Zbog ustaškog pozdrava niko u BiH nije kažnjen

Izdvajamo

• Jedan od klubova koji su zbog ponašanja navijača kažnjavani je NK Zrinjski iz Mostara. Mario Pandža, glasnogovornik Zrinjskog, naglasio je za RSE da svakom nogometnom klubu šteti svaki oblik devijantnog ponašanja navijača, pogotovo ako su u pitanju fašistička obilježja.

Povezani članci

• Rušenje obrazovnog zida između BiH i EU
• Aluminij Mostar ne smije propasti zbog neodgovorne bh. vlasti!
• Dan sjećanja na zločine u Prijedoru ne smije biti dan za slavlje
• Prije kiše
• Kultura razuma, ne rata „sjećanjima“
• Bh. umjetnici Mayi Sar nagrada Evropske asocijacije za borbu protiv raka grlića materice

Foto: Antonio Bronic/Reuters – Navijači na dočeku hrvatske nogometne reprezentacije po povratku sa Svjetskog nogometnog prvenstva u Kataru u Zagrebu, Hrvatska, 18. decembra 2022.

Osobi koja u Bosni i Hercegovini (BiH) stavi ustašku kapu i izvikuje ustaški pozdrav “Za dom spremni” prijeti zatvorska kazna od tri mjeseca do tri godine zatvora.

“Do sad nismo imali takav slučaj, odnosno, niko nije optužen i procesuiran za takvo krivično djelo”, kazali su za Radio Slobodna Evropa (RSE) iz državnog Tužiteljstva BiH.

Nakon što je na Svjetskom prvenstvu u Kataru hrvatsku reprezentaciju odveo do brončane medalje, izbornik Zlatko Dalić dočekan je 22. decembra u svom rodnom gradu Livnu. Mladići na krovovima zgrada i balkonima su vikali “Za dom!”, na što je veliki dio okupljenih na trgu odgovarao sa “Spremni!”.

Glasnogovornik livanjske policije Ivica Vrdoljak za RSE je kazao da je tu noć “sve proteklo u najboljem redu”.

Kako je rekao, nije bilo prijava o nekim kaznenim djelima, ni od građana niti prijava policije u tom gradu u zapadnoj Bosni prema tužiteljstvima, uključujući i za skandiranje ustaškog pozdrava.

Šta kažu zakoni u BiH?

Krivičnim zakonom BiH nije izričito zabranjeno veličanje fašističkih, nacističkih i sličnih pokreta iz vremena Drugoga svjetskog rata. U proteklih desetak godina bilo je više pokušaja da se oni zabrane, ali prijedlozi nisu dobili potrebnu podršku.

Međutim, “izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti” prepoznaju i Krivični zakon BiH, prema kojem sudi Sud BiH, i dva entitetska zakona u Federaciji BiH i Republici Srpskoj prema kojima sude sudovi na nižim nivoima.

Dušan Sladojević “Vojvoda”, Slavko Aleksić “Čiča” i Risto Lečić, tri pripadnika Ravnogorskog četničkog pokreta, koji je kao nevladina organizacija registriran u BiH, osuđeni su pravomoćno u junu 2022. na po pet mjeseci zatvora za govore i pjevanje četničkih pjesama u martu 2019. godine na skupu u Višegradu.

“Državni organi bi trebalo da imaju isto postupanje prema svim licima. To je osnova – pravo na pravedno suđenje”, kazao je za RSE Zoran Perić, advokat osuđenog Sladojevića na pitanje RSE postoji li pred zakonom razlika između pjevanja četničkih i ustaških pjesama.

Iz Tužiteljstva BiH su za RSE kazali kako je presuda “ravnogorcima” bitna, jer je njome sad “uspostavljen standard za sve buduće optužnice”. Navode i da je kod dokazivanja “jako bitan kontekst”, te da je dokazivanje teško, jer treba dokazati i posljedicu.

“Krivični zakon BiH negiranje holokausta (genocida nad Jevrejima) posebno tretira, te posljedicu ne treba posebno dokazivati i dovoljno je samo da policija dokumentira negiranje holokausta. Kod izazivanja mržnje moramo dokazati i da je to djelo izazvalo posljedicu – strah kod neke populacije”, pojašnjavaju iz Tužiteljstva BiH.

Od jula 2021. godine krivično djelo je i odobravanje, poricanje, grubo umanjivanje ili pokušavanje opravdavanja zločina genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnih zločina kao i veličanje pravomoćno osuđenih osoba pred bilo kojim sudom u BiH ili međunarodnim sudom. Predviđena je zatvorska kazna do pet godina.

U Tužiteljstvu BiH je otvoreno oko 40 predmeta po prijavama za negiranje genocida u Srebrenici i drugih ratnih zločina u BiH, uključujući i predmet protiv Zorana Milanovića, aktualnog hrvatskog predsjednika.

Nijedna optužnica za negiranje genocida u Srebrenici nije podignuta, a jedna prijava je odbačena, protiv Radovana Kovačevića, koji je bio savjetnik bivšeg člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, također prijavljenog za negiranje genocida.

Proslave medalje uz ustaški pozdrav

“To je za mene normalan pozdrav. U svaka doba. Odgojen sam u tome. Nikog tim pozdravom nisam ugrozio ako sam rekao ‘za dom spremni’. Ako nekog vrijeđam, neka oprosti, ali čisto sumnjam da vrijeđam ikoga”, kazao je za RSE Pero iz Mostara na pitanje šta za njega znači taj pozdrav.

U Hrvatskoj se “za dom spremni” tretira kao prekršaj za koji prijeti novčana kazna od 20 do 150 eura.

Hrvatski reprezentativci Dejan Lovren, rođen u Kraljevoj Sutjesci u središnjoj Bosni, i reprezentativni kolega Marcelo Brozović su 19. decembra u kafani u Velikoj Gorici kod Zagreba uzvikivali taj pozdrav uz pjesme Marka Perkovića Thompsona.

Thompsona su sudovi u Hrvatskoj zbog korištenja ustaškog pozdrava na početku pjesme “Bojna Čavoglave”, koju je napisao tokom rata 1990-ih, najprije prekršajno osudili na novčanu kaznu, a potom pravosnažno oslobodili, navodeći u obrazloženju “pjesničku slobodu”.

“Zbog Anice i bokala vina zapalit ću Krajinu do Knina. Zapalit ću dva-tri srpska štaba da ja nisam dolazio džaba”, pjevali su hrvatski reprezentativci drugu Thompsonovu ratnu pjesmu dva dana ranije u svlačionici u Kataru, proslavljajući osvajanje medalje.

“Znam mnogo Srba iz Bosne i Srbije koji su navijali za Hrvatsku. Naprimjer moji sinovi. Bili su više nego zbunjeni i šokirani kad su vidjeli taj snimak. Zar je moguće da se vrhunski sportisti, u trenutku izvanrednog uspjeha, bave Srbima i Srbijom”, kazao je za RSE Branko Todorović, predsjednik Helsinškog odbora u Bosni i Hercegovini.

Todorović smatra kako “zakoni mogu biti pravna osnova, i nju već imamo, ali malo toga mogu promijeniti”.

Naglasio je kako je potrebno promijeniti svijest u društvu, počevši od porodice preko školstva do politike i medija.

Za to je, mišljenja je Todorović, odgovornost i na sportistima, javnim ličnostima, umjetnicima i naučnicima “koji trebaju da šire univerzalne humanističke i civilizacijske vrijednosti, a ne da posežu za mrak primitivnih, brutalnih i monstruoznih zločina i da pokušavaju da slave nešto što cijeli civilizacijski svijet osuđuje”.

“Što se tiče BiH, mislim da je najveća odgovornost na političarima i institucijama, jer se ‘zločinački narativ’ u BiH koristi kako bi se pojačala međuetnička i međuvjerska mržnja i time lakše vladalo kad nema realnih rezultata nesposobnih vlasti”, smatra Todorović.

Umirovljeni profesor sociologije Ivan Šijaković smatra da je u BiH i zemljama regije osnovni problem što se zakoni ne primjenjuju striktno kao u Njemačkoj, Japanu.

“Da se primjenjuju, to bi se sredilo za nekoliko godina. Ne primenjuju se zbog političke nespremnosti, jer se to neće dopasti biračima. Svi vidimo da mala deca na ramenima roditelja uzvikuju te parole što je trovanje dece, pa i ugrožavanje njihovih prava”, kazao je Šijaković za RSE.

Društvena stvarnost i uloga medija

Bivši visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo je izmjene Krivičnog zakona BiH kojima je kriminalizirao negiranje genocida i drugih ratnih zločina i veličanje ratnih zločinaca osuđenih pred bilo kojim sudom u BiH ili pred međunarodnim sudovima.

Povjesničar Dragan Markovina smatra da “treba biti realan i reći da u BiH ništa nije uspjelo, jer nema konsenzusa tri strane, te da ‘Inzkov zakon’ ništa bitno nije promijenio”.

“Nema grada bez ulice, škole, studentskog doma ili nagrade koja ne nosi ime po nekom od osuđenih ratnih zločinaca ili fašista iz posljednjeg ili Drugog svjetskog rata sa sve tri strane”, kazao je Markovina za RSE.

On ističe Mostar kao “donekle svijetao primjer” gdje su u julu 2022. promijenjena imena šest ulica koje su donedavno nosile ime po ustaškim dužnosnicima.

“Međutim, meni ništa ne mijenja ako međunarodna zajednica nešto nametne. Šta mi znači natpis na nekoj ploči, ako je društvena stvarnost takva da to većina želi i misli. To se može promijeniti samo radikalnom promjenom u obrazovanju, a posebno medijima. Mediji i danas traže neprijatelje i vode rat iz 1990-ih”, smatra Markovina.

Kao primjer “društvene stvarnosti” navodi Partizansko groblje u Mostaru na kojem je razbijeno oko 700 spomenika za jednu noć u junu 2022.

Zvižduci nacionalnoj himni, fašistički simboli, govor mržnje, političke i druge neprimjerene poruke, česta su ikonografija na nogometnim stadionima u BiH.

Rigorozno su zabranjeni pravilima svjetske i evropske nogometne federacije (FIFA i UEFA). Kazne koje izriče Nogometni savez BiH su novčane, u prosjeku oko 1. 500 eura, ili se zabranjuje dolazak navijača na nekoliko utakmica.

Jedan od klubova koji su zbog ponašanja navijača kažnjavani je NK Zrinjski iz Mostara. Mario Pandža, glasnogovornik Zrinjskog, naglasio je za RSE da svakom nogometnom klubu šteti svaki oblik devijantnog ponašanja navijača, pogotovo ako su u pitanju fašistička obilježja.

“Međutim, klubovi ne mogu kontrolirati navijače”, naglasio je Pandža.

Vijeće Evrope i Evropski parlament su 2009. i 2019. godine donijeli rezolucije o osudi totalitarnih režima, kao i rezoluciju o genocidu u Srebrenici, ali se na usvajanje takvih rezolucija u BiH, koja je od 15. decembra zemlja kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, i dalje čeka.

Saradnja na tekstu: Mirsad Behram

RSE