Zašto nam treba moralni “filter”?

Povezani članci

• Izbjeglička kriza – ogledalo nesposobne vlasti
• Godišnjica prve građanske pobune: Izađimo opet na ulice
• Otvaranje izložbe u okviru 33. festivala Sarajevska zima
• Enver Kazaz: SOCIJALNI BIJES I DRUŠTVENI POTOP
• Najopsežnija policijska akcija u poslijeratnoj BiH
• Naša stranka traži da se svakom djetetu, na svakom pedlju BiH, dozvoli školovanje bez diskriminacije

Zašto nam se događaju ovakve pojave u društvu? Zašto se krade na veliko, pa čak i od djece, uzima zalogaj hrane iz njihovih gladnih usta,  od  onih koji su u društvu najranjiviji? Odgovor je jednostavan. U etnopartijskim državama kakve je BiH, sistemski se i namjerno razara moralni i vrijedonosni sustav ostavljajući iza sebe nepravdu, haos i nemoral

Piše: Edin Osmančević

Iznenađuje li nas poslednja vijest objavljena od strane današnjeg direktora Zavoda za zbrinjavanje djece i omladine s poteškoćama u razvoju u Pazariću u kome su otkrivene mnogobrojne malverzacije i gdje su njeni štićenici korišćeni kao radna snaga na izvođenju radova na privatnim objektima uposlenika Zavoda?

Ne bi trebala, jer se od 1990-ih pa do danas ništa nije promjenilo. Utakmica je izgubljena onog trenutka kada smo dozvolili polupismenim ljudima da preko noći postanu milijarderi, dakle onda kada se zlo počelo nezaustavljivo širiti našim prostorima. Kriza morala nije nastala sama od sebe i svoj najrazorniji oblik doživljava baš u privredi i politici ne zaobilazeći čak ni djecu, niti one kojima treba naša pomoć, pažnja i povjerenje. Sistem moralnih vrijednosti se kontinuirano razara jer se u vlast biraju nesposobni i korumpirani ljudi koji dalje biraju politički podobne i još nesposobniji kadar u obavljanju privrednih funkcija. To i nije tako čudno kada se zna da se mnogo novca obrće u privredi a ogromna koncentracija moći i uticaja akumulira u politici. Naravno da su ovo miljei u kojima raznorazni strvinari vide svoju šansu brzog bogaćenja preko noći.

Iskustvo Zavoda za zbrinjavanje djece i omladine s poteškoćama u razvoju nas uči kako nema poslovnog morala jer se posao kupuje i to sa povišenim cijenama jer oni koji kupuju traže i svoj postotak. Treba sve njih namiriti. Zašto bi se pridržavalo nekih poslovnih normi i morala kada se možeš brzo obogatiti otuđenjem državnog kapitala i to bez ikakvih sankcija? I povrh svega ko je lud plaćati porez i druge doprinose?

Zašto nam se događaju ovakve pojave u društvu? Zašto se krade na veliko, pa čak i od djece, uzima zalogaj hrane iz njihovih gladnih usta,  od  onih koji su u društvu najranjiviji? Odgovor je jednostavan. U etnopartijskim državama kakve je BiH, sistemski se i namjerno razara moralni i vrijedonosni sustav ostavljajući iza sebe nepravdu, haos i nemoral. Pohlepa i gramzivost prouzrokuju nove krize, siromaštvo i ekonomska propast. Negativna kadrovska selekcija je jedan od uzroka stanja u Zavodu za zbrinjavanje djece i omladine sa posebnim potrebama u Pazariću. Kada se pri tome zna da su nam institucije slabe i da u njima sjede nesposobni, trećerazredni ljudi onda se ne treba čuditi zašto miševi bez ikakve bojazni kolo vode. Kod nas se kazaljke na satu moraju pomjeriti unazad kako bi se krizi morala u društvu  pogledalo pravo u oči kako bi se našlo njeno izvorište. Izvor krize morala u društvu leži prije svega u izbornom sistemu gdje se biraju pojedinci po partijskim, stranačkim i rođačkim kriterijima, a koji su često nesposobni, bez znanja i nedovoljno obrazovani. Oni se postavljaju na pozicije koje ne zaslužuju i koje ne bi ni u snu  u jednoj normalnoj državi mogli obavljati. Znamo li takođe mi, birači kakvu državu želimo, znamo li da biramo gradonačelnike i direktore  koji znaju svoj posao i nadležnosti, znamo li da razlikujemo pošteno od nepoštenog?

Borba između dobrog i zlog, poštenog i nepoštenog u društvu je postojala od kada je svijeta. Siguran sam da smo sposobni razlikovati dobro od lošeg, pošteno od nepoštenog, laž od istine. Društvo u kome pošteni uspiju da pobjede nepoštene može samo ići dalje jer se tada sposobnim daje mogućnost da riješe probleme i krize. U jednoj studiji o mladim u Švedskoj rođenima između 1995. i 2000. u kojoj je postavljeno pitanje što je najvažnije za njih u životu u prvi plan nisu došli ni novac, niti klima, niti informaciona tehnologija. Za njih su najvažniji etika i moral.

Želi li se ići dalje moraju se uklanjati nekompetentni ljudi koji kroz politiku dobijaju moć i blokiraju svaki pokušaj da se takav štetan sustav nemorala promijeni. To je podloga za borbu protiv korupcije i moralni filter za omogućavanje uspješnog funkcioniranja društvenog i privrednog sistema.