ZENICA – MJESTO VRHUNSKOG TEATRA

Povezani članci

• O građanima i majmunima
• SDU: Izetbegoviću srami se gladnih boraca
• Dupetom u Evropu
• Ustavni sud BiH može donositi odluke i bez suca iz RS
• DRAMATURZI – INTELEKTUALCI U TEATRU
• Demantij na tekst “GDJE SU MILIONI EURA: Ukrajina od kupca Vitezita traži neisporučeno naoružanje”

Kako je ranije najavljeno, pored Sarajeva, 57. izdanje Internacionalnog teatarskog festivala MESS održat će se i u Visokom, Konjicu, te u skladu sa višedecenijskom tradicijom i u Zenici. Kako zenička publika ne bi ostala uskraćena za pravi teatarski ugođaj prvi put će se čak tri predstave i to vrhunskih umjetnika i umjetnica održati na sceni Bosanskog narodnog pozorišta Zenica. Festival otvara poznata belgijska trupa Needcompany sa predstavom «Slijepi pjesnik» (30.09. u 20h), dok će Andriy Zholdak biti ponovo pred festivalskom publikom sa Makedonskim narodnim teatrom i predstavom «Elektra» (02.10. u 20h). Upravo zenička publika imat će priliku pogledati predstavu «Pet lakih komada» (07.10. u 20h) koju je režirao Milo Rau a koja je proglašena najboljom u 2016. godini prema ocjeni najuglednijeg teatarskog časopisa Theater Heute. Tradicionalno, i ove godine MESS će organizirati autobuski prijevoz do Zenice za sarajevsku publiku uz performans iznenađenja.

Historiju pišu pobjednici. Muškarci. U kolikoj je mjeri historija koju poznajemo zapravo određena lažima, slučajnim susretima i usputnim događajima? Pjesmu Slijepi pjesnik napisao je slijepi sirijski pjesnik Abu al ‘ala al Ma’arri. Jan Lauwers za svoje polazište uzima porodična stabla svojih glumaca-ica i ispisuje jednu novu priču utemeljenu na njihovim nacionalnostima, kulturama i na šest jezika kojim oni-e govore. On se vraća hiljadu godina u prošlost kako bi preispitao pojam identiteta današnje multikulturalne Evrope. «Slijepi pjesnik” je portret družine koja dijeli uspone i padove putujući po svjetskim scenama kao bliska familija. Istovremeno, to je kritika ograničenog uma savremene Evrope, ali iznad svega to su dva sata fantastičnog, stimulirajućeg, dirljivog, smiješnog, tragičnog teatra”, stoji u jednoj od kritika predstave.

Elektra je kćerka kralja Agamemnona i kraljice Klitemnestre koja se zajedno sa svojim bratom Orestom sprema osvetiti majci i njenom ljubavniku Egistu za ubistvo njihovog oca Agamemnona. Ovaj grčki mit bio je polazište za tragedije nastale iz pera Eshila, Sofokla, Euripida i Jean Paul Sartra. “Elektra” Andriyja Zholdaka počinje tragičnim ubistvom u kraljevskoj familiji, prebačeno u današnje doba, sa jasnom nakanom da istraži temu okrutnosti duboko pohranjenu u ljudskoj podsvijesti. U jednom trenutku, u historiji naše zemlje, naše porodice ili našoj ličnoj historiji, ta se okrutnost iznenada otme i pretvori u silu koja kontrolira čovjeka. Nameće se pitanje koliko je duboka ta čovjekova okrutnost; kilometar ili više? Tri sata i 30 minuta predstave nastalo je od minimalističkog teksta koji drži kompletnu prekrasnu poetiku i suštinu antičke tragedije.

«Pet lakih komada» testira granice onoga što djeca znaju, osjećaju i rade. Čisto estetska i teatarska pitanja stapaju se sa onim moralnim: Kako djeca shvataju pravi značaj narativa, empatije, gubitka, potčinjenja, starosti, razočarenja ili pobune? Kako mi reagiramo na djecu u nasilnim, ljubavnim i romantičnim scenama? U pet posve jednostavnih vježbi, kratkih scena i monologa pred kamerom, mladi glumci-ice neprimjetno ulaze u različite uloge. Prihvataju svoje zadatke i sudbinu i igraju rekonstrukcije onoga što su uvježbali sa odraslim glumcima-icama. U jednu ruku, predstava otkriva historijsku panoramu belgijske prošlosti, od deklaracije o nezavisnosti Konga, do masovnih demonstracija “Bijelog marša”, dok u drugu ruku Pet lakih komada istražuje ograničenja onoga što djeca znaju, osjećaju i smiju raditi. Šta znači posmatrati ih u ovim prizorima? Šta to mi doživljavamo kad su u pitanju naši sopstveni strahovi, nade i tabui?