Skandalozna komemoracija povodom velike tragedije na plaži Vergarola kojoj su bili nazočni čelnici grada Pule, predstavnik antifašista Pule i čelnica neoiredentističke “Slobodne općine Pula u egzilu”

Povezani članci

• Dan bijelih traka u Prijedoru: Sjećanje na masovne egzekucije, logore, protjerivanja
• Najavljeno kliničko ispitivanje prvog bh. respiratora, testirat će ga stručnjaci iz Tuzle
• UDRUGA S KOJOM RASTU VELIKI I MALI, I CIJELA ZAJEDNICA – PORTIĆ
• Feral Tribune: Država uzvraća udarac
• Hrvatima kucnuo čas međusobno se istrijebiti?
• Milenko Perović: Laž u politici

(Foto: pula.hr)

Povodom 76. obljetnice velike tragedije na plaži Vergarola u Puli, u kojoj je 18. kolovoza 1946. podmetnutim eksplozivom poginulo više od 100 kupača i više od 200 ranjeno, za koju se godinama okrivljuje Tito i OZNA, održan je okrugli stol na kojem se moglo pretpostaviti da su Titovi oznaši počinili pokolj…

U povodu 76. obljetnice obilježavanja velike tragedije koja se dogodila na pulskom kupalištu Vergarola 18. kolovoza 1946., danas (18. kolovoza) održana je komemoracija na kojoj odana počast poginulim i ranjenim kupačima. U pulskoj Katedrali održana je Sveta misa i položeni su vijenci na spomen-obilježju. I ove godine je bilo organizirano zajedničko obilježavanje u organizaciji Grada Pule i neoiredentističke “Slobodne općine Pula u egzilu” iz Trsta. Nazočni su bili Filip Zoričić, gradonačelnik Pule i Bruno Cergnul, dogradonačelnik, te Boris Siljan, predstavnik antifašista Pule, Davide Baradammini, talijanski konzul u Rijeci i Graziella Cazzaniga Palermo, predsjednica neoiredentističke udruge “Slobodna općina Pula u egzilu” (kratica na talijanskom AIPI-LCP). Taj sastav nikako ne odgovara Gradu Puli, Istarskoj Županiji i Republici Hrvatskoj, jer svi dosadašnji čelnici tzv. “Slobodne općine Pula” i njihov časopis L’Arena di Pola” više od četiri desetljeća za žrtve fojbi (kraških jama), masakr u Vergarolli (na talijanskom) i egzodus optužuju Tita, jugoslavenske komuniste i partizane za počinjene zločine. Stoga ni jedan normalan čovjek ne bi prihvatio takvu suradnju, pogotovu da s njima bude predstavnik antifašista. Komemoraciji iz Italije trebali bi biti nazočni rodbina poginulih i ranjeni kupača te talijanski konzul, a ne neoiredentisti!

ANVGD i autorica članka tvrde notornu laž da je tragedija u Vargaroli zaboravljena!

Da je tome tako i da su čelni članovi neoiredentističke udruge Istrana, a među i navedena udruga Puljana, dvolične osobe, ponajbolje dokazuje podatak da neoiredentistička udruga ANVGD, čija je članica i “Slobodna općina Pula u egzilu”, već 16. kolovoza još su jednom pokazali svoje pravo lice. To se zove nepoštenje i iskvarenost, jer portal ANVGD u Rimu toga dana, dakle, dva dana prije održavanja Okruglog stola u Puli (17.kolovoza) i komemoracije, objavio je veoma opširni članak “Vergarolla, 18. kolovoza 1946., zaboravljeni masakr”. Autorica pamfleta je nitko drugo no Anna Maria Crasti, predsjednica neoiredentističke Udruge Talijana Pule i Istre;Slobodna općina Pula u egzilu. Dakle, ta pokvarena signora ima veću dužnost od signore Grazielle Cazzanige Palermo. Prvo, masakr, kako naziva tragediju, nije zaboravljena – to je notorna laž – jer se tragedija obilježava svake godine još od 2008. godine. Drugo, ostavljam čitateljima da zaključe jesam li u pravu što sam dosad napisao… Evo, što nam je, među ostalim, objavila predsjednica Crasti: “Čak i nakon 76 godina ponovnog čitanja kronika naslova, preispitivanje i ponovno preživljavanje tih trenutaka izaziva užas i puno sažaljenja na žrtve, u našoj zemlji nažalost, koje malo tko dijeli (…). To je velika neistina jer talijanski mediji svake godine pišu o obilježavanju tragedije, a državni televizijski kanal RAI NEWS24 je emitirao emisiju kada nije bio dan obilježavanje tragedije. Nadalje, Crasti navodi: Il Nostro Giornale (u ratu je bio glasilo talijanskih istarskih partizana – op. A. Č.) od 20. kolovoza u opširnom i dirljivom članku objavio je da su ‘sve antifašističke organizacije dirnute oštrom katastrofom’ ponudile pomoć ‘siromašnima i mrtvima odali ekstremni pozdrav, a obiteljima osjećaj najdublje sućuti’.”

Cristi o osumnjičenima za masakr u Varagarolli

Uz sve osobe koje su podmetnule eksploziv, čelnica udruge nastavlja svoj opis: “Spomenuta su neka imena, možda najvjerodostojnija imena Giuseppe Covacicha (talijanizirani Hrvat iz Rijeke kojega su godinama spominjali mnogobrojni “svjedoci” te talijanski i hrvatski mediji – op. A.Č.), kojega saveznička tajna policija za špijunažu već poznaje kao terorista i 808. bojna karabinjera poznaje kao Giuseppe Covacicha. U biltenu karabinjera u srpnju 1946. definiran je kao ‘… vrlo prenosno u progonu Talijana’. Također u srpnju, nakon toga karabinjeri su obavijestili Savezničko zapovjedništvo Pule da je ‘Giuseppe Branco… komunist nedavno podijelio veliku količinu oružja svojim suborcima na periferije Pule’. No, tu je i svjedočanstvo poljačkog egzila (misli na državljane Poljske koji su izbjegli u Italiju – op. A.Č.) koji su u pulskoj Areni (naziv lista je L’Arena di Pola u Trstu – op. A. Č.) 1995. godine objavili. “Gino Salvadore kaže da je vidio brod s krilima hidroaviona kako slijeće na pristanište brodogradilišta ‘Lonzar’. Osoba koja ga je vidjela objasnila je da je trebalo kratko vrijeme da se brod tamo zaustavi usidren i El Salvador mu je povjerovao. Taj brod je još uvijek bio usidren i nakon eksplozije i nekog vremena je nestao. Čovjek je bio „srednjeg rasta, smeđeg tena, kovrčave kose .” Ovaj opis se nije podudarao s opisom Kovacicha, ‘visokog, tanke smeđe kose, akvilinog nosa, plavih očiju’. Tu je i opis osobe koja je izbjegla napad ‘čovjeka dobro odjevenog, siv, protegnute niti kroz borovu šumu…’. I ‘nedavno je pronašao oproštajno pismo Poljaka koji je počinio samoubojstvo i u kojeg se opravdano misli da je povezan s eksplozijom, ali je tvrdio da je sve radio po nalogu Labina (Labin je grad u istočnom dijelu Istre u kome je bilo dosta komunista i antifašista – op. A.Č.)’. Lino Vivoda je rekao da je posljednjih godina kontaktirao iz Pule (sic) kako bi mu dao novost o masakru, ali da se nije predstavio imenom, bojeći se da je to zamka: uvijek je tvrdio da je napad u Vergarolli djelo OZNA-a (sic). Bilo je mnogih načina koji nisu razjasnili što se dogodilo…”.

Fašist Lino Vivoda godinama širio dezinformacije o masakru u Vargaroli i optuživao Tita i OZNA-u

Linu Vivodu vidio sam i razgovarao u dva navrata i što da napišem o to iredentistu i fašistu koji je nedavno umro u 91. godini u talijanskom gradu Imperiji? Talijanski Hrvat, rođen u Puli, dugogodišnji načelnik “Slobodne općine Pula u egzilu”, dikrektor časopisa Istria – Europa u Imperiji i do smrti član uredništva neoiredentističkog časopisa L’Arena di Pola, autor više knjiga o zločinima fojbi, tragediji u Vargaroli i egzodusu Talijana. Nikad nije napisao ni jedan član ili ulomak u knjigama o pokoljima vojnika Kraljevine Italije od 1918. do 1943. u Istri i drugim krajevima Republike u bivšoj Jugoslaviji, a niti o pokoljima Mussolinijevih fašista i Hitlerovih nacista u Istri!! Iako ne postoji fašistička politčka stranka u Italiji, ali postoje neofašističke stranke i organizacije, pokojnog Lina Vivodu sam nazvao fašistom jer je prije nekoliko godina dobio nagradu “Antonio Carbonetti” u Veneciji za doprinos koji je dao glede talijanskih izbjeglica u Italiji. Fašist je bio stoga što nagrada nosi ime Antonio Carboneti, izbjeglica iz Dalmacije, koji je od 1943. do 1945. obnašo dužnost glavnog i odgovornog urednika fašističkog lista Corriere Istriano koji je izlazio u Puli. U listu je veličao zajedničke akcije talijanskih fašista i njemačkih nacista na području Istre, a pogotovo u Motovunu i okolici!!

Prepisala 99 posto teksta iz knjige Paolo Radivo iz Trsta

Autorica članka Cristi nije mogla da na neki način ne optuži Tita i pripadnike OZNA-e, napisavši glupost da su u Istri surađivali Francuzi i Titosi (tako je nazvala Titove oznaše – op. A.Č.) “kako bi oduzeli talijanske teritorije”. S tim u svezi spomenula je službeno glasila Saveznika od 12. rujna 1946. da su agenti uhitili “poznatog četrdesetpetogodišnjeg Antona Katnića… u blizini Vergarolle kada je pokušao sakriti u rupu vrećicu vune sumnjičavog podrijetla…”. Mogao bih prepisivati cijelu noć i dan što je sve nadrobila Anna Maria Cristi, koja je objavila samo jedan točan podatak iz lista Il Nostro Giornale u kome su se antifašisti oglasili za pomoć obitelji nastradalih kupača i istovremeno odali sućut. I sada još jedno objašnjenje o nakaradnom postupku A. M. Cristi: 99 posto teksta koji je objavila na portalu anvgd, prepisala je iz knjige “La strage di Vergarolla (18. agosto 1946.), a na hrvatskom glasi je “Masakr Vargarola (18. kolovoza 1946.)/”Libero Comune di Pola in Esilio”, Trieste, 2016.), novinara i publiciste Paola Radiva iz Trsta koji je jedno vrijeme bio novinar i zamjenik direktora neofašističkog lista TriesteOggi, a trenutačno je slobodni novinar.

Okrugli stol u Puli nepoćudan i nedorečen o zločinima talijanskih fašista i njemačkih nacista

Vijeće talijanske manjine podrijetlom iz Istarske županije u srijedu uvečer u hotelu Park plaza (bivši hotel “Histria” organizirali su Okrugli stola o više tema, ali za naše čitatelje najzanimljivije su teme “Istra 1943.-1947.Od kapitulacije Kraljevine Italije do Mirovnog ugovora” Kristijana Kneza iz Kopra i “Vergarolla, 18. kolovoza 1946.Veliki masakr kupača”, novinara i pisca Paola Radiva, koji je, tko poznaje njegov novinarski i publicistički rad, začudo prihvatio poziv jer je 30-ak godina maršala Tita, komuniste i partizane, poglavito pripadnike jugoslavenske tajne policije OZNA-e, u svojim člancima i feljtonima u nastavcima optužio da su krivci za pokolje u fojbama, masakr u Vergaroli i egzodus Talijana. Na taj prešutjeli skandal nitko nije reagirao više od šezdeset nazočnih. Jedino je Puljanin Ivan Pavičevac koji je intervenirao i svima rekao da kupe knjigu “Ocupazione italiana dei Balcani” (Talijanska okupacija Balkana” Davida Contija. On je jedini kojem nazočni nisu pljeskali, a svi ostali dobili su veliki aplauz… Istina boli – stara je poslovica! Budući da Knez bio prvi koji je referirao o svoj temi – poznat je kao objektivni pisac – začudio me da je rekao da su njemački okupatori u Istri počinili velike pokolje, a da nije rekao ni jednu riječ da su od listopada 1943. do travnja 1945. njemački vojnici zajedno s talijanskim fašistima spalili selo Lipa i poubijali sve stanovništvo koje su zatekli, zatim u selima Bokordiće i Šajine koje su spalili i ubili dio stanovništva, dječake žive bacili u vatru!! Još jedan veliki minus gospodinu Knezu: zar nije čuo za atentat 10. veljače 1947. u Puli, nakon što je Mirovnim ugovorom u Parizu grad i velik dio Istre pripao Jugoslaviji i Hrvatskoj, fašistkinja Maria Pasquinelli s tri metka ustrijelila je britanskog generala Roberta Williama Michaela de Wintona, zapovjednika Anglo-Američkog garnizona u Puli, koji je na licu mjesta preminuo. A upravo se spremao predati u Pulu hrvatskom predsjedniku Općine Pula.

Paolo Radivo je spomenuo desetak osumljičenih, zločine Titovih partizana, ali ni riječi o krivici Tita za masakr u Vargaroli!

Kako su Okruglom stolu bili nazočni dr. Furio Radin, potpredsjednik hrvatskog Sabora, koji je rođen u Puli i dobro zna “aferu Pasquinelli” (atentatoricu je Saveznički sud u Trstu osudio nas smrt, zatim kaznu preinačio na doživotni zatvor, ali nakon šesnaest godina provedenih u talijanskom zatvoru je pomilovana – op. A.Č.), Bruno Cergnul dogradonačelnik Pule, Jessica Acquvita, dožupanica Istarske županije i brojni drugi. Svi on znaju za atentat, ali očito nije im odgovaralo da kritiziraju fašistkinju i atentatoricu koju talijanski neoiredentisti i neofašisti drže heroinom. Napokon je došao na red dugoočekivani novinar i publicist Paolo Radivo, ali mali broj novinara koji su prisustvovali Okruglom stolu, nemaju pojma tko je on, osim da je objavio knjigu o Vargagoli. Vjerovali ili ne, Radivo je pročitao 10-ak novinarskih kartica. Nepotrebno je čitao o okupaciji Trsta od strane Titove vojske (partizani su oslobodili Trst i u gradu ostali 40 dana – op. A. Č.), nazivajući ih komunistima, filo-jugoslavenima i citirao La Voce Libera iz Trsta da su dali signal o 9 ubojica, 50 nestalih ili ubijenih te da su titotisti izvršili 50 atentata u Zoni Trst i Gorizia od 1. srpnja do 18. kolovoza 1946. godine, što je povijesni falsifikat! Iznio je zatim brojne podatke o masakru na plaži Vargarola (govorio je ono što je napisala Anna Maria Cristi). Govorio je velikom broju osumnjičenih, ali navest ću jedan zapanjujući podatak. Naime, rekao je da David Fištrović (umro je – op. A. Č.), novinar Glas Istre objavio da je “našao jedno pismo u kome je jedan Puljanin izvršio samoubojstvo, pravdajući se od optužbe za eksploziju. Zatim, da je novinar objavio da su sumnjivi Titovi Puležani (polese “titine”), da mu je Lino Vivoda, izbjeglica iz Pule, pričao o samoubojstvu koje izvršio Ivan (Nini) Brljafa. To je povijesna krivotvorina fašista Vivide, jer je Brljava bio pošteni građanin, sindikalist, antifašist i komunist. Bio sam njegov susjed kad se objesio, ali razlozi su bili obiteljske naravi. Pitam se otkud hrabrosti Paolu Radivi da je došao u Pulu?!