koji njegovu žrtvu prihvataju. Davanjem imena “križni put” Blajburgu crkva otvara put jednoj displacement teologiji u kojoj NDH zauizima mjesto Krista. Ona je ta koja je apsolutno nevina, ona je ta koja je stradala i ona je ta koja će darovati vječnim životom sve one koji u nju vjeruju. Da nije monstruozno bilo bi ingeniozno!“, stava je Eliezer Papo.

Esad Bajtal, filozofski pisac i sociolog, za Moju Hercegovinu opservira kako bi hrvatska desnica da uvodi politikantske standarde u slobodarsko Sarajevo, što prema njegovom mišljenju, ima pravo da priča, pa i besmislice te vrste. Ali, imati pravo i BITI U PRAVU, dvije su potpuno različite stvari. Nažalost, etno-demokratija dozvoljava ispade svake vrste uključujući i služenje elementarnim neistinama.

„U paket misom otvorene problematike naravno da spada i inventurni zahvat preispitivanja imenovanja ulica na način kako je to urađeno, logikom same mise. Fašizam i antifašizam nisu isto niti to mogu biti. Sasvim druga je stvar licemjernog voluntarizma i političke samovolje koja bi svoje kolaboracioniste i fašiste da proglasi antifašistima, uprkos činjenicama koje su planetarno poznate“, smatra Bajtal, dok o mlakoj reakciji iz Islamske zajednice, te o činjenici da se ista još uvijek nije obračunala sa recidivima fašizma u svom naslijeđu kojim se ponosi, sociolog Bajtal kaže:

“E tu, očito, crkva i džamija u svojoj pragmatskoj savkodnevnici, i daleko od principa etičkog shvatanja stvari i postulata vjere, slažu više nego što prosječna svijest može da razumije. Na toj osnovi leže manipulacije građana, tačnije etno-podanika, jer građana nemamo. A onaj ko je spreman da laže Boga koji sve zna, kako i koliko je tek spreman lagati izmanipulisane, neinformisane, ideološki sluđene, isprepadane i kritički neosviještene građane? Dakle, kako je, pa makar i šutnjom, moguće lagati onoga za koga i sami kažu da “sve vidi, sve čuje i sve zna”?“

Bajtal napominje da su ovo pitanja naše nemoralne stvarnosti koju, takvu kakava je, proizvode ovdašnje etno-politike služeći se identičnom matricom zavaravanja i samozavaravanja. Ponašati se tako kako se ponašaju kreatori etno-politika, znači vjerovati i biti ubijeđen da smo svi mi, mi građani – samo budale i ništa više.

„Vrijeme će, nadam se pokazati svu patologiju te zablude i zabludnosti koja joj leži u osnovi. A motivisana je logikom srebroljublja i pljačkanja vlastitih građana, prikrivajući to pričom o čuvanju VNI – vitalnog nacionalnog interesa. Niko ne želi biti ni gladan, ni go, ni bos. A mi to jesmo. U čijem interesu? Otuda pitanje: ko su čuvari VNI? Najkraće, to su samozvani pojedinci i interene krimi etno-grupe koje se domaćaoj i svjetskoj javnosti lažno predstavljaju kao političke stranke i partije. To su oni religiozni nevjernici koje već pomenuh. Nažalost, i očigledno, leđa im, svojom šutnjom, čuvaju vjerske zajednice. Dakle, i jedni i drugi su na istom poslu: poslu združenog varanja javnosti i Boga“, precizira Bajtal.

Milan Gulić, istoričar, objašnjava za Moju Hercegovinu kako je misa za žrtve Blajburga, koja je ovih majskih dana održana u Sarajevu, još jednom pokazala koliko je na ovim prostorima nezaliječenih rana i teških istorijskih događaja na koje različiti narodi drugačije gledaju.

„Austrijska varošica Blajburg bila bi, vjerovatno, potpuno nepoznata za većinu stanovnika postjugoslovenskog prostora da se na polju nedaleko odatle nije održao završni čin jugoslovenske ratne drame – predaja ostataka Hrvatskih oružanih snaga. Oružana sila nestajuće Nezavisne Države Hrvatske predstavljala je posljednjeg Hitlerovog saveznika u Evropi“, poentira Gulić.

Renomirani istoričar, koji je i sam preživio pogrom notorne Oluje, dodaje kako su trupe nacističkog satelita ratovale protiv savezničke Jugoslovenske armije i u danima nakon pada Berlina (2. maja) i formalne kapitulacije Njemačke (9. maja) i predale se britanskim trupama tek 15. maja.

„Pripadnici vojske posljednje Hitlerove saveznice u Evropi izručeni su Jugoslovenskoj armiji, koja se sa njenim pripadnicima brutalno razračunala. Najveći dio tih ljudi je ubijen po prelasku jugoslovensko-austrijske granice ili tokom dugih marševa kroz Jugoslaviju“, kaže Gulić, te navodi kako je neosporno među tim ljudima bilo onih koji su mobilisani u završnici rata, kao i onih koji nisu imali direktne lične krivice, a bez obzira na sve svi oni su bili nečiji sinovi, muževi, očevi. S tim u vezi, komemoriranje i tih žrtava Drugog svjetskog rata ne bi bilo problem samo po sebi, da se ono uvijek i neizostavno ne pretvori u žal za Nezavisnom Državom Hrvatskom.

“A Nezavisna Država Hrvatska nije nešto za čim bilo ko treba da žali. Naročito ne na prostoru Bosne i Hercegovine, koja je za četiri godine postojanja te države bila poprište strahovitih zločina nad civilnim stanovništvom. Čitavi krajevi su opustošeni, a desetine hiljada ljudi su brutalno ubijeni na kućnim pragovima ili u mreži koncentracionih logora i logora smrti koje je osnovala NDH. Logor Jadovno progutao je stotine Srba iz Hercegovine, a logor Jasenovac hiljade Srba, Jevreja i Muslimana. Samo u Jasenovcu imenom i prezimenom znamo da je ubijeno najmanje 20.101 dijete. Među njima je mnogo djece sa Kozare i iz drugih krajeva BiH“, egzaktan je Gulić.

Duboke su rane koje je NDH napravila u BiH, naglašava istoričar Gulić, Od Garavica do Prebilovaca i od Klepaca do Starog Broda. Hiljade je nevinih stradalo. Možda bi borci za pravo komemoriranja žrtava sa Blajburga mogli da obiđu Jasenovac ili stratišta Velebita pa bismo im povjerovali da tamo nisu samo zbog žali za državom poglavnika Ante Pavelića? Možda bi nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić mogao da održi misu za najmanje 4.255 Hrvata ubijenih u Jasenovcu? Zar i oni nisu „nevina žrtva kojoj duguje poštovanje“?

Stefan Dietrich, istoričar i aktivista iz Njemačke, osoba koja je jako dobro upoznata sa kretanjima na Balkanu, smatra kako je održavanje mise za vojnike i čelne ljude kolaboracionističke marionetske tvorevine, kao što je bila tzv. NDH ili Nedićeva Srbija i to na način na koji je ona inicirana i organizovana ― problematično.

„Kakvu poruku može imati navodno vjerski događaj u Sarajevu, koji se dešavao pod pokroviteljstvom parlamenta druge države, i na inicijativu i pod pokroviteljstvom opskurne udruge „Počasni bleiburški vod“? Samo političku i to vrlo malicioznu“, promišlja Dietrich.

Dietrichu je interesantno zašto je izabrano Sarajevo, za davanje počasti ustaškim, četničkim i nacističkim vojnicima. U Sarajevu je od strane ustaškog režima NDH ubijeno više od 10.000 stanovnika, oko 9.000 sarajevskih Jevreja je internirano i pobijeno po logorima NDH: Jasenovcu, Jadovnu, Pagu, Đakovu i na drugim stratištima. Ovakva, od zvanične Hrvatske politizovana misa je politička provokacija građanima Sarajeva, BiH, ali i regije.

„Ne znam zašto im to treba, jer ipak Hrvatska može i treba biti pozitivan primjer u regionu, ne samo kao članica EU i NATO-a, već i kao trenutno predsjedavajuća članica Evropske Unije“, pojašnjava Dietrich, koji potom pravi adekvatno poređenje s velikim znakom pitanja:

“Zamislite da je neka od vjerskih zajednica organizovala, a njemački savezni parlament finansirao i bio pokrovitelj mise za stradale pripadnike njemačkog Wehrmacht-a ili SS-a, u gradovima sa turobnom prošlošću strašnih masakara nad Jevrejima ili drugim narodima, primjerice, u Lidicu u Češkoj ili u Babi Yar-u u Ukrajini ili u Varšavi u Poljskoj? Zamislite samo reakcije iz susjednih zemalja? Da li se od takve očigledne provokacije očekivalo poboljšanje međunarodnih odnosa?“

Reakcije međunarodnih medija ali i političkih faktora su jasne, stajališta je istoričar Dietrich, koji napominje kako su svi kritikovali i osudili misu za „Bleiburg“. U Koruškoj četiri glavne stranke ÖVP, SPÖ, Zeleni, Neos traže od austrijske savezne vlade rezoluciju kojom bi se „Bleiburg“ generalno zabrano, i tako spriječila daljnja revizija i instrumentalizacija istorije od simpatizera poraženih fašističkih ideologija.

„Predsjednik pokrajnske vlade Koruške, Peter Kaiser poručio je da takav dogođaj u Austriji nema šta da traži. Ja bih dodao da za takve revizionističke manifestacije nema mjesta ni u jednoj državi koja teži demokratiji, pa ni u BiH i Hrvatskoj“, za Moju Hercegovinu konstatuje Stefan Dietrich.

Ovo su dani kada zlodusi fašizma bdiju pored istine. Probuđeni i gnjevni, puni srdžbe i žeđi za odmazdom. Letaju obučeni u pernate skafandere nacističkih orlova nad faktima prošlosti. Vrebaju slabosti pravednih i snivaju veliki povratak crnokošuljaških kolona. Žele materijalizirati holograme tmine što svake minute u jame guraju tijela sa pogrešnim imenima. Pod majskim kišama bezdani podriguju ehom dječije uspavanke, a vrela iskašljavaju sukurvicu po grozdovima blatine.

Svaki obred za duše zločinaca je ritual mračnjaštva koji amnestira legije vragova. To su znaci zahvalnosti postavljeni na oltare kao molitve za nove progone.

Moja Hercegovina