Idemo ludo, idemo jako: Večeras će čitav svijet znat za BIH

Povezani članci

• Crkva iznad Hrvatske
• Heni Erceg: Vječiti kmetovi
• Dom za vešanje
• Izrael: Zločin bez kazne
• GENERAL VLADO TRIFUNOVIĆ: Nama trebaju mrtvi heroji
• OLIVER FRLJIĆ: ISUS JE NAŠ MAJ

Nakon godina nestrpljivog isčekivanja, napokon je stigao i taj dan kada će fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine odigrati svoju prvu utakmicu na nekom velikom takmičenju.

Piše: Haris Ljevo

Večeras tačno u ponoć na jednom od najpoznatijih svjetskih stadiona, Maracani u Rio de Janeiru, naša reprezentacija će igrati protiv dvostrukog svjetskog prvaka Argentine.

Od sticanja nezavisnosti 1992. godine, BiH je odigrala mnogo utakmica koje su navijači i igrači doživljavali kao historijske, ali veću od večerašnje, definitivno, nismo igrali.

Nakon one prve u Tirani protiv Albanije, igrali smo veliku utakmicu protiv Hrvatske u Bologni kada je Hasan Salihamidžić u nevjerovatno kišnoj noći postigao prvi pogodak naše zemlje u kvalifikacijskoj utakmici, pa smo na prepunom Koševu držali čas iz fudbala Dancima, kasnije i Špancima kada je Elvir Baljić imao priliku, da je realizirao sve brojne prilike, smijeniti stručni štab madridskog Reala koji mu nikad nije dao dovoljno prilika za igru.

Imali smo kasnije jednu meč loptu na Koševu protiv Danske da odemo na EP u Portugal, ali nismo imali sreće. Spašavali smo živu glavu na beogradskoj Marakani, engleski sudija na Mestalli nije svirao kraj utakmice sve dok Španci nisu postigli gol, razbijali smo Belgiju u Gentu, vodili ratove protiv Ronaldovog Portugala, da bi na kraju sredili Grke i Slovake, pa preko Litvanije napokon došli na veliko takmičenje.

Sve velike pobjede, porazi iz kojih smo izvlačili pouke, sve sudijske nepravde, bili su samo trasiranje puta ka Riju da bi večeras zaigrali na Maracani protiv dvostrukog svjetskog prvaka koji je svjetskom fudbalu dao takve asove kao što su Di Stefano, Kempes, Maradona, Batistuta, Ortega, Veron, Zanetti i Messi. Ima tu neke kosmičke pravde. Ne može svako igrati prvu utakmicu protiv Argentine i to baš na Maracani.

Euforija koja trese našu zemlju rijetko se viđa negdje u svijetu. Niko ne sumnja u veliki uspjeh naše reprezentacije, ali kako god završila večerašnja utakmica i kompletan Mundijal u Brazilu moramo biti zadovoljni ovim uspjehom. Ono što od igrača moramo očekivati je jedino borba do posljednjeg daha, da ostave srce na terenu kao u mnogim velikim utakmicama. Naši navijači mogu oprostiti svaki poraz, ali šetanje po terenu nikad. Toga su i igrači svjesni.

Neko je jednom davno rekao kako se životni vijek fudbalskog navijača mjeri po broju odgledanih Mundijala, a navijači u našoj zemlji napokon su dočekali Mundijal na kojem će gledati i svoju reprezentaciju. Narod u ovoj napaćenoj zemlji do sada se orijentirao na vrijeme prije i poslije rata, a od večeras će se vrijeme mjeriti na prije i poslije Mundijala u Brazilu.

Do utakmice u Kaunasu protiv Litvanije mnogi u svijetu nisu ni čuli za BiH. Nakon plasmana na SP mnogi su prvi put čuli za nas, a nakon ovog SP-a za nas će se znati u svakom mjestu na kugli zemaljskoj.

Plasmanom na SP ovi momci su za promociju naše zemlje učinili više nego svi ministri vanjskih poslova od sticanja nezavisnosti. Zbog toga ovi momci zaslužuju da se zbog njih ne spava tokom ovog ljeta. Počevši od večerašnje historijske utakmice na Maracani.