Talijanska Difesa online, nezavisni portal specijaliziran za obranu i srodne industrije, objavio je članak “Tajni dokumenti pričaju istinitu priču o maršalu Titu” u kome nema nijedne tajne i mnogo poluistina! – Dio I.

Armando Černjul
Autor 10.8.2022. u 15:18

Talijanska Difesa online, nezavisni portal specijaliziran za obranu i srodne industrije, objavio je članak “Tajni dokumenti pričaju istinitu priču o maršalu Titu” u kome nema nijedne tajne i mnogo poluistina! – Dio I.

Foto: Screenshot/Tili Černjul

Članak o kojem ću se kritički osvrnuti objavljen je prije nešto više od četiri i pol godine na jednom talijanskom portalu i našoj javnosti nije poznat, bar o njemu nisu pisali naši mediji. Držim da o njemu ima se što pisati jer je prepun neistina i falsifikata. Riječ o opširnom članku s bombastičnim naslovom “Tajni dokumenti pričaju istinitu priču o maršalu Titu”, autora Giuseppea Barcellone, koji je objavljen na rimskom portalu Difesa online, nezavisnoj elektroničkoj publikaciji specijaliziranoj za obranu i srodne industrije. Prije nego započnem s mojom kritikom spomenut ću kako se nakladnik javno pohvalio da je Difesa online s više od osam (8) milijuna pročitanih stranica najčitanija u Italiji. Nisam provjeravao, ali neka bude kako oni kažu, ali osim toga izlazi na čak sedamnaest jezika, pa je doista velik broj čitatelja, dakako najviše na Apeninskom poluotoku, pročitalo članak o maršalu Titu. Giuseppe Barcellona (na portalu nije objavljena nijedna notica o biografskim podacima) u uvodnom je dijelu s provokativnim i zanimljivim naslovom započeo pisati o sahrani Josipa Broza Tita 8. svibnja 1980. i iznio podatak koliko je velikih i značajnih ličnosti iz cijelog svijeta bilo nazočno u Beogradu. Sahranu je nazvao “događaj koji se smatra najimpresivnijim državnim pogrebom u povijesti”. Međutim, člankopisac je nastavio s glupostima koje jedan objektivni autor ne bi smio objaviti, a tomu je najveći krivac Andrea Cucco, glavni urednik portala Difesa online.

Barcellona: Tito je Židov, školski kolega Adolfa Hitlera, masona i tajni sin Winstona Churchilla…

Barcellona je, naime, prolupao ili po naputku nekog ili više namjernika, objavio podatak da je Josip Broz Tito Židov, ŠKOLSKI KOLEGA ADOLFA HITLERA, MASONA, AGENT NKVD-a I TAJNI SIN WINSTONA CHURCHILLA (pod. A. Č.). Reći ću Giuseppeu Barcelloni dvije rečenice: To što je napisao rade podlaci, monstruozni manijaci i hulje, jer da nije tako ne bi izgovorio toliko grozomornih laži i kleveta. Pročitao sam svakojake vulgarne napise, ali na takve nisam naišao u novinama i knjigama najgorih talijanskih političara, novinara i povjesničara!! Prisjetih se pokojnog dr. Ante Cilige, antifašiste, talijanskog komuniste, jugoslavenskog komuniste, urednika Borbe i lista Spremnost, glasila Ustaškog pokreta NDH-a o kojem sam već pisao na stranicama ovoga portala. Sada ga nanovo spominjem jer je bio nakladnik i direktor emigrantskog časopisa “Na pragu sutrašnjice” u Rimu u kome je objavio da Tito nije Josip Broz iz Kumrovca, nego Austrijanac. Tako da lažovčina Barcellona ima ponešto zajedničko s Ciligom. Ali nije u pitanju samo Ciliga… I američka C.I.A., Centralna obavještajna služba, tvrdi da JOSIP BROZ NIKAD NIJE POSTOJAO (op. A. Č.), a stanoviti George Peterson veli “da građani SFR Jugoslavije su živjeli u zabludi i mislili da ih vodi čovjek koji je razlike i nepomirljivost pretvorio u bratstvo i jedinstvo”. FBI je uvjeren da je postojao drugi Tito.

Hohštaplerska paranoja srpskih tzv. pisaca…

I Srbin Miroslav Todorović, autor knjige “Hohštapler” izjavio je novinarima da Tito nije postojao i da smo imali drugog čovjeka koji je vodio bivšu Jugoslaviju. Obišao sam sve arhive u svijetu i gradove koje je posjećivao, veli Todorović, i ustanovio sam da to nije bio Tito. Stvarno umjesto Tita, rekao bih, Miroslav Todorović je hohštapler. No, to nije kraj o sumnjivim istraživačima… Titov unuk Josip Joška Broz, koji živi u Beogradu, tužio je Todorovića beogradskom sudu i sudac je oslobodio autora knjige. Zamislite, sudac je u obrazloženju presude napisao da se optuženi Todorović branio činjenicama. Nije mi poznato ime i prezime suca koji je oslobodio Miroslava Todorović, ali je očito da ga treba uvrstiti u skupinu tzv. pisaca (te i slične napisi objavili su proustaški mediji u Hrvatskoj!), falsifikatora i lažljivaca! U tu skupina spada Momčilo Jokić, koji je na portalu za razvoj svijesti Znanja (prenijet sa srpske internetske stranice http//www.geopolitike.rs) pod naslovom “Razriješena enigma zvana Tito”. Spomenuti autor potpisao se Momčilo Jokić, istraživač zabranjenih povijesnih istina (sic), književnik, publicist, novinar i autor ‘senzacionalne’ knjige “Tajni dosje Josip Broz” (“Grafopak, Kragujevac, 1992.). Citirat ću tog nepoćudnog i svestranog čovjeka: “Tito je bio vanbračno dijete rođeno iz ‘velike ljubavi’ ugledne poljske grofice Marije koja je udajom dobila latifundiju blizu Segedina, upravitelja njenog imanja Franca Ambroza, kojega je, čuvajući čast udovice, osigurala djetetu izuzetno školovanje i liječenje, a otac će mladog inteligentnog sina konačno priznati kada isti doraste za vojnu (…). Zamjena identiteta Josipa Ambroza, kasnije alias Tita, odigrala se u ožujku 1913. godine kada Josip Broz umire, a njegovu životnu biografiju preuzima vitalni Josip Ambroz, kolega iz vojnoobavještajnog školskog sektora garnizona u Pečuhu Austrougarskoj monarhiji (…). Kakva sudbinska sprega. Hitler će zbog bolesti napustiti školu, a Josip Broz će svojom smrću (rođen u Beču, istinski Hrvat) bez svoje volje i znanja, na prijedlog načelnika škole štancera ‘oživjeti’ ponovo u Josip Ambroz, alias Tito (…)”. To je uistinu velika sprdnja srpskog novinara, koji vjerovali ili ne, piše da su Hitler i Tito išli u istu Osnovnu školu. Velika većina čitatelja ovoga portala reći će da je Momčilo Jokić skrenuo ili da su on i nakladnik iz Kragujevca izgubili orijentaciju.

Ali njemu, M. J., uzela je “mjeru” Štefica Gužvica, koja je na portalu Faktograf.hr (27. siječnja 2021.) objavila kritički osvrt “Tito je zapravo bio… Josip Broz iz Kumrovca” u kome mu je zapaprila u svezi da je Josip Broz sin poljske grofice Marije Sobievski. Osim toga, autorica na veoma objektivnom portalu Faktograf.hr, glede Titova židovskog podrijetla, dobrano je isprašila Antu Kuneku zbog teksta na portalu Kamenjar.com, zatim Franju Kobe zbog članka na proustaškom portalu HOP (autorica nije napisala proustaškom), Antuna Babića zbog teksta o navodnoj zamjeni dvojnika u Španjolskom ratu. Na internetskim stranicama pronašao sam Vladimira Orsaga, rođenog u Zagrebu, a živi u Canberri u Australiji, koji je u intervjuu Večernjem listu (4. veljače 2013.) izjavio da je Tito bio dvojnik i kako je godinama proučavao Josipa Broza. Objavio je više povijesnih romana i pohvalio se da je dobitnik sedam nagrada za književnost u SAD-u. Mogao bih nabrojiti još nekolicinu naši i stranih “autora” koji sve i svašta izmišljaju i objavljuju samo kako bi postali poznati i zaradili veliki honorar.

Proustaški kukavičluk “autora” Miroslava i portala Kamenjar.com…

Proustaški zagrebačko-mostarski portal Kamenjar.com (to je taj koji skriva Impresum, ime direktora i glavnog urednika, što je kažnjivo djelo!) 26. listopada 2021. objavio je članak “Nacionalno porijeklo, zasluge i zločini Josipa Broza Tita”, koji je potpisao nekakav Miroslav koji se skriva (kukavičluk proustaškog autora). Oni, Miroslav i Kamenjar.com, pišu u stilu rekla-kazala da “pravi Josip Broz nije se nikad vratio iz SSSR-a (Sovjetskog saveza), dok drugi ističu da je nestao u Španjolskom građanskom ratu. Jedni tvrde da je Tito bio ruski general Nikolaj Lebedev, a drugi da je poljski ili ukrajinski Židov, Austrijanac, Nijemac, Talijan i dr. Aleksandar Matunović, koji je od 1975. do 1979. bio Titov liječnik, smatra da je Tito bio Rus”. Odvratne laži anonimnog skribomana Miroslava i jadnog, jadnovitog Kamenjara.com koji su dosad objavili na tisuće povijesnih krivotvorina, uglavnom bljuvotina!! Međutim, o ratnom zločincu i izdajniku hrvatskog naroda dr. Ante Paveliću, poglavniku ustaške NDH, krvnicima Andriji Artukoviću, Juri Francetiću, Vjekoslavu Maksu Luburiću, Rafaelu Bobanu, Slavku Kvaterniku, Didu Kvaterniku, Erihu Lisaku, Mile Budaku, Namiku Kulenoviću, Osmanu Kulenoviću i drugima, ne objavljuju tekstove o zločinima koje su počinili!! Oni su za Kamenjar.com i slične kamenjare domoljubi i heroji NDH…

Staljin je protjerao Jugoslavene iz Kominterne, nakon što mu je Tito rekao NE!

Dok ovo pišem, ne znam je li Giuseppe Barcellona, lažac i falsifikator, novinar ili povjesničar, ili jedno i drugo, ali on nastavlja piskarati u svom stilu. Evo, opet, jedne njegove glupe opservacije: ”Sumnja postoji nešto konkretnije čitajući deklasificirane dokumente C.I.A.-e, odnosno Trend sovjetsko-jugoslavenskih odnosa od 18. studenog 1948. i jugoslavenske dileme od 10. veljače 1949. Oba su dokumenta izašli na vidjelo mnogo godina nakon svoje izrade i obilno nakon pada Berlinskog zida i raspada Jugoslavije. Staljin je 27. lipnja 1948. potjerao u Jugoslaviju iz Kominterne kao neprijatelje U.S.S.R.-a, optužujući je za odstupanja od komunizma. Mana je pala s neba za ljude iz C.I.A.-e koji su na kartama premještali granice željezne zavjese na Istok, znajući tu balkansku zemlju kao neutralnu državu. Titova vlast započela je tijekom Drugog svjetskog rata kada je bio vojni vođa napadnute nacije, od stotinu partizana 44 bili su Srbi (sic), 30 Hrvata, 10 Slovenaca, 5 Crnogoraca i 2.5 Makedonaca, okupio ih je iza zastava, vojsku bez razlike u vjeri i rasi (…)”. To ne bi napisao diletant; Nije valjda Barcellona Srbofil ili mu je neki srpski političar ili povjesničar podvalio podatke koji mi liče na sprdačinu. Povijesno je dokazano da je najveća “država” u NOP-u Jugoslavije dala najmanje partizana (!), a Hrvatska je dala najviše, zatim Bosna i Hercegovina, Slovenija, Crna Gora i Makedonija. Većina Srba bili su u četničkoj vojski pod zapovjednikom Dražom Mihailovićem, koju je priznao britanski premijer Winston Churchill, a to znači Kraljevina Velika Britanija. Kad je Churchill shvatio da se Titova vojska bori na strani Saveznika protiv ustaške NDH-a, fašističke Italije i nacističke Njemačke, tada je okrenuo leđa Mihailoviću i njegovim četnicima. Nakon toga, dio stanovnika Srbije prešlo je u partizane tek u drugoj polovici 1944. i početkom 1945. godine, a dio četnika ostao se boriti protiv partizana i počinili su brojna zvjerstva, naročito u Dalmaciji, Kordunu, Baniji i Lici.

Čiji je sin Giuseppe Barcellona?

“Tada je Valter (kako su ga još zvali) umro virtualno i službeno se rodio Tito. Čak u to vrijeme kružile su priče o njemu, izvanbračnom sinu mađarskog plemića, sluge grofa Erdodyja, ali najpopularnija hipoteza naginjala je odnosu srodstvo s Winstonom Churchillom (sic). Britanski premijer, naime, tijekom Drugog svjetskog rata napustio je monarhistu Dražu Mihailovića, vođu četnika kako bi pridržao zvijezdu Balkana u usponu: na taj izbor utjecao rad dezinformacija Jakova Klugmanna, sovjetske krtice među agentima Njegovog Veličanstva, budući da je u to vrijeme bio čovjek u rukama komunista, prije nego što je odjeknuo licem u lice”, piše nadasve lažljivi Barcellona. Da kažem da povezivanje srodstva s mađarskim slugom i britanskim premijerom su priče kakve se mogu čuti u tajnim kuplerajima u Italiji, ali o njihovim političarima. Čiji je sin Giuseppe Barcellona? Valjda je i to tajna…! Što se, pak, tiče da je Tito bio u rukama komunista (mislio je u ruskim rukama) to je povijesna krivotvorina! Kao veliki predsjednik relativno male zemlje, nije nikome bio pijun niti špijun, a fašistička Italija bila je puna klauna, pajaca i koljača.

Tita nisu odgojili Rusi, nego radnički, sindikalni i komunistički pokreti u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji 

Idem dalje o beskrupuloznoj “tajni” o maršalu Titu: “Detalji ove špijunske operacije ponavljaju se u izvješću u kojem se opisuje operacija. Izvršni direktor za potrebne operacije na balkanskom području, korespondencija od 969 mapa koje su sada u javnoj domeni”, piše Barcelona i nastavlja: “Tako su Tita odgojili Rusi (sic) i tijekom rada okrenuli mu leđa svojim zaštitnicima koje je udomio Zapad, to bi mogla biti pouzdana verzija čak i ako se njezina visokoprofilna dvoličnost sastoji od brojnih poglavlja (…)”. Nije točno da su Tita odgojili Rusi, nego radnički, sindikalni i komunistički pokreti u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji. Ponajviše u Zagrebu, Kraljevici, Koprivnici, Karlovcu, Kamniku, Smederevskoj Palanci i dr. Tito i Jugoslavija su, nota bene, okrenuli leđa Rusima (!), a druga je stvar što se odvijalo poslije Staljinove smrti. Portal Difesa online i Giuseppe Barcellona nepotrebno optužuju Josipa Broza Tita da su u Hrvatskoj 1950. izrečene “7863 teške kazne zbog kršenja zakona o obveznom skladištenju, protivnici režima nestali su bez traga iz dana u dan, dvanaest tisuća kvarnerskih zatočenika preodgojilo sa zvjerskim fizičkim i psihičkim mučenjem, mnogi se nisu vratili kući. Ernest Bivin, britanski ministar vanjski poslova nakon Churchilla, u dijalogu sa Deanom Ashesonom, njegov je američki kolega je rekao: ‘Tito je bitanga, ali on je naša bitanga’.”

Na Golom otoku i Svetom Grguru bilo je zatočeno 16.101 muškaraca i žena, a člankopisac navodi 12.000 “kvarnerskih zatočenika”

Ne želim pravdati Tita i njegove najbliže suradnike za 12.000 “kvarnerskih zatočenika” (autor je zasigurno mislio na Goli otok – op. A. Č.). Prema podatcima Državnog arhiva u Zagrebu kod njih se nalazi popis zatočenika koji je izradila UDBA, na Golom otoku bilo je zatočeno 16.101 zatvorenika, od toga 15.173 muškaraca i 928 žena koje su bile zatvorene na otočiću Sveti Grgur. Po narodnosti najviše je bilo Srba 44 posto, Crnogoraca 21,5 posto, Hrvata 16 posto, Slovenaca 3,5 posto, Albanaca 3 posto i ostalih 7 posto. Nažalost, na Golom otoku završilo je nemali broj nevinih ljudi, jer su doušnici i razne osobe koji su prijavili da su staljinisti, a ustvari bili su osvetoljubivi stanovnici koji su bili ljubomorni jer su njihove djevojke ili supruge imale ljubavnike. Nemali broj osoba su prijavili susjede zbog spora oko privatnog poljoprivrednog zemljišta ili graničnih dijelova zemljišta i šuma, osobnih svađa ili tučnjava i slično. Međutim, velika većina su bili za Staljina i protiv Tita, mnogobrojni oficiri i podoficiri, a bilo je i generala JNA, te oficira i podoficira UDBA-e. Oni su stali na stranu politike Staljina, iako je predsjednik Jugoslavije i predsjednik KPJ Tito prije uhićenja staljinista kritizirao Staljinovu politiku! Štoviše Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) je isključena iz Informbiroa i Rusi su s istomišljenicima iz Rumunjske, Mađarske, Čehoslovačke, Poljske i Francuske optužili Jugoslaviju kao neprijateljsku. Klevetali su rukovodstvo KPJ da je u rukama ubojica i špijuna, a članovi rukovodstva agenti Gestapa, te da se u Beogradu nalazi centar američke špijunaže i druge pogrdne i klevetničke riječi!! Kako su oficiri i podoficiri JNA, pripadnici milicije i UDBA-e te drugi građani uopće mogli biti za Staljina i Rusiju? Upravo stoga Giuseppe Barcellona nema pojma o temi koju je “obradio” po talijanskoj neofašističkoj formuli! Bilo je slučajeva da su mnogi osuđeni na zatvorske kazne na Golom otoku i kada su izdržali kaznu, nanovo su započeli s propagandom staljinizma, a neki su na javnim mjestima uzvikivali “ŽIVIO DRUG STALJIN! (pod – A. Č.) i ponovno osuđeni na zatvorsku kaznu na Golom otoku. Ne zaboravimo da je na Goli otok završio nemali broj novinara i književnika, među njima Zvane Črnja, glavni urednik zagrebačkog dnevnog lista Vjesnik, hrvatski pjesnik i književnik kojem su obavljene brojne knjige.

Tema Informbiro i Goli otok su preozbiljne teme o kojima neki povjesničari pišu na razini prosječnog novinara

Primjerice, na istarskom području bio je slučaj da su neki šefovi UDBA-e sa suradnicima – IZDAJNICIMA (pod. A. Č.) – uzeli podmornicu s kojom su krenuli put Italiji, vjerojatno s namjerom krenuti u SSSR! Iako je dr. sc. Davor Mandić, umirovljeni povjesničar i bivši direktor Povijesnog muzeja Istre u Puli, u istarskom kalendaru Jurina i Fanina 2022. (5 do 12, Poreč, studeni 2021.), objavio članak pod nadnaslovom “Goli otok – neželjeno nasljeđe KPJ” i naslovom “Istrani na Golom otoku”, od iskusnog znanstvenika očekivao se kvalitetniji članak! Iako je objavio velik broj imena osoba koje su osuđene i izdržavale kaznu na Golom otoku i otočiću Sveti Grgur, trebao je objaviti sva imena i još neke značajne pojedinosti, a ovako napisao je članak na razini prosječnog novinara. Nedopustivo je da nije spomenuo Cezara Vlačića, hrabrog sudionika NOB-a iz Vineža kod Labina (dugo godina živio je s obitelji u Puli gdje i umro), braću Antona Tonija i Mikulu Privrat, Medulince iz Raše i još neke, svi nogometaši “Rudara” iz Raše, koji su osuđeni i završili na Golom otoku. Nakon izdržane kazne se utvrdilo da su bili nevini i da ih je prijavio prijatelj zbog ljubomore na jednu djevojku koja je bila velika pristašica Rezolucije Informbiroa.

Umirovljeni povjesničar dr. Davor Mandić s člankom “Istrani na Golom otoku” ostao je nedorečen…

Dr. sc. Mandić je objavio da je Vojni sud 5. vojne oblasti u Zagrebu osudio pripadnike UDBA-e, poručnika Petra Radoševića, na 16 godina zatvora, poručnika Lucijana Šimetića/Simetija na 4 godine, poručnika Nedjeljka Gregorića na 2 i španjolskog dragovoljca i poručnika Josipa Licula na 2 godine. Začuđujuće da dr. sc. Mandić, osim za Licula (zbog nebudnosti), za trojice nije naveo ni riječi!!! Kad autor članka ne zna kako piše članak o vrlo ozbiljnoj temi – mora znati da se za osuđenog mora navesti zbog čega je osuđen – tada mora intervenirati urednik, ali nažalost to nije napravio. Pogotovu kad se zna da je Petar Radošević osuđen na 16 godina, a takvu kaznu nitko nije dobio od Istrana, a vjerojatno ni u Hrvatskoj… Osim toga, člankopisac D.M. nije spomenuo da je Ligio Eligio Zanini, pjesnik, rođen u Rovinju, koji je dugo godina živio u Puli, Savudriji i Rovinju, osuđen na 4 godina zatvora zbog toga što je izašao iz članstva KPJ i bio pristaša Rezolucije Informbiroa. Cijelu kaznu je izdržao, a strahote i poniženja koja je doživio na Golom otoku opisao je u romanu “Martin Muma” (La Battana, Rijeka, 1990., 95-96). Dobitnik je triju nagrada za poeziju “Istria Nobilissima” (1968. i 1970.) i Talijanske državne nagrade “Biaggio Marin” za poeziju. Da pomognem dr. sc. Mandiću, ako nastavi pisati o Golom otoku, da su baš u Istri, točnije u Puli, organizatori (udbaši) oteli podmornicu i otplovili put Italiji i najvjerojatnije htjeli se predati Rusima! Zbog toga su osuđeni na visoke zatvorske kazne koje izdržavali u više kaznionica i obvezatno na Golom otoku.

SABH.hr

Armando Černjul
Autor 10.8.2022. u 15:18