Željko Komšić: Nikada ne smijemo zaboraviti pored Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonjić-Gradu
Povezani članci
- Ustavni sud BiH je utvrdio: Članovi Predsjedništva BiH nisu predstavnici naroda, već građana
- Bela kuća: Kosovo i Srbija potpisuju dokument uz Trampovo prisustvo
- Vojislav Vujanović: “Tragična sudbina junaka”
- Pala Vlada Crne Gore Dritana Abazovića
- Agius: Presuda Stanišiću i Simatoviću do 30. juna
- Debitanti na SP-u: ekipa čiji golman postiže golove sa 90 metara
Obraćanje člana Predsjedništva BiH Željka Komšića povodom Dana državnosti BiH, 25. novembra 2018. godine
Ova mala zemlja, ali veoma ponosna država sa svojim građanima i različitim etničkim grupama, kroz svoje hiljadugodišnje postojanje pokazala je i dokazala da uvijek i na svakom dijelu svoje teritorije baštini toleranciju i zajednički život svih njenih stanovnika, što je dio osnovnih civilizacijskih vrijednosti, koje su oduvijek povezivale sve građane Bosne i Hercegovine.
‘Imam posebno zadovoljstvo i čast da Vas sve pozdravim i obratim Vam se u povodu 25. novembra, Dana obnovljene hiljadugodišnje državnosti Bosne i Hercegovine.
Ova mala zemlja, ali veoma ponosna država sa svojim građanima i različitim etničkim grupama, kroz svoje hiljadugodišnje postojanje pokazala je i dokazala da uvijek i na svakom dijelu svoje teritorije baštini toleranciju i zajednički život svih njenih stanovnika, što je dio osnovnih civilizacijskih vrijednosti, koje su oduvijek povezivale sve građane Bosne i Hercegovine.
Različitosti, ali i sličnosti u tradicionalnim vjerskim i kulturološkim izrazima Bosne i Hercegovine predstavljaju neke od njenih najvećih bogatstava, u kojima se kao najveća vrijednost prikazivala, a trebala bi se i danas prikazivati, inkluzivnost njenog društva, nasuprot čega stoje ideje i tendencije ekskluzije u različitostima.
Zato se danas sjećamo zasjedanja ZAVNOBiH-a od 25. novembra 1943. godine, kada su građani i narodi ove zemlje obnovili njenu hiljadugodišnju državnost u sadašnjim granicama.
Vijećnici ZAVNOBIH-a i svi antifašisti bili su integralni dio evropskog i svjetskog antifašističkog pokreta. Nije to bio samo pokret optora protiv okupatora i domaćih izdajnika, bila je to i vlast, bile su to institucije države i državnog aparata u nastajanju, a koje su konstituirali građani i narodi Bosne i Hercegovine u uvjetima rata i okupacije.
Oni su pokazali do tada najveći stepen političke zrelosti, pokazali nam kako se može objediniti svaka različitost u Bosni i Hercegovini, kako se te različitosti mogu pretvoriti u zajednički život svih njenih građana i naroda. Pokazali su nam da možemo zajedno, a ne jedni pored drugih, kako nam danas poručuju neki zagovornici konsocijacijskih eksperimenata. Iz tih razloga, danas smo ovdje da zajedno, a ne jedni pored drugih, obilježimo 25. novembar, Dan obnovljene državnosti Bosne i Hercegovine.
Danas nije 1. mart, Dan nezavisnosti BiH, ali ja ipak želim da Vas podsjetim na referendumsko pitanje iz 1992. godine, jer ova dva dana, 25. novembar 1943. godine i 1. mart 1992. godine, čine jednu, gotovo prirodnu, političku cjelinu koja se tiče državnosti BiH. Pitanje je bilo: „Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana (Bošnjaka), Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“
Na toj ravnopravnosti građana i naroda, imamo obavezu i danas raditi, u ovim sadašnjim dejtonskim okolnostima, kada se svaka rečenica iz Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini veoma često izokreće ili djelomično koristi kako bi nas uvjerili da trebamo živjeti neki suživot, umjesto hiljadugodišnje tradicije zajedničkog života u našoj zemlji. Danas je važno biti snaga integracije društva, kako bismo svakoj dezintegraciji jasno pokazali da ona nema mjesta ovdje. Bosna i Hercegovina je bila, jeste i bit će zemlja inkluzije, zemlja integracije, zemlja euroatlantske integracije, kao izraz volje i želje njenih građana i naroda.
Dozvolite mi još jednom da Vam se zahvalim na Vašem dolasku i da u nastavku ove današnje manifestacije u okviru prigodnog druženja, zajedno, a ne jedni pored drugih, obilježimo ovaj važni dan iz bosanskohercegovačke historije državnosti.
Danas se ujedno prisjećamo ne samo Prvog nego i Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu, održanog pola godine poslije, a koje je iznjedrilo historijsku Deklaraciju o pravima građana u BiH. Nezasluženo je rijetko pominjemo u našem političkom i medijskom prostoru, ali ta deklaracija ima snagu historijskog civilizacijskog dokumenta za ove prostore.
Stoga je danas, kada se u Bosni i Hercegovini nastoji putem izmjena izbornog zakondavstva uspostaviti anticivilizacijska nejednaka vrijednost glasa građana Bosne i Hercegovine, nužno podsjetiti na riječi iz Deklaracije o pravima građana BiH, u kojoj je stajalo da će:
Izborno pravo u demokratskoj Bosni i Hercegovini birači vršiti tajnim glasanjem na osnovu općeg, jednakog i neposrednog prava glasa; Aktivno i pasivno izborno pravo ima svaki građanin i građanka koji su navršili 18 godina života, a nisu toga prava lišeni na osnovu zakona.
Paradoksalno je, da ne kažem tragikomično, da se na ZAVNOBiH danas pozivaju pristalice etničkog izbornog modela, oni koji pomenutoj ZAVNOBiH-ovskoj deklaraciji o pravima građana BiH pretpostavljaju nejednaku vrijednost glasa i to kroz selektivnu upotrebu, tačnije zloupotrebu, principa konstitutivnosti naroda. Etnički ekskluzivitet nije ni slovo ni duh ZAVNOBiH-a, nego su to jednakopravnost i ravnopravnost prvenstveno svih građana, a samim time i naroda. U tome mi danas treba da vidimo poveznicu između vrijednosti ZAVNOBiH-a, vrijednosti Evropske unije, vrijednosti demokratskih i naprednih država.
U historijskom smislu Deklaracija o pravima građana Bosne i Hercegovine predstavljala je tada nužan kompromis između liberalnih zapadnodemokratskih i istočnih narodnodemokratskih sistema vlasti i vrijednosti. Međutim, upravo je ta deklaracija ZAVNOBiH-a trasirala put Bosne i Hercegovine ka građanskom društvu i građanskoj državi. Bez nje ne bi bio moguć ni 1. mart kao Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, bez nje ne bi bila moguća naša evropska budućnost, odnosno pridruživanje zajednici država u kojima je jednakost glasa svakog građanina neupitan ustavni princip.
Zato Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu, na kojemu je usvojena Deklaracija o pravima građana BiH, u kojoj naglasak na jednakosti glasa svih građana BiH nije dat nimalo slučajno, kao što ni prilikom potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i Ustava BiH od strane potpisnika, građani Bosne i Hercegovine, pored naroda, nisu mogli biti izostavljeni kao konstituent države, iako se to često unatoč presudama Evropskog suda za ljudska prava zanemaruje.
U historiji državotvornosti nema nikakvih slučajnosti. Kao što obnova državnosti Bosne i Hercegovine nije bila slučajna, tako ni kontinuitet građanskog, počev od ZAVNOBiH-a pa do Dejtona, nije slučajan. Tek će ulaskom u Evropsku uniju proces konstituiranja Bosne i Hercegovine kao građanske države biti u konačnici završen. Na tome nam, svima nama, građanima Bosne i Hercegovine, vodeći se hrabrošću, pameću i vizionarstvom vijećnika ZAVNOBiH-a, valja još raditi.
Sloboda je spoznaja nužnosti. Građanska i evropska budućnost Bosne i Hercegovine je proces, ali ujedno i historijska nužnost.’