Izbori ili nacionalno prebrojavanje?

Drago Bojić
Autor 2.10.2022. u 09:10

Izdvajamo

  • Gotovo svi politički akteri su ovogodišnje izbore okarakterizirali sudbinskim i najvažnijim izborima od 1992. godine. Jedni to govore zbog brige za državu (bošnjačke, probosanske i građanske stranke), drugi zbog brige za narod (hrvatske stranke), a treći zbog brige za entitet (stranke u Republici Srpskoj). I svi odreda to čine samo i isključivo zbog toga da ostanu na vlasti ili da se domognu vlasti. Niti će se država raspasti ako u Predsjedništvu ne bude Željko Komšić, niti će hrvatski narod propasti ako u Predsjedništvo ne uđe Borjana Krišto, niti će, nažalost, Republika Srpska biti ukinuta ako Milorad Dodik i SNSD izgube izbore. A nešto će se nakon izbora vjerojatno pitati i visokog predstavnika Christiana Schmidta.

Povezani članci

Izbori ili nacionalno prebrojavanje?

Koliko god izjave o „prebrojavanju“ Bakira Izetbegovića i reisa Kavazovića bile sumanute i jezive, nacionalno prebrojavanje konstanta je svih dosadašnjih izbora u BiH. Hoće li tako biti i ovaj put, ovisi o tome hoće li građani izaći na izbore ili na nacionalno prebrojavanje.

Kad je koncem srpnja, mjesec dana prije početka predizborne kampanje, Bakir Izetbegović, predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA), u militantnom nacionalističkom zanosu izjavio da su se Bošnjaci „prebrojali“, uslijedile su oštre reakcije domaćih i međunarodnih političara. U obranu Bakira Izetbegovića stao je prvi čovjek Islamske zajednice u BiH. Reis Kavazović je podržao Izetbegovićevu izjavu kazavši: „jašta nego ćemo se prebrojavati, oni imaju svoju, a mi našu, bosansku, muslimansku priču.“

Na te izjave reagirali su i politički predstavnici hrvatskog i srpskog naroda, nazvavši ih destabilizirajućim i ratnohuškačkim. Izetbegović se kasnije tobože pravdao „da nema potrebe za zgražanjem“, „da izjava nije ratnohuškačka“, da je „naše pravo i obaveza da uvijek budemo spremni i da sve učinimo kako bi sačuvali vlastitu državu, sigurnost i mir u njoj“. Nervozni bračni par Izetbegović i pomračeni umovi iz SDA su cijelu predizbornu kampanju plašili Bošnjake da će im se ponoviti devedesete ako ne budu glasali za njih.

Izetbegović i Kavazović su izgovorili naglas ono što i jest konstanta politike „stožerne bošnjačke stranke“, kako Izetbegović naziva Stranku demokratske akcije (SDA) po uzoru na hrvatskog partnera u vlasti Dragana Čovića. Tu politiku, vidi se to i po izjavama reisa Kavazovića, podržava i Islamska zajednica u BiH, i to posve otvoreno. No, politika nacionalnog „prebrojavanja“ nije ekskluzivno bošnjačka, ona je prisutna i kod druga dva naroda, a slijede je i neke nominalno građanske stranke kao što je Demokratska fronta Željka Komšića.

Kad Željko Komšić sa svojim političkim istomišljenicima, uključujući i neke bošnjačke intelektualce, analitičare, novinare, kulturne radnike, upozorava svoje potencijalne birače – uglavnom pripadnike bošnjačkog naroda, da je sudbinski važno da u Predsjedništvu BiH bude „dva prema jedan“ za BiH, dakle, da u Predsjedništvo po četvrti put zasjedne Komšić, i to je poziv na „prebrojavanje“.

Politička sudbina aktualnog hrvatskog člana Predsjedništva, znaju to Komšić i njegovi simpatizeri, ovisi u potpunosti o predizbornom prebrojavanju i kalkulacijama u bošnjačkom biračkom tijelu, jer na glasove Hrvata ne može računati. Teško je pretpostaviti kakav će izborni epilog imati bošnjačko glasačko prebrojavanje, ali ni ovaj put ne treba isključiti mogućnost da će dio „bošnjačkih građana“ nakon „prebrojavanja“, koristeći nedorečenosti i manjkavosti važećeg Izbornog zakona, ponovno svoje glasove dati Komšiću.

U svakom slučaju bit će zanimljivo kako će se raspodijeliti bošnjački glasovi jer i Denis Bećirović ima veliku ambiciju da zasjedne u stolicu bošnjačkog člana Predsjedništva, a ima i podršku velikog broja stranaka – „jedanaest stranačkih potočića“, kako B. Izetbegović potcjenjivački naziva svoje političke konkurente. Ne treba zaboraviti da će dio bošnjačkih glasova uzeti i treći bošnjački kandidat – Mirsad HadžikadićAko je suditi prema predizbornoj kampanji, bračni par Izetbegović je u panici, što je pokazala i njihova vulgarna i militantna predizborna retorika, jer bi gubitak izbora mogao imati velike posljedice za njihovu političku karijeru.

Da se podsjetimo, na prošlim izborima malo je nedostajalo da D. Bećirović pobijedi Š. Džaferovića, ali ovaj put, svjesni su toga i Bećirović i stranke koje ga podržavaju, ima jačeg protukandidata – Alijinog sina i „prvog u Bošnjaka“ koji je u predizbornoj kampanji doslovno podigao na noge Bošnjake i muslimane diljem BiH. Tko god je pratio predizbornu kampanju, mogao je primijetiti da je Stranka demokratske akcije bila najaktivnija od svih stranaka. Nema grada, općine, naselja, sela, zaseoka u kojima žive Bošnjaci, a koje nisu posjetili u zeleno odjeveni stranački aktivisti.

Na hrvatskoj političkoj sceni samo je jedan kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva. Stranke okupljene u Hrvatskom narodnom saboru, pod potpunom kontrolom koruptivnog i kriminalnog HDZ-a BiH, odlučile su da ih predstavlja potkapacitirana i politički promiskuitetna Borjana Krišto, pokorna politička služavka Dragana Čovića. Ostale hrvatske stranke, iz straha da će ih HDZ, predstavnici Katoličke crkve i braniteljske udruge optužiti da razbijaju hrvatsko jedinstvo i zajedništvo, nisu se usudile nikoga kandidirati za tu poziciju.

Dragan Čović i njegovi politički partneri u predizbornoj kampanji konstantno su pozivali malobrojne bosansko-hercegovačke Hrvate da masovno izađu na „povijesne“ izbore, kako predstojeće izbore nazivaju hrvatski političari u BiH. U tome im asistiraju i predsjednik Republike Hrvatske Milanović, premijer Plenković, predstavnici hrvatskih kulturnih institucija i braniteljskih udruga. Slično kao i bošnjačka, i hrvatska strana poziva na nacionalno grupiranje i postrojavanje, Izetbegovićevim riječima kazano, na prebrojavanje.

U Republici Srpskoj nema nacionalnih tenzija jer je gotovo u cijelosti etnički očišćena od pripadnika nesrpskog stanovništva. U tom entitetu vode se političke borbe između pozicije i opozicije. Milorad Dodik (SNSD) i njegovi politički konkurenti zastupaju praktično istu politiku – entitetsku politiku kojoj je jedini cilj jačanje Republike Srpske. Pojednostavljeno kazano: što manje države BiH, a što više Republike Srpske. I ovdje je riječ o „prebrojavanju“, ali unutar jednog naroda, jer su pripadnici druga dva naroda protjerani i pobijeni. Kako god završili izbori u Republici Srpskoj, ona ći dalje ostati najveći destabilizirajući faktor bosansko-hercegovačkog društva.

Gotovo svi politički akteri su ovogodišnje izbore okarakterizirali sudbinskim i najvažnijim izborima od 1992. godine. Jedni to govore zbog brige za državu (bošnjačke, probosanske i građanske stranke), drugi zbog brige za narod (hrvatske stranke), a treći zbog brige za entitet (stranke u Republici Srpskoj). I svi odreda to čine samo i isključivo zbog toga da ostanu na vlasti ili da se domognu vlasti. Niti će se država raspasti ako u Predsjedništvu ne bude Željko Komšić, niti će hrvatski narod propasti ako u Predsjedništvo ne uđe Borjana Krišto, niti će, nažalost, Republika Srpska biti ukinuta ako Milorad Dodik i SNSD izgube izbore. A nešto će se nakon izbora vjerojatno pitati i visokog predstavnika Christiana Schmidta.

Kad smo kod „prebrojavanja, da spomenemo i to da na izbornim listama ima preko sedam tisuća ljudi. Oni će popuniti državne, entitetske i kantonalne parlamente i skupštine i među njima ima i imena koja se mogu zaokružiti, a da čovjeku pritom ne bude neugodno i da se ne mora crveniti.

Koliko god izjave o „prebrojavanju“ Bakira Izetbegovića i reisa Kavazovića bile sumanute i jezive, nacionalno prebrojavanje konstanta je svih dosadašnjih izbora u BiH. Hoće li tako biti i ovaj put, ovisi o tome hoće li građani izaći na izbore ili na nacionalno prebrojavanje.

Drago Bojić
Autor 2.10.2022. u 09:10