ŠTA JE OSTALO OD GENERACIJE X?

Nenad Bunjac
Autor 3.7.2019. u 09:08

Izdvajamo

  • I tako teče ta dosadna elegija - diljem Hrvatske se slave „oslobodilačke divizije“ sastavljene od 500 tisuća nepostojećih boraca jer je prema službenim podacima Ministarstva obrane, Hrvatsku 1991-92 ukupno aktivno branilo 70- 80 tisuća dragovoljaca - a domaja me podsjeća na usvojeno dijete u mnogobrojnoj obitelji (EU) koje trećinu Bosne inatljivo želi u nasljedstvo. Dete kreten. Sami sebe sjebavamo, upirući se da dokažemo ravnopravnost u europskom i superiornost u svom balkanskom dvorištu. Periodičnu birokratsko političku rotaciju briselskih kadrova, čiju primjenu nitko ne dovodi u pitanje, prikazuju kao vanjskopolitički uspjeh Hrvatske. C’mon.

Povezani članci

ŠTA JE OSTALO OD GENERACIJE X?

 Foto Flickr

I naravno, kako stvari stoje, novi milijun neću skoro zaraditi, generacija koja je trebala unijeti društvene promjene u skladu sa Zeitgeistom, ušutkana je, bolesna ili mrtva, nadolazeće generacije nemaju niti kontekst, niti znanje što smo im zapravo ostavili. Jasan je razlog zašto su dezorijentirani. I  zato rekoh svojima, ne potpisujte ništa, čak niti prijem zastave, iza bojnika ide ovršitelj. Ništa vam vrijedno nije ostalo.                               

Opet idem na sprovod. Ode još jedan od neponovljivih karaktera u naponu snage, imam više prijatelja na drugom svijetu nego li na zemaljskom. Riječ je o ljudima s kojima sam se mogao zaljubiti “petsto puta u tri minuta”, životnim borcima s kojima sam po tri tjedna tulumario od nemila do nedraga, kovao pjesme i planove, svatko od njih je bio neprikosnoveni feldmaršal. Nisu griješili, osim u očima zloćudnog mainstreama. Terora prosječnih.

U francuskoj društvenoj i zatomljenoj tradiciji, muškarac do 50 godine bio je le fleur “cvjetak”, nije ga se shvaćalo ozbiljno. Uglavnom, doba kad smiješ raditi pizdarije. Tek nakon što bi razmrvio krupnu novčanicu života, nakon 50 godine, dobio bi titulu monsiuera, “gospodina”, onog kojeg se sluša jer ima šta za reći. Generacija X koja je iznijela najgori teret društvene tranzicije u ratnim okolnostima, nikad nije dobila šansu da veli što ima za reći. Nisu stigli postati gospoda. Topovsko meso koje je poslužilo kao politički paravan elitama da pod krinkom domoljublja izvrše brutalnu preraspodjelu akumuliranog kapitala bivše države. Zaustavljeni u razvoju, ranjeni u stroju, igrali su s krivim adutom. Život dam, slobodu ne dam.

A kosilica neumorno dere bez obzira na geografski položaj, vremenske uvjete i osobne želje.

U hrvatskom Ministarstvu branitelja ili Ministarstvu obrane ne možete dobiti relevantan podatak koliki je postotak umrlih vojnika u generaciji 1964-68, 1968-72 u odnosu na prosječni životni vijek Hrvata?! I nisam uvjeren da ne žele dati točan podatak nego nemaju pojma, to više nitko ne prati. Barataju frazama “unutar državnog prosjeka”, bez navođenja izvora.

Recite to mom srednjoškolskom razredu kojeg pola nema. Nisu pomrli od skorbuta.

GENERACIJA X Vol.2

Nikad se ne bih sjetio tog teksta od prije četvrt stoljeća da me pametnica Maja Marchig nije podsjetila na njega. Izgleda da sam kao mali upao u kazanče psilocibina, teze teksta su gotovo proročke, iako bi danas deset puta promislio da objavim taj generacijski manifest premazan pathosom “nadobudnog Makavejeva” o izgubljenog generaciji X koja je očekivala građansku revoluciju, a dobila nacionalističko klanje. Svašta tamo piše, ali jedna teza je sigurno točna.

Crno nam se pisalo, crno nas je i obojalo.

Podugački uvod trebao bi imati i dobro obrazloženje. Iskreno, nemam ga jer je tema  prejednostavna: koji nam se ku’a desio? Ne pušim te fore o fatumu, sudbinsko apokalitičnim vizijama, Kali Yugi i završnoj fazi civilizacije u silaznoj putanji prema vedskim zapisima ili o  patničkom isčekivanju tipa Severininog novog albuma. Jbte, ne vjerujem niti psihometriji niti znanosti, nikome pod nebeskim svodom koji tvrdi da je samopoštovanje društveno uvjetovano. Nije nikad bilo, niti na osobnom, niti na obiteljskom, pa niti na generacijskom ključu.

Mi smo vam odgovor.

NIKAD KRAJA DOSADNOJ HRVATSKOJ ELEGIJI

I tako teče ta dosadna elegija – diljem Hrvatske se slave „oslobodilačke divizije“ sastavljene od 500 tisuća nepostojećih boraca jer je prema službenim podacima Ministarstva obrane, Hrvatsku 1991-92 ukupno aktivno branilo 70- 80 tisuća dragovoljaca – a domaja me podsjeća na usvojeno dijete u mnogobrojnoj obitelji (EU) koje trećinu Bosne inatljivo želi u nasljedstvo. Dete kreten. Sami sebe sjebavamo, upirući se da dokažemo ravnopravnost u europskom i superiornost u svom balkanskom dvorištu. Periodičnu birokratsko političku rotaciju briselskih kadrova, čiju primjenu nitko ne dovodi u pitanje, prikazuju kao vanjskopolitički uspjeh Hrvatske. C’mon.

Na unutarnjem političkom planu, korupcija je dosegla svoj vrhunac, ejakulirala po svima. Pola hrvatske Vlade je pod tajnim (?!) izvidima USKOK-a zbog korupcije, političkog pogodovanja ili nepotizma. Čak nemaju niti stila, kokošari, štono bi rekao moj drug: “Sanader je prodao cijelu industrijsku granu, ovi isprazne općinski proračun”. Svi sve znaju, nikome ništa, pravosuđe, policija, državna uprava su pod izravnom političkom kontrolom, premijer Plenković se ponaša kao da je u Downing streetu 10,  na svu zabrinutost  javnosti odgovara s lažnih visina, “nevažno pitanje”.

Jasno, normalan čovjek bi sad rekao “neće pobjeći narodnom bijesu”. Je li brate, kojem narodu, kojem bijesu?

GREZA HRVATSKA, NA ŽALOST, NIKAMO NEĆE POBJEĆI

Komparativne prednosti Hrvatske, dajte nam svjetlo na kraju tunela? Veli mi konzultant hrvatske Vlade, kao smrt ozbiljan: ”One su tu, neupitne, osim za katastrofičare. Hrvatska, na žalost, nikamo neće pobjeći, problem je u moćnim pojedincima koji razaraju političko gospodarsko tkivo Hrvatske”. Imena ne spominje, daje ih naslutiti, na pitanje zašto bi tako obrazovani, moćni i bogati pojedinci razarali državu u kojoj žive? “Zašto netko ubije iz čista mira? Intrizična psihopatologija. Kladio bi se na moć, uvijek premalo.”

E jbga sad mi kažeš kad sam davno razmrvio svoj milijun, iako, štono bi rek’o pok. dalmatinski bard Miljenko Smoje, “nije mi ža’ niti jednog dinara ča sam ga potroši’a na kurbe i konobare”, napravio sam sve što treba i svejedno se pitam šta je ostalo? Hillary Clinton, da, ta sveamerička zujara, svojedobno je izrekla dobru premisu – “mi smo prijelazna generacija koja je omogućila mladim naraštajima da spoznaju novi identitet” – boom! Ravno u lice dragi moji manijaci.

I naravno, kako stvari stoje, novi milijun neću skoro zaraditi, generacija koja je trebala unijeti društvene promjene u skladu sa Zeitgeistom, ušutkana je, bolesna ili mrtva, nadolazeće generacije nemaju niti kontekst, niti znanje što smo im zapravo ostavili. Jasan je razlog zašto su dezorijentirani. I  zato rekoh svojima, ne potpisujte ništa, čak niti prijem zastave, iza bojnika ide ovršitelj. Ništa vam vrijedno nije ostalo.

Malo, ali i puno toga smo nenamjerno propustili, greza vremena. A sad idem ča zapalit’ krijes, draga mi je iščetkala crno odijelo. Opet.

 

Nenad Bunjac
Autor 3.7.2019. u 09:08

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija