SIEG HEIL HRVATSKA

Izdvajamo

• Činjenica da svi izgledaju i djeluju kao Počasni Bleiburški vod predoziran neurolepticima, nikoga nije pretjerano zabrinula, pa konačno i umirovljeni član Ustavnog suda RH je prema haškim dokumentima seksualno se iživljavao na mladoj zatvorenici muslimanske vjeroispovijesti.

Povezani članci

• Edin Pobrić: Premijer između dva (ne)talenta
• Intervju – Damir Avdić: Kapitalizam nije sistem, već čisti profit
• Šta nama predstavlja presuda Herceg Bosni?
• Spomenik zvjerstvu, kenotaf miru
• Neoliberalizam je fašizam
• VIKTOR IVANČIĆ: NACIJIN SVLAK

Foto: Nikola Šolić

Oduvijek sam razmišljao tko smišlja urnebesne provale, zamišljao mračan, psihodelični labos u kojem odvaljena ekipa vrti nemoguće životne centrifuge od kojih ti se odvali vilica od smijeha. A onda, kako to već biva, na putanji između napušene gladi i neurotične kore mozga, taman na dramatičnom rubu velike nužde, shvatio sam da jednako kako život spontano piše romane, tako i vjerojatno stvara apsurdne zaplete na rubu pameti. Jedina nepoznanica mi je ostala, da parafraziram kralja trolova društvenih mreža Đeki Ćena, veli li se ispravno na ljubavnom srpsko hrvatskom jeziku Marko Pajćin alias Mali baja Knindža ili Marko Perković alias Thompson?

Hvala Mariji, kraljici Hrvata i Kosovskoj đevojci da su omacile dovoljno budala s obje strane Drine pa da dvojba bude vjerodostojna.

KAD GLUPOST PRIMATA LUPI SVOM SNAGOM U MOZAK

Nema tome par dana, navijački ustašjugend BBB-a, nešto što se kliče kao militantna žgadija sa zagrebačke Kustošije, ohrabrena sa par mića speeda i dovoljno promila u krvi za lansirati raketni projektil, uz vatreni dekor najvećih hrvatskih pobjeda, izvjesilo je transparent “jebat’ ćemo srpske majke i kćeri”, uz obavezan poziv na opsežnu koljažu naših pitomih sugrađana Srba. Slučajnim stjecajem okolnosti, hipersenzibilitet i opaki nerv fotoreportera Nikole Šolića zabilježio je govor mržnje i anticivilizacijski akt koji su svi vidjeli osim hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, kardinala Josipa Bozanića, predsjednice Prekršajnog suda Ane Krleža Jurišić i niza tzv. konzervativnih kolumnista, epigona političke podobnosti u ime neljudskosti.

I prije nego li ukratko obrazložim pravnu i društvenu genezu konflikta koji čupa utrobu demokracije, sagledajmo debilnu paletu alibija koje su hrvatskoj javnosti ingeniozno ponudili nositelji vlasti. Premijer Plenković “nije vidio događaj”, biće da ima crno bijeli TV marke Mile Budak koji prenosi isključivo postignuća rasnih zakona, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović ponudio je skandaloznu izjavu prema kojoj poklič “Za Dom spremni” iz Thompsonove budnice – da, budnice, o žalim ti Bože osjećaja za harmu u Rvata, mačka mi hrče na soft methal Čavoglava – “ne remeti Zakon o remećenju reda i odredbe Prekršajnog zakona“, a predsjednica spomenutog Suda Ana Krleža Jurišić odredila je pravni standard pozivajući se na nemuštu odluku Ustavnog suda koja niti smrdi, niti miriši jer su insignije i pozdrav HOS-a odlukom ex hrvatskog predsjednika i vrhovnog zapovjednika Stipe Mesića dobile ravnopravan status u sklopu Oružanih snaga. Jedini koji je smogao muda ispravno definirati situaciju je SDP-ov politički ideolog i operativac Ranko Ostojić koji je isti pozdrav usporedio s nacističkim pozdravom “Sieg Heil” koji je strogo kažnjiv u svim državama članicama EU, posebice u Njemačkoj.

Naime, svako javno negiranje holokausta, antisemitizam ili veličanje nacizma zapriječeno je strogom kaznom do pet godina zatvora, visokom novčanom kaznom i zasluženom društvenom stigmom od koje te ne mogu isprati niti tri Rajne. Nema rasprave.

No, mir do neba, nismo mi Švabe pa da se svađamo oko pizdarija k’o babe. Što, momcima je normalno silovati pripadnice druge nacionalnosti, rase i dobi, riješit će s par šupljih fraza Marija Raspudić Selak tu dječačku nepodopštinu. Bitno da su se HOS i Središnjica BBB skrušeno ispričali zbog ispada “par razularenih, pijanih mladića koji će biti primjereno kažnjeni”. Vjerojatno će morati ukrasti starcima par sto kuna i navijačkim senatorima zavrtiti par rundi u kvartovskom kafiću, uz cameradsko tapšanje po ramenu “e jeste vražji”. Ma, sve cool, tko jebe komunjare.

Činjenica da svi izgledaju i djeluju kao Počasni Bleiburški vod predoziran neurolepticima, nikoga nije pretjerano zabrinula, pa konačno i umirovljeni član Ustavnog suda RH je prema haškim dokumentima seksualno se iživljavao na mladoj zatvorenici muslimanske vjeroispovijesti.

No, jedna sentenca u “Jutarnjem listu”, nebitno tko ju je napisao, u toj redakciji više ionako nema novinara, uz časne iznimke, zagrebala mi je po hipotalamusu k’o tupi lanac motorne pile: “Ne može se očekivati da će hrvatska javnost jedinstveno prihvatiti službenu verziju događaja”.

Dakle, tako? Što je točno sporno, nikako skontati.

NEZNANJE NIJE OPRAVDANJE

Pokušajmo razumjeti kamenjarski stav, tzv, konzervativne desnice. Poklič “Za Dom spremni” tradicionalni je hrvatski pozdrav koji u sebi nema natruha raširene sociopatije koja joj se ideološki pripisuje. Ljudi bi se, recimo, u 15. stoljeću sreli prilikom ispaše blaga uz obale rijeka koje se najčešće bile granice feuda – mi Hrvati čobani, graničari stari –  i na pitanje “šta ima kume”, ovaj bi mu odgovorio “Bogu hvala Za Dom spreman sam, evo gotovo crk’o naganjajući ovce”. Obzirom kako se niti u jednom povijesnom dokumentu ne spominje taj pozdrav, čak niti implicitno, vjeroučitelji nove hrvatske povijesti, argument u prilog njegove tradicionalne uporabe pronašli su u lirskom libretu opere Nikola Šubić Zrinjski koju je 1876. skladao Ivan Zajc i herojske obrane Sigeta – usput budi rečeno, toliko laži o jednoj bitci niti braća Srbi nisu u stanju izmisliti jer Šubić je bježao, ne jurišao, računajući na poznavanje terena i pritom, ostavio izgladnjeli kmetski narod bez oružja i zaliha na milost i nemilost turskim zavojevačima, ali debeljko koji se jedva držao na konju među prvima je pao – ali tu se prvotno Pavao Ritter Vitezović malo stilski zaigrao pa izgradio herojski karakter jedne od rijetkih biografski dokumentiranih hrvatskih povijesnih ličnosti.

Mitologizirajući hrvatsku povijest, pod službenim pozdravom “Za Dom i Poglavnika spremni” Hrvatska je među prvim kolaboracionistima Trećeg Reicha, uvela rasne zakone u izvedbi kao peronospora dosadnog “ličkog pisca“ Mile Budaka, ministra bogoštovlja u vladi NDH i počinila grozomorne zločine nad kojima su se zgražali i njemački okupatori. Gotovo 230 tisuća civila, 23% bilo je “čistokrvnih Hrvata”, od Jasenovca preko Staljingrada do Širokog Brijega, likvidirano je temeljem različitih pravnih i proizvoljnih osnova u ime ustaške ideje koristeći uglavnom kame, pile, sjekire, maljeve i sve to nerijetko udruženi sa četničkim otporom koji se borio za rehabilitaciju Kraljevine Jugoslavije i Srbije kao vodeće političke sile. Neznanje nije opravdanje, glupost još manje.

Istini na volju i onda je hrvatski narod bio glup kao i danas, nona mi sa Širokog Brijega (rođ. Barišić) s ljubavlju pričala kako su Rafael Boban i Andrija Artuković bili “lipi momci”. Na moju opasku kako je riječ o psihopatološkim serijskim ubojicama, odgovorila mi je seljački prostodušno “Sine, netko je i to morao raditi, rat je bija, ali sićam se da su mi pomogli prenijeti vreće krumpira”. Vreće krumpira ti nose lipi momci dok njihove trupe kolju nevin narod u susjednom selu? Ajd’ ti baba lipo u kurac, tek pred smrt se uplašila prošlosti.

Tko ne zna što znači poklič “Za Dom i Poglavnika spremni”, posebno država Hrvatska koja stalno trpi kritike EU zbog svog benevolentnog stava prema neoustašluku, jednaka je, ako ne i gora budala od naših zatucanih predaka.

RAMBO AMADEUS NIKOGA NIJE NAPAO

Budimo iskreni. U proteklom ratu služio sam u interventnom vodu i nagutao sam se “guste magle iznad Zagreba” više nego što sam spreman danas sebi priznati. No, bez licemjerja i laži, više smo zajebavali ekipu “s druge strane” nego li smrtonosno proganjali srpske zloduhe. Fašizam mi je onda i sad bio privlačan k’o Stevo Culej i Zlatko Hasanbegović zajedno, ja sam jedan dobar insan, britka pamet i čelična muda su me spasili od većeg zla nego što je ratno stanje.

Sjećam se, camerade Azo i ja smo bili izvidnica, ali sretnim stjecajem okolnosti našli smo napušteni automobil Zastava 101 kojem je začudo radio akumulator i u kasetaru bio je zadnji album Ramba Amadeusa. Odvrnuli smo ga do taraljke, nismo niti primijetili da traje pucačina na sve strane oko nas. Kad smo izašli iz auta pitali smo “da šta ima?” dok su nas strijeljali pogledima, bilo nam smiješno, “za vas ne znamo, ali nas Rambo Amadeus nije napao”.

Jer nikoga tu nije nitko oslobodio, jedino je tužno pitanje tko je kome više pobio. Srbi rodom iz Hrvatske prema Ustavu, zakonu i dobrim građanskim običajima imaju pravo uživati sva prava, privilegije ili nedaće matice zemlje. Kao i Kim Il Soon ako postane hrvatski državljanin, naš Ustav ne pozna kategoriju nacionalne supremacije. Bez obzira što je hrvatska policija još uvijek napučena “kadrovskim otpadom” i rigidnim rezervistima Oružanih snaga, nije na njoj da donosi zakonodavni okvir svog postupanja, to mora učiniti hrvatski Sabor kao zakonodavac, a hrvatska Vlada osigurati civilizirano provođenje zakona-

Pa ubi me sram od hrvatskog pravosuđa koje bi trebalo rješavati krucijalne i nagomilane metastaze hrvatskog društva poput raširene korupcije, a drhti od pijanog Stipe iz Kaštel Šućurca koji prima lažiranu vojnu mirovinu, skanjuje se spremiti ga 30 dana u zatvor, odrezati mu 20 tisuća kuna kazne i tako neka slobodno pjeva ustaške borbene sve dok ne nauči da je “nacionalizam zadnje utočište hulja”, a poklič koji mu je tako srcu drag izvorno ustaški pozdrav koji vrijeđa svaku uljuđenu osobu s većim IQ od smrznutih inćuna.

Bez obzira tko pobijedi na sljedećim parlamentarnim izborima, mora jednom zauvijek decidirano staviti izvan snage poklič “Za Dom spremni” kao društveno poželjno i prihvatljivo ponašanje jer je s njim rat počeo još 1941. nije nikad stvarno društveno završio, a s istinskim domoljubljem nema nikakvih dodirnih točaka. Mlade generacije su u pravilu apolitične, njima možeš “prodati” priču da su Kinezi vladali Hrvatskom do 18. stoljeća, ne zanima ih ta tema. Daj im novi mobitel, pet glava, Adidasovu trenirku, broj od male što živi kraj Konzuma, štono bi rekla moja starija uzdanica kad sam ga iz zafrkancije pitao tko je predsjednica države, odgovorio je “ona plava”, niti ime joj nije znao.

No, ne vrijeđajte im inteligenciju, ne radite vi Endehaziju zbog njih nego zbog sebe, a niti nama ne otimajte dom, život, ljudskost i pamet. A prešutnom legalizacijom zločinačkog pozdrava “Za Dom spremni”, upravo tu nehumanu rabotu činite.

I zato, ne zajebavajte se s nama više.

.