Što je država bez imovine: Najvažniji resurs politika stavlja na bubanj

Višeslojnost problema koji potresaju BiH u posljednjih pola godine suštinski je usmjerena na nemilosrdno čerupanje države. Državna imovina kao konačan cilj dijelom je kamuflirana u priču o Inzkovom zakonu, ali je uvijek na listi prioriteta vlasti iz Republike Srpske.

Predstavnici entiteta RS tek ponekad prisustvuju sjednicama, ali najčešće ne glasaju za prijedloge i odluke u interesu države, već isključivo dižu ruke za finansijske i neke druge interese entiteta. Kao argument takve politike istaknut je bunt nakon Inzkovog zakona kojim se zabranjuje negiranje genocida te veličanje ratnih zločinaca. Međutim, vrijeme je pokazalo da je Inzkov zakon tek jedno polje na kojem igra politika iz RS-a.

Ipak, karta na koju igra ta ista politika se sve intenzivnije provlači. Ne smeta Miloradu Dodiku i vlasti u RS-u samo zakon kojim se zabranjuje negiranje genocida, već se sve glasnije govori kako RS-u smeta što je država titular imovine, a ne entiteti. Grunt je državni, a ne entitetski. Jer što je država bez imovine.

Državna imovina nije bila detaljno tretirana u Dejtonu, ali je jasno naglašeno da država BiH nastavlja svoje pravno postojanje.

Kontinuitet. Republika Bosna i Hercegovina, čije će službeno ime od sada biti “Bosna i Hercegovina”, nastavlja svoje pravno postojanje sukladno međunarodnom pravu kao država, uz prilagodbu njezina unutrašnje ustroja prema ovdje sadržanim odredbama te unutar njezinih međunarodno priznatih granica. Ona ostaje članica Ujedinjenih naroda te kao Bosna i Hercegovina može zadržati ili zahtijevati članstvo u organizacijama u sklopu sustava Ujedinjenih naroda i drugim međunarodnim organizacijama.

Ovo je prvi član Ustava BiH, koji je sastavni dio Dejtonskog sporazuma. Sporazuma na koji se toliko poziva RS.

Sporazumom o sukcesiji Jugoslavije imovina je prenesena na države nasljednice pa tako i na Bosnu i Hercegovinu, a ne na entitete.

Entiteti mogu imati određene nadležnosti. Mogu od države dobiti neku imovinu na korištenje i upravljanje, ali jedini vlasnik te imovine može biti država.

Kada je Ustavni sud BiH u septembru prošle godine donio presudu kojom je utvrdio da su šume, a ranije i poljoprivredno zemljište dobra koja pripadaju državi, u RS-u su se upalile lampice te je politička nervoza postala sve izraženija. Tako je Dodik nakon sastanaka s Aleksandrom Vučićem od tada dva puta naglašavao kako je tobože neka imovina oteta entitetu RS te da je to nedopustivo.

Vučić je i nedavno kritikovao Ustavni sud BiH neutemeljeno poručivši kako ta ustanova otima imovinu entitetu. Jer zna Vučić, a zna i Dodik da ako entitet dobije grunt, otme državi zemljište, sljedeći zahtjev će biti teritorija i to je secesija. Međutim, Ustav, domaće, ali i međunarodno pravo je na strani države. Samo je pitanje hoće li politika izdati tu državu.

Klix.ba