A što ćemo mi, živi, dogodine?

tačno.net
Autor/ica 25.2.2016. u 12:02

Izdvajamo

  • Pojesti će se ta tvorevina sama iznutra i time samo-dovršiti kad već nema dovoljno vlastite svijesti i snage da se zlu suprotstavi. 

Povezani članci

A što ćemo mi, živi, dogodine?

Foto: tafs

Dvaput probali, pa ne ide. Nije svaki narod za državu.

Piše Igor Galo

Veli  pjesnik: „Onaj koji ove godine umre – dogodine je miran“, a što ćemo mi živi – dogodine, pitanje za sve nas?

Uglavnom, čini se da nas kao generaciju ali i kao narode na ovim prostorima stižu kombinirane tegobe na svim frontovima. Tuga je što nema pravog fronta, pa ni Radničkog …  prema ovom što nam se događa u javnoj, društvenoj i političkoj sferi na cijelom nekadašnjem NAŠEM prostoru. Tekstovi koje čitamo uglavnom su „ubitačni“, a  konstatacija se može podijeliti na „ubi“ i „tačno“, pa što tko odabere.

Ova vrsta demokracije (demokrature, kako ju je točno opisao Predrag Matvejević prije više od 20 godina) koja se kod nas valja ulicama i institucijama ove “grbavo rođene” države ne obećava mnogo, čak možda i zastrašuje mnoge – mene baš i  ne, to je ipak čopor i samo u čoporu su jaki. Tko je imao oči i malo mozga sve se dobro dalo vidjeti još početkom devedesetih. Sad se samo zaokružilo i realiziralo u svojoj prvobitnoj zamisli – otjelovljenju nikad prežaljene NDH, sa istim stanjem svijesti, zločinačkih ideja i revanšizma prema svima onima kojima se mozgovi  NISU smrzli (izbetonirali) u maju 1945, u trenutku kad im se ta državotvornost tragično i zasluženo obila o glavu. U tim idejama pameti nije bilo, nema,  niti će je ikada biti, pa nije moglo biti niti otrežnjenja, a tek o domoljublju da vam zborim, kakva je to tek farsa … Konačno je s uspostavom ove Vlade na čelu sa T. Karamarkom i T. Oreškovićem  hrvatska dijaspora od Australije, preko Amerike, Kanade, Njemačke i uz pomoć združenih snaga popova pod komandom Vatikana, realizirala sebi svoju sanjanu i nikad prežaljenu državu na istoj zatucanoj, zločinačkoj ideji  – s tim da njenu sudbinu oni neće dijeliti niti je ispaštati – to ćemo sve platiti mi građani Hrvatske, a naročito mi Hrvati.

Pavelic-Hitler-Bordo-mail

“Blago tebi Ante, ti se imaš gdje vratiti”

Na isti način kako smo to platili i nakon 1945. Naše državotvorne ideje pod patronatom manipulatora, moćnih sila, najprije plaćaju životima ne-Hrvati (Srbi, Židovi, Romi) prvenstveno, a u konačnici mi – sad već možemo reći po drugi put u ovoj kratkoj povijesti od sedamdesetak godina … Dodatna muka koju nosimo je ta da naše tz. lijeve stranke nisu dorasle da se nose sa zlom koje je već metastaziralo u sve vitalne organe ovog jadnog društva – koje ni u ideji nije bilo zdravo.

Dvaput probali, pa ne ide. Nije svaki narod za državu. Piše Njegoš davnih dana “Velja kruška u grlu zapade”, a umni narod dodaje da “grbavo rođeno vrijeme ne popravlja”. Pojesti će se ta tvorevina sama iznutra i time samo-dovršiti kad već nema dovoljno vlastite svijesti i snage da se zlu suprotstavi.  Ja, naivno, vjerujem da je ima ali se još nije aktivirala. Branim se, jadno. Možda ta snaga i intelekt zapravo niti ne postoji, a ako i postoji misli da to sve skupa ne vrijedi truda … čemu takva tvor-evina! Živi bili, pa dočekali treću-sreću!

tačno.net
Autor/ica 25.2.2016. u 12:02