Tri virusa kruže svijetom

Marino  Badurina
Autor 30.3.2020. u 17:24

Izdvajamo

  • Kao što sve informacije od početka i kineskog slučaja nisu bile dovoljne da se cijeli svijet pripremi na sličan scenarij, tako ni svi partikularni odgovori neće biti dovoljni za saniranje posljedica, prije svega ekonomskih, koje će svakim danom biti sve veći problem. Ne jedan, već tri virusa se trenutno isprepliću, pa i nadmeću: virus globalizacije, virus nacije i korona virus. Svi dobro poznati od ranije.

Povezani članci

Tri virusa kruže svijetom

Foto: spectator.co.uk

Samo količina pritiska odozdo može napraviti razliku u odgovoru na pitanje hoće li strah od novog nadvladati strah od povratka na staru ili obrnuto. Treba biti svjestan da će i dobre vijesti, koje će nakon nekog vremena morati uslijediti, opet biti dobre samo za nekoliko postotaka ljudi. No, zasad, velika većina još uvijek samo sanja o tome da nastavi život tamo gdje je stala prije mjesec ili dva.

Korona-kriza, kao ni bilo koja druga kriza u povijesti, neće donijeti konačne odgovore na pitanje kakav nam svijet treba. Odgovor je uvijek: kako kome. Teško će čovječanstvo nakon svega biti nadahnuto za povlačenje dalekosežnih konzekvenci.

U ovom slučaju jedan, po svojoj definiciji i konstituciji, ne sasvim jaki, ali zato vrlo komunikativni virus, u kratkom roku preveslao je čitavu kruto postavljenu dihotomiju između globalnog i lokalnog. U reakciji su zakasnile i gospođica Globalizacija i gospođa Nacionalna država. I liberalni i autoritarni poretci.

Kao što sve informacije od početka i kineskog slučaja nisu bile dovoljne da se cijeli svijet pripremi na sličan scenarij, tako ni svi partikularni odgovori neće biti dovoljni za saniranje posljedica, prije svega ekonomskih, koje će svakim danom biti sve veći problem. Ne jedan, već tri virusa se trenutno isprepliću, pa i nadmeću: virus globalizacije, virus nacije i korona virus. Svi dobro poznati od ranije.

Sada su na djelu njihove male mutacije, ali one koje nekima znače razliku između života i smrti. Ovo međutim što je zadesilo svijet nije nikakva prilika za “globalnu katarzu”, već krajnji primjer djelovanja psihologije mase (Gustave Le Bon). Možda jedan od rijetkih globalnih primjera te vrste. Neprijatelj je nevidljiv, ali posljedice i emocije su vrlo stvarne i osjetne. A gdje su emocije tu su i manipulacije.

Karantena i ograničenje slobode kretanja ljudi kompenzira se oslobađanjem neograničenog kretanja (dez)informacija. Kina je najprije grubo ograničila informacije (zataškavanje prvih slučajeva), a potom ljude. Šest tjedana, počevši od prosinca 2019. do kraja siječnja 2020., stvar je držana u bunkeru.

No, u svim budućim interpretacijama, i Zapad će imati svojih šest tjedana na duši. Zapadne zemlje su u jednom međuperiodu, negdje od početka veljače do sredine ožujka, imale slobodan protok ljudi i roba, informacija i dezinformacija, znanja i neznanja. Potom su oni isti koji su narode smirivali odjednom digli neviđenu paniku, od dedramatizacije su gotovo preko noći stvar dramatizirali do krajnjih granica, sve s apokaliptičnim zvučnim kulisama. Kada sve prođe neće biti konsenzusa oko toga što je nanijelo veću štetu, šutnja Kine ili lakomislenost Zapada. Teret odgovornosti svakako će se raspodjeljivati i globalno i unutarnacionalno. Samo preko čijih leđa?

Svi se slažu da se oko virusa ne mogu sagraditi zidovi, ali ne radi se više ni o virusu. Radi se o – danu poslije. Svatko bi se želio, što je više moguće, ograditi od posljedica. Zato bi sada radikalno socijalno distanciranje trebalo, s druge strane, iziskivati socijalno i globalno umrežavanje bez presedana. Ako je rast virusa bio eksponencijalan, mogu li posljedice, i odgovori na njih, ostati linearni? Temeljno je pitanje: Kako nakon svega povratiti kontrolu?

Pozivi na kooperaciju, solidarnost, zajedništvo uvijek su apstraktniji od imedijatnih ograda, zabrana, ograničenja. Mogu li demokracije u takvom svijetu biti učinkovite? Kina je svakako žrtvovala dio svojih ljudi iz (tobože) državnih rezona. U Europi i Americi također nisu tako rijetki glasovi kako je bolje prinijeti veće ljudske žrtve koroni, nego upropastiti ekonomiju.

Zamislite samo vrtuljak u glavi Donalda Trumpa zadnjih tjedana, kojemu ovime sav (ekonomski) četverogodišnji trud, baš u godini izbora, praktički pada u vodu. Taman kada je bio siguran da će ga neka nova, već dugo najavljivana, recesija ove godine ipak zaobići, kao niotkud se pojavila korona. Nije čudno što ga je on zato tjednima zvao “kineskim virusom”.

Potpuno je ljudski u takvoj situaciji početi razmišljati i u kategorijama neke teorije zavjere. Jedino dobro jest to da nešto što istovremeno zadesi Kinu, Rusiju, Europu i SAD naprosto mora generirati globalni odgovor. Virus će svakako biti pobijeđen. Ipak, nećemo imati jasne pojedinačne aktere koji su do toga doveli. Imat ćemo samo velike gubitnike i unutar toga male (pa i one Pirove) pobjednike.

Makar napisana na ponešto pogrešnim premisama (o nezaustavljivom poskupljenju nafte) sada bi mogla biti nikad aktualnija knjiga kanadskog ekonomista Jeffa Rubina, Zašto će se vaš svijet jako smanjiti: nafta i kraj globalizacije (2009) ali još više ona nova, prozaičnog naslova The Expendables: How the Middle Class Got Screwed By Globalization (u najavi 2020). No sva je prilika da ju nećete morati čitati. Posljedice korona virusa mogle bi dati zorni odgovor na to pitanje. Prava škola za život.

Da, svakako se može živjeti i u puno manjem svijetu, u kojem ćete manje letjeti, manje kupovati (naročito kineskih proizvoda), imati manje prijatelja, manje raditi i manje zarađivati, a da pritom cost-benefit analiza vaših života ne bude dramatično izmijenjena. No spoznaja da dugi lanci opskrbe, pa uostalom ni dug život pod svaku cijenu, i nisu toliko neizostavni na (pre)dugom je štapu. Potreba je svakako majka invencije. Može li se pronaći neka nova ravnoteža između modela poslovnog uspjeha i čišćeg zraka koji bi morali udisati? Mogućnosti su tu, lakše ih je naravno pobrojati nego primijeniti.

Naposljetku, samo količina pritiska odozdo može napraviti razliku u odgovoru na pitanje hoće li strah od novog nadvladati strah od povratka na staru ili obrnuto. Treba biti svjestan da će i dobre vijesti, koje će nakon nekog vremena morati uslijediti, opet biti dobre samo za nekoliko postotaka ljudi. No, zasad, velika većina još uvijek samo sanja o tome da nastavi život tamo gdje je stala prije mjesec ili dva.

H-alter

Marino  Badurina
Autor 30.3.2020. u 17:24

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija