Dr. Srđa Pavlović: Početak

Povezani članci

• Asim Mujkić: S onu stranu pravde i nepravde
• Crna Gora dobila poziv za pristupanje NATO-u
• VRIJEME ZABRANA
• Viktor Ivančić: Bog za svijeću
• Izlaznost na izborima sve veća, do 15 sati glasalo 37,21 posto građana
• Hrvatska je dužna obnoviti suradnju s Komšićem

Foto: SAVO PRELEVIC/AFP via Getty Images)

Najznačajniji rezultat jučerašnjih izbora u Crnoj Gori jeste činjenica da se vlast promijenila preko glasačke kutije, a ne na barikadama i pod budnim okom snajperista. Jučerašnja promjena vlasti mirnim putem i prihvatanje te promjene od strane DPS-a je znak postojanja demokratskih kapaciteta koji se dalje trebaju razvijati. Ja se iskreno nadam da će državu voditi oni kojima je u srcu nezavisna, suverena i evropska Crna Gora, a na umu ekonomski oporavak devastirane države. Nadam se da će nova vlast sebe i svoj rad vidjeti samo kao prvi korak na teškom putu reformi.

Uprkos mješavini osjećanja nevjerice i euforije nakon završenih izbora, važno je ne izgubiti iz vida da se još uvijek očekuje prihvatanje izbornih rezultata od strane DPS-a, te da ne treba odbaciti mogućnost poslovičnih crnogorskih političkih preletača. U ovoj komplikovanoj izbornoj utakmici, brzina (slavljenja pobjede) nije vrlina.

Ipak, u nadi da će DPS priznati i prihvatiti rezultate izbora, i da post-izborna dešavanja neće potvrditi da je poslovični Drago Đurović crnogorska sudbina, ono što građanima i novoj vlasti predstoji jeste dugotrajan i težak rad na restrukturiranju Crne Gore u istinsku državu svih njenih građana, istinski nezavisnu i suverenu državu nezavisnih i efikasnih institucija, državu-članicu Evropske Unije, državu čija mladost ne kupuje karte u jednom pravcu do Njemačke, Švedske, Kanade…, državu u kojoj ne postoje narodne kuhinje…

Ne treba se zavaravati da je vrijeme na strani jučerašnjih izbornih pobjednika, jer se oni moraju odmah angažovati na mučnom poslu reforme private države. Dostizanje pomenutih ciljeva zahtijeva generacijski angažman koji se mora započeti danas, kako bi buduće generacije naslijedile solidne državne temelje.

Iako je još rano za donošenje konačnih ocjena, čini se da su rezultati jučerašnjih izbora, u najvećoj mjeri, proizvod dva kompleksna faktora.

Prvi je decenijska vlast jedne partije i njenog lidera koji odavno ne nudi nadu za prosperitet svih. Nije teško dokumentovati tvrdnju da je tokom skoro tri decenije vlasti, DPS privatizovala državu i pretvorila je u partijsku kooperativu korisnu samo svojim članovima i saputnicima ka neizbježnoj zadnjoj stanici: autokratiji. Partija koja je do juče bila na vlasti nije uspjela (ili nije imala namjeru/želju) da kreira institucije države sposobne da se nose s izazovima modernog vremena nezavisno od toga ko sjedi u fotelji predsjednika i premijera. Od 1990. do danas, državne institucije Crne Gore su funckionisale kao servis vladajuće partije. Bilo je samo pitanje vremena, odnosno, povoljne prilike, kada će se nagomilano nezadovoljstvo građana izliti na ulice i politički definisati kao potreba za političkom i sistemskom promjenom.

Drugi je svojevrsno i teško razumljivo “samoranjavanje” DPS-a, tako što je donošenjem problematičnog zakona o vjerskim zajednicama, partijski lider otvorio sukob sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom u Crnoj Gori. Uslijedio je ulazak crkve u politiku na velika vrata, litije, radikalizacija identitetske politike, i buđenje nacionalizama. Stiče se utisak da je, vodeći se ranijim iskustvima, Đukanović vjerovao da mu ovaj sukob može donijeti još jednu izbornu pobjedu. Možda se nadao da će glasači DPS-a odabrati partiju umjesto crkve i oltara pred kojim pale svijeće, a da će se takozvani “suverenistički glasači” još jedanput okupiti oko njegove retorike o ugroženoj državi. Izborni poraz je pokazao da je Đukanović precijenio partijsku lojalnost značajnog segmenta DPS glasačkog tijela, a podcijenio sumnjičavost i decenijsku netrpeljivost koju suverenisti gaje prema njemu.

Rezultat je, de facto, pobjeda koalicije okupljene oko DF-a, čije su političke smjernice, ideološka matrica i viđenje sebe i svijeta snažno ankerisani u temelje hegemonong srpskog nacionalnog diskursa i svetosavske verzije pravoslavlja. Post-izborna aktivnost lidera ove koalicije je, s pravom, zabrinula sve one koji baštine suverenističku viziju crnogorske državnosti i crnogorskog identiteta. Naime, prvi javni čin Krivokapića, nakon objavljivanja preliminarnih rezultata koji su ukazivali na poraz DPS-a, je bio odlazak pred Hram Hristovog Vaskrsenja i susret sa Mitropolitom Amfilohijem.

Između ove dvije tačke formiralo se jezgro onoga što može postati temelj centrističke i socijalno progresivne građanske opcije. Koalicije oko Alekse Bečića i Dritana Abazovića predstavljaju obećanje te i takve opcije, i stoga zaslužuju i čestitke i podršku. One pred sobom imaju težak zadatak da definišu i sprovedu inicijalne reforme koje bi omogućile funkcionisanje države u teškoj ekonomskoj situaciji i da, istovremeno, djeluju kao korektivni faktor u odnosu na trećeg koalicionog partnera grupisanog oko DF-a. Ova korektivna funkcija u odnosu na koaliciju okupljenu oko DF-a bi trebala da se odnosi prvenstveno na retoriku i politički jasno definisane ciljeve koji u pitanje dovode međunarodni položaj Crne Gore, rekomponovanje odnosa unutar države, i davanje primata identitetskoj politici. Efikasnost na ovom korektivnom poslu će, između ostalog, biti mjera snage te progresivne građanske opcije.

Na kraju, najznačajniji rezultat jučerašnjih izbora u Crnoj Gori jeste činjenica da se vlast promijenila preko glasačke kutije, a ne na barikadama i pod budnim okom snajperista. Jučerašnja promjena vlasti mirnim putem i prihvatanje te promjene od strane DPS-a je znak postojanja demokratskih kapaciteta koji se dalje trebaju razvijati. Ja se iskreno nadam da će državu voditi oni kojima je u srcu nezavisna, suverena i evropska Crna Gora, a na umu ekonomski oporavak devastirane države. Nadam se da će nova vlast sebe i svoj rad vidjeti samo kao prvi korak na teškom putu reformi.