Ni manje zlo ne mora biti dobro

Povezani članci

• Životna priča – Ivo Andrić: Od prave ljubavi ne može se pobeći
• Pravda za sve nas
• Dašin Stolperstein
• Jovan Nikolaidis: Oporuka sjetnog lunatika
• Posljednji avion za Haag
• NOVAK I 11 ZMAJEVA

Zato kad Milanović kaže „ili mi – ili oni“ ne moramo se zavaravati. Prema onome što priča – dođe mu na slično.

Piše: Petar Fehir

Predpremijera izborne kampanje za Predsjednika se zahuktava.

I prije zvaničnog starta kandidati (bar oni s najvećim šansama) se rastrčali po terenu. Razbacuju se parolama i obećanjima koja nemaju uvijek temelj u ingerencijama „šefa“ države.

No, osim što puno pričaju bilo bi im pametno, ponekad, i puno šutjeti. U to nas na dnevnoj bazi uvjerava sadašnja Predsjednica, ali ne zaostaju ni njeni konkurenti.

Da je, recimo, Milanović mjesec dana prije zadnjih parlamentarnih izbora uzeo „bolovanje“ moža bi sve bilo drugačije. Ali nije. Uspio je s par „gafova“ u finišu prosuti svu očekivanu prednost.

Još se nismo uspjeli ni načuditi kandidatkinji za Predsjednika, gospođi KGK i njenoj frizerki, kad je na šišanju završio još jedan kandidat. Toliko se „nabo“ na špic zvijezde (na Hajdukvom dresu) da mu ni „lekarka“ ni dida ne mogu pomoći.

Time će najviše razočarati veterana Jožu Manolića koji je, ne bez vraga, prognozirao da bi Zoki mogao dobiti već u prvom krugu ako uspije ujediniti sve hrvatske antifašiste i pokrenuti ih da izađu na izbore.

Ne mali broj puta smo, u ćaskanju o izborima, pokušavali povjerovati da je sada prilika, da se sve posložilo, da u njegovom nastupu „ima mesa“, da su njegovi komentari dobronamjerni. Najviše smo se, u svojoj naivnosti, uvjeravali da je „onaj sastanak“ bio sklop nesretnih okolnosti. Da se u njemu, negdje duboko, krije ljevičar. Ili bar liberal, što naginje na lijevo.

I kada se već dalo pomisliti da, nakon solidnog taktičkog poteza s „prijateljem Plenkijem“, par mudrih riječi na „tajnom sastanku s SDP-ovcima, vickastim komentarima Kolindinih provala, stvar ide, koliko-toliko, u pravom smjeru, predsjednički kandidat „s karakterom“ pokazao je i pravo lice.

I time potvrdio ispravnost rezerviranosti dijela „poštene inteligencije“ i već polupodignute „apstinente“ vratio natrag u sofu.

A, ako već ne odšutjeti lupetanje Predsjednice o Rijeci, Hajduku i Dinamu, trebalo je samo reći istinu. Koliko je „bilih“ otišlo u partizane (o crvenima, „Spitu“, da i ne govorimo) i koliko je Riječana otišlo u Domovinski rat. Umjesto pokušavati dodvoriti se onima koji, kao ni jučer, neće zaokružiti njegovo ime.

Zato kad Milanović kaže „ili mi – ili oni“ ne moramo se zavaravati. Prema onome što priča – dođe mu na slično.