”Kap moje krvi poteče, i Bosna ne presuši!”

Povezani članci

• Bitka na Menhetnu
• BHT1 I FTV: KAD NEĆE LEGALNI MEDIJI, HOĆE PIRATSKI RADIO
• Slučaj Štrpci: Uhapšeno 15 osumnjičenih u BiH i Srbiji
• Hrvatska se uključuju u NATO operaciju u Libiji
• Vuk Perišić: Hrvatski neorganizirani očaj
• Martin Raguž ruši koaliciju sa Čovićem

Domovino neka Ti je sretan Dan nezavisnosti! Hvala svima onim koji su,  na putu slobode i nezavisnosti ugradili, svoje živote u njene temelje!

Piše: Edin Osmančević

Kada bi me danas neko upitao što bih poželio svojoj domovini u praskozorje 1 marta , Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine,  imao bih veliku listu  želja.  Zasigurno bi se na čelu tog spiska želja bila  nada da će jednog dana u njoj, među njenim građanima   vladati više demokratije, sloge  i razumjevanja.

Uprkos agresiji , ogromnim žrtvama, etničkom čišćenju i materijalnom razaranju koje je pretrpila,  Bosna i Hercegovina ne ”presuši”.  Istina, ona živi daleko od onog sna kako ju je 1 marta 1992 godine vidjelo 99,7 % njenih građana izjašnjavajući se za  za njenu nezavisnost.

Danas,  28 godina nakon rata u BiH, ne treba biti veliki genije i primjetiti da  je snaga i moć bh. demokratije u fazi regresije/slabljenja  što u velikoj mjeri  ograničava značajniji uticaj građanina na političke odluke vlastodržaca a time i gospodara njegovog života. Različita politička mišljenja su nešto što obilježava sva vremena u kojem smo  živjeli. Ako bi ogledalo uspjeha demokratizacije bh. društva bio stepen izgradnje jednakosti njenih građana, onda je više nego jasno da je demokratija danas u opasnosti.

Kao predstavnik švedskih socijaldemokrata u   Direkciji uprave  grada Geteborga  na unapređenju demokratije i građanskih usluga, osjećam veliki respekt naporima koje gradske vlasti  ulažu kako bi se čuo glas građanina i razvila svijest kod istog o značaju njegovog angažmana za dobrobit društva. Bez obzira da li se radi o lijevim ili desnim  političkim akterima, fokus je u   pružanju što kvalitetnijih usluga građanima i podrške u riješenju njihovih gorućih problema. I u tome nevladin sektor i jako civilno društvo imaju veliki značaj. U tome učestvuju i penzioneri i mladi i građani sa smetnjama u razvoju. Svi su dobrodošli!

Dakle demokratija nije sažeta samo u puku definiciju oblika vladavine većine nad manjinom već kao instrument unapređenja životnog standarda građana i njihove inkluzivnosti u društvenu zajednicu u kojoj žive i rade.  Demokratija nije nikava  konstanta već stanje kojem se ogleda stepen angažovanosti građanina  i njegov uticaj na proces donošenja odluka  koji su u interesu njegovog vlastitog i društvenog dobra.

U praskozorje Dana nezavisnosti/neovisnosti BIH, ne mogu a da se ne  sjetim slike  iz  5 aprila 1992 godine kada su na mostu Vrbanja, danas mostu Suade i Olge  u Sarajevu pale prve žrtve  suludog projekta podjele države. Bez obzira na svu tragediju, tog datuma    5 april će uvijek biti praznik demokratije u kome je na desetine hiljada njenih građana poslalo čitavom svijetu snažne antiratne poruke. To je dan kada je demokratija ”ranjena” i zaustavljena na svom putu progresa i razvoja.

Demokratija je ključ u borbi protiv siromaštva i bijede . Demokratski procesi moraju poći upravo od ljudi koji žive i rade u našoj domovini i regionu i njihovi napori i angažman moraju biti usmjereni na  jačanja civilnog društva, podrške neovisnim medijima , zaštiti prava na slobodu izražavanja te  depolitizacijom pravosuđa.

Zbog toga Ti, draga domovino  želim da jednog dana u Tebi zaživi mnogo više demokratije i razumjevanja nego što je ima danas. Jer Ti drugačije ne znaš i bez toga ne možeš!  Isto onako kao od Tvojih prvih dana postojanja, kako to lijepo Krleža reče „ Niko i nikad nije našao stećak na kome Bosanac kleči i moli. Na kom je prikazan kao sužanj“.