Zakon o ‘stranim agentima’ u Republici Srpskoj kao američki ili kao ruski

Povezani članci

• Nastavljen je niz zapaljenih kuća na Kosovu
• Zašto je propao rokenrol?
• Red pljačke, red domoljublja
• Izbori u BiH, zaustavljeno glasanje na jednom izbornom mjestu u RS-u
• Velike ideje i mali ljudi (Neđi – kojega znam, mada se nismo poznavali)
• Bajka o prestupnici u kućnom pritvoru

Nekoliko desetina nevladinih organizacija u Republici Srpskoj (RS) moglo bi se naći na udaru novog zakona o finansiranju nevladinih organizacija.

Član Predsjedništva BiH iz RS Milorad Dodik najavio je, naime, kako će u tom bh. entitetu uskoro biti donesen zakon po uzoru na Akt o registraciji stranih agenata koji postoji u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD).

To se navodi i u jednom od zaključaka usvojenih na sjednici parlamenta RS 2. februara. Narodna skupština RS zatražila je od entitetske Vlade da u parlamentarnu proceduru uputi ovaj zakon. Još nije poznato šta će tačno zakon propisivati.

Ministar pravde Republike Srpske Anton Kasipović kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) kako zaključci Narodne skupštine obavezuju Vladu, te da će Vlada razmotriti to pitanje.

„Po mom razmišljanju, to je mnogo bliže ministarstvu lokalne uprave i samouprave, jer se kod tog ministarstva vodi i registar nevladinih organizacija. Moguće je da Vlada zaduži više ministarstava da rade na tom zakonu”, rekao je Kasipović, ne želeći dati više detalja o zakonu.

oslanik opozicione Partije demokratskog progresa (PDP) u parlamentu RS i predsjednik skupštinskog Odbora za evropske integracije i regionalnu saradnju Igor Crnadak kaže da još ne zna šta se krije iza tog zaključka. Navodi da nije upoznat ni sa radnom verzijom zakona.

“Čini mi se da je u afektu to sve napisano i doneseno. Sigurno nije dobro ako se u Republici Srpskoj iz ove oblasti donese zakon koji je suprotan osnovnim principima kako to treba da izgleda u Evropskoj uniji (EU)”, kaže Crnadak za RSE.

On ocjenjuje da se ovim želi uvesti dodatna kontrola i pritisak na sve one nevladine organizacije (NVO) koje imaju kritičan stav i ne povlađuju aktuelnom režimu. Dodaje da otkad je on na čelu Odbora, nije bilo predloženih zakonskih rješenja koje nisu bila usklađena sa evropskom pravnom stečevinom.

“Ja se nadam da Vlada to neće ni ovaj put uraditi, da tamo ima dovoljno odgovornih i ozbiljnih ljudi koji ipak će barem neki minimum poštovanja evropskih, demokratskih standarda ispoštovati”, poručuje Crnadak.

Prema navodima američkog Stejt Departmenta, američko pravo generalno ne ograničava inostrano finansiranje nevladinog sektora u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD).

Prethodni pokušaji kontrole nevladinog sektora u RS

Donošenje zakona o finansiranju nevladinih organizacija nije prvi takav pokušaj u Republici Srpskoj. Sličan zakon je najavljivan posljednji put u junu 2018. godine, na šta je upozoravao i “Amnesty International” u svom izvještaju.

Tri godine ranije, tokom 2015., takođe se govorilo o usvajanju “američkog zakona o nevladinim organizacijama”, baziranom na FARA zakonskom aktu, koji je predviđao uplitanje države u rad NVO sektora.

Tim rješenjem bilo je predviđeno da bi NVO za svoje aktivnosti trebalo da traže dozvolu entitetskog Ministarstva pravde i da im prijavljuju svoje aktivnosti.

Ivana Korajlić, izvršna direktorica “Transparency International BiH” kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) kako je najavljeni zakon o finansiranju nevladinih organizacija (NVO) “pokušaj okretanja krivice na one koji upozoravaju na korupciju, sa onih koji su umiješani u korupciju”.

“Prošli pokušaji ovakvih zakona su propali i bili su povučeni iz procedure upravo zato što nisu u skladu ni sa osnovnim konvencijama o ljudskim pravima i međunarodnim standardima, i upravo zbog pritiska međunarodne zajednice i lokalne javnosti su povučeni”, kaže za Korajlić za RSE.

Sjedište Transparency Internationala, organizacije koja se bavi borbom protiv korupcije širom svijeta, je u Njemačkoj. Svog ogranak ima i u BiH. Registrovani su u Ministarstvu pravde BiH, ali im je sjedište u Banjoj Luci.

Korajlić kaže da će Transparency nastaviti sa svojim poslom i ako taj zakon bude usvojen.

“Mi ćemo sigurno nastaviti da radimo kao do sad, ali to može u velikoj mjeri uticati na rad civilnog društva i ograničiti slobode”, upozorava ona.

U Bosni i Hercegovini, prema elektronskom registru udruženja i fondacija, trenutno radi oko 25.600 nevladinih organizacija. Od toga je u Republici Srpskoj registrovano više od 7.500. Nema podatka koliko njih se finansira iz inostranstva.

Zastrašivanje neistomišljenika

U Transparency Internationalu kažu da se sami zalažu za unapređivanje postojećih zakona i veću transparentnost pri finansiranju organizacija civilnog društva. Problem nastaje, upozorava Korajlić, kada nadležni zalaze u to šta smiju govoriti, raditi i objavljivati.

“Stalno se pominje kako će se prepisati američki zakon, a zapravo se forsira rusko rješenje. Da li to znači – ako se zakoni odnose samo na organizacije koje se finansiraju iz inostranstva – da će se odnositi i na organizacije koje se finansiraju npr. iz Rusije, Srbije, ili nekih drugih zemalja koje se smatraju prijateljskim u odnosu na zemlje zapadne Evrope, SAD i slično”, pita se Korajlić.

Za Tanju Topić, političku analitičarku iz Banje Luke, najava donošenja zakona je “pokušaj zastrašivanja neistomišljenika i potvrda da ovdašnju vlast godinama najviše žulja nevladin sektor”.

“Kako se nalazimo u izbornoj godini, mislim da je ovaj zaključak Narodne skupštine najava i priprema bezbroj novih obojenih revolucija, svjetskih urota, i da će to biti sada – hvatajte neprijatelja, strane plaćenike, domaće izdajnike, strane agente – matrica koja nas već decenijama udaljava od demokratskog svijeta”, naglašava ona, dodajući kako očekuje pritisak međunarodnih organizacija, ako se istraje u namjeri da se donese ovaj zakon.

Istovremeno, Dejan Lučka, pravnik i direktor banjalučkog Centra za ljudska prava ocjenjuje da se radi o još jednom pokušaju zastrašivanja nevladinih organizacija, ali da ta ideja neće biti realizovana.

“Tim najavama se pokušava samo pogoditi nevladin sektor, dok mnoge državne institucije, tj. institucije u RS, dobijaju ogromne sume novca upravo iz inostranih fondova. Ja se uvijek pitam zašto to onda ne urade sa svim institucijama, da bilo koja institucija koja dobije novac iz inostranstva bude npr. proglašena ‘stranom agenturom’, kako su oni to već ranije najavljivali”, smatra Lučka.

Kakva su trenutna zakonska rješenja?

Pitanja koja se tiču nevladinog sektora u Bosni i Hercegovini regulišu tri zakona o udruženjima i fondacijama – jedan državni i dva entitetska.

Zakoni se primjenjuju u zavisnosti od toga u kojoj je instituciji organizacija zvanično registrovana – državnom ili federalnom Ministarstvu pravde, odnosno Ministarstvu uprave i lokalne samouprave RS.

Zakon o udruženjima i fondacijama Republike Srpske, usvojen 2001. a posljednji put mijenjan 2005. godine definiše šta ove organizacije smiju, a šta ne smiju da rade – i kako se finansiraju.

Prema članu 3. ovog Zakona, statut i djelovanje udruženja i fondacija ne mogu biti suprotni ustavnom poretku niti usmjereni na njegovo nasilno podrivanje, raspirivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivost ili diskriminaciju.

“Ciljevi i djelatnost udruženja i fondacija ne mogu uključivati angažovanja u predizbornoj kampanji političkih stranaka i kandidata, prikupljanje sredstava za političke stranke i kandidate i finansiranje kandidata, odnosno političkih stranaka”, navodi se u Zakonu.

Zakon reguliše i imovinu udruženja i fondacija. Nadzor nad upotrebom sredstava vrši samo udruženje, ali i nadležni republički organ.

Dužni su da vode poslovne knjige i podnose finansijske izvještaje.

Rješenja iz američkog zakona

Zakoni koji se primjenjuju na sve američke državljane se mogu primjeniti i na ove organizacije – kao što su restrikcije po pitanju finansijske pomoći od terorističkih organizacija. Takođe postoje ograničenja po pitanju direktne finansijske pomoći za političke kandidate iz inostranstva.

Zakon FARA (Foreign Agents Registration Act – Akt o registraciji stranih agenata) se odnosi na sasvim drugačija pitanja od onih koja regulišu rad nevladinih, neprofitnih organizacija, navodi se na sajtu Ministarstva pravde SAD-a.

On je donesen u još 1938. kada su se SAD borile sa propagandom na domaćem terenu uoči Drugog svjetskog rata, a kasnije je pretrpio značajne izmjene.

Prema ovom zakonu, “strani agenti” su pojedinci koji djeluju pod direktivama iz stranih država, a bave se političkim aktivnostima, prikupljaju novac ili djeluju pod naredbom svojih pretpostavljenih, u kontaktu sa američkim vlastima.

U praksi, “agenti” u SAD su uglavnom profesionalni lobisti koje strane zemlje plaćaju da bi uticali na američku spoljnu politiku u pitanjima koja se njih direktno tiču.

“Evropski kontinentalni pravni sistem funkcioniše na totalno drugačiji način nego američki. Zato se rješenja iz Amerike ne mogu tek tako lako inkorporirati u naš pravni sistem. To su dva dijametralno suprotna pravna sistema i dva dijametralno suprotna poimanja prava”, ističe Lučka.

Ruski zakon sasvim nešto drugo

Ruski zakon o takozvanom “stranim agentima” usvojen je 2012. godine i više puta je modifikovan. On zahtijeva od nevladinih organizacija koje primaju stranu pomoć, a za koje vlada smatra da se bave političkim aktivnostima, da budu registrovane, da se identifikuju kao “strani agenti” i da se podvrgnu reviziji.

Izmjene zakona su većinom bile usmjerene na medije finansirane iz inostranstva.

Ruska vlada je 2017. godine na listu “stranih agenata” stavila Ruski servis Radio Free Europe/Radio Liberty (RFE/RL), šest drugih servisa vijesti na ruskom jeziku RFE/RL i Current Time, medijski projekat na ruskom jeziku koji RFE/RL vodi u saradnji sa Glasom Amerike (VOA).

Ruske i međunarodne grupe za ljudska prava, kao i vlada SAD i Evropska unija (EU) optužile su rusku vladu da koristi zakon o “stranim agentima” kako bi suzbili neslaganja i političke protivnike.

“Postoje mnogi ogranci TI u svijetu koji su pod ogromnim pritiskom i čiji je rad ugrožen upravo zbog ovakvih restriktivnih, autokratskih zakona i režima. U Rusiji još uvijek je aktivan TI i djeluje ali su u vrlo teškoj poziciji i pod ogromnim pritiscima”, ističe Korajlić iz Transparency Internationala BiH.

Tanja Topić dodaje da su i raniji nacrti zakona u RS jasno ukazivali sklonost ka ruskom modelu.

“On je jasno označavao sve zaposlenike koji rade za međunarodne organizacije stranim agentima, i to je jedna vrsta etikete koja je zapravo nedopustiva za BiH koja se nastoji transformisati u jedno demokratsko društvo”, ocjenjuje Topić.

Još uvijek nije poznato kada će Vlada RS dostaviti entitetskom parlamentu nacrt zakona o finansiranju nevladinih organizacija.

RSE