Admir Velagić Mrkva: Velež če živjeti vječno

Amer Bahtijar
Autor 31.3.2015. u 09:58

Admir Velagić Mrkva: Velež če živjeti vječno

Admir Velagić, sportski direktor Fudbalskog kluba Velež, navijač Veleža i jedan od najboljih poslijeratnih njegovih igrača, za Tačno.net govori o svojoj najvećoj ljubavi.

Razgovarao: Amer Bahtijar

Možda je Admir Velagić najbolji igrač Veleža poslije rata. Ono što se u evropskom okviru fudbala naziva legenda. Svaki go koji bi dao, proslavio bi s navijačima. Krenulo je 1994. Godinu poslije odigrana je ona čuvena utakmica protiv Sarajeva. Velež je pobijedio 6:1.

Jest, to je krenulo davne, ratne 1994. Rahmetli Zeko Selimotić je u tim teškim trenucima, zajedno s jednom grupom Mostaraca, osmislio da oživimo Velež, da krenemo s nekim utakmicama raje. I na mahali i u haremu smo igrali svakodnevno. Skupljala se raja pa smo po sat-dva igrali lopte i Zeko je dolazio tu. Snimio je nekoliko nas mlađih momaka. Bilo je tu i nekih starijih. I tako, napravili smo tu neku ekipicu i otisnuli smo se pješke prema Sarajevu na neki turnir. U ratno Sarajevo ušli smo kroz tunel i tu je počeo moj život s Veležom koji do danas traje. Moj debi za Velež u prvenstvenim utakmicama je bio isto protiv Sarajeva u Jablanici, ali smo prije toga imali susret jedne godine. Sarajevo je bilo na pripremama u Kuvajtu i, kad su se vraćali kući, svratili su tu kod nas i odigrali smo jednu utakmicu u Sjevernom Logoru gdje smo ih deklasirali sa 6:1. To su neki trenuci kojih ću se sigurno uvijek rado sjećati.

Ta generacija je bila najbolja poslije rata. Čini se da je mogla napraviti nešto više da joj se dopustilo. Velež je tada bio četvrto mjesto. Trebale su se igrati dodatne kvalifikacije, Velež je insistirao na povratku Pod Bijeli brijeg…

Tad smo sigurno imali najbolju poslijeratnu ekipu u Veležu. Bio je tu jedan Džafića, zatim Obad u napadu, Zaimović, Šegetalo, Bebanić, Ćemalović Samir… Ne bih volio da se neko naljuti ako ga zaboravim, ali stvarno smo imali dobru ekipu i igrali smo jako dobro. Trener nam je bio Avdo Kalajdžić i u tom periodu smo imali i jednu impresivnu seriju bez poraza, 14-15 utakmica, što je tad u našoj ligi baš bio bauk. Odemo u Zenicu i dobijemo Čelika. Tad je u Zenici bila i druga ekipa – Zenica metal, oni su bili jako dobri, odemo pa i njih dobijemo. Kući smo sve dobijali. Bila je priča da su Vrapčići neosvojiva tvrđava, da dođe Real ne bi mogao ništa. Mi smo svi bili ubijeđeni da možemo napraviti jedan dobar rezultat s Veležom, međutim, tad je to bilo više od sporta, uključila se politika… Mi smo zauzimali mjesto koje nam je osiguravalo dvije utakmice Pod Bijelim brijegom. Svi su upoznati šta se desilo poslije, taj play-off uopšte nije odigran. Nijedna ekipa iz BiH nije učestvovala u evropskim takmičenjima. Tako da mi je i dan-danas žao. Mislim da smo mogli ostvariti rezultat koji bi ljudi još uvijek pamtili.

Velež je nakon toga proživio izvjesnu halvariju. Sjećam se da je tada Šešlija rekao: „Da mi je dugonja Velagić da igra pa da uđemo u prvu ligu.“ Sjećam se kad sam ga jednom pitao: „Treba li vam još igrača?“ On je rekao: „Imamo Velagića, dovoljno je.“

Pa jest, imali smo težak period. Ispadanjem iz lige, svakom igraču ostaje jedna mrlja u karijeri. Međutim, tu je bilo dosta nekih nesportskih stvari, što je prouzrokovalo to ispadanje. U drugoj ligi smo se zadržali tri godine. Ja sam odigrao prvu godinu i onda sam zbog neslaganja s nekim ljudima u Upravi kluba jednostavno morao napustiti klub. Imao sam kratku avanturu u Dubrovniku, poslije sam bio šest mjeseci u Livnu i onda, dolaskom Ahmeta Džubura na mjesto predsjednika Veleža, inače mog komšije, vratio sam se u Velež. Sreli smo se na ulici i kroz neki razgovor uspjeli smo se dogovoriti da se vratim. Tad je došao i gospodin Šešlija i tu sezonu smo odigrali impresivno. U prvom dijelu sezone smo ostvarili 12 pobjeda, tri nerješene utakmice i otišli smo na zimsku pauzu s velikom zalihom bodova i do kraja sezone smo to znalački sačuvali i ušli u ligu. Pet-šest kola prije kraja smo osigurali taj ulazak.

Bili ste jedan od rijetkih koji su ostali u Veležu da igraju s Veležovom djecom. Sjećam se tada kako ste kao otac vodili tu ekipu koja je bila talentovana ali još mlada za profesionalni fudbal.

Napravio sam neku karijeru, ali u prijeratnom Veležu nije bilo mjesta za mene, što govori o veličini tog kluba, o talentima u ovom gradu. Međutim, poslije rata došao sam u Velež, u voljeni klub, ostvario mi se neki dječački san i u poslijeratnoj ligi, vjerujte, mogao sam igrati za svaki klub. Ali, za Velež se ne navija, njega se voli. Ja živim tako i moja familija i moji prijatelji, svi mi živimo za Velež. Odlučio sam, ostao sam tu, ne kajem se, možda bih opet isto uradio. Finansije su jako bitne, svako od nas želi sebi omogućiti neku pristojnu egzistenciju, ja to nisam mogao ostvariti kroz Velež, ali sam opet ostao, kad su ga skoro svi napustili. Bilo je tu još nekih momaka i sigurno smo se svi trudili da s Veležom ostvarimo neke rezultate. Kolika je to mogućnost u tom momentu bila, mi smo je ostvarivali koliko smo mogli. Nažalost, Velež je prolazio kroz težak period deset godina. Svake godine smo se borili za opstanak. To je jako stresno i za navijače, pogotovo za igrače, pogotovo za mlade, ali smo sve predeverali i Velež će živjeti vječno.

Danas ste sportski direktor u klubu. I na tu ste poziciju došli kada je Velež bio u jako teškom stanju. U tom trenutku trener je bio Mirza Varešanović. Bio je to trener koji je sa Sarajevom imao dobre rezultate ali kojeg navijači Sarajeva nisu voljeli. U Velež je došao trener, dakle, kojeg navijači ne simpatišu. Ostavio je Velež u nezavidnoj poziciji, ali u njegovo vrijeme igrali su Šišić, Pehlić, Hiroš, Cerić… Je li to bio njegov izbor?

Što se tiče Varešanovića, mogu govoriti samo u superlativima. Jako pozitivan čovjek. Mlad, a dobar trener. Za vrijeme Mirze Varešanovića, ja sam odigrao prvu polusezonu i moja zadnja utakmica je bila u Banja Luci, gdje sam uvidio da to više nije to. Poslije svake utakmice imao sam probleme koji su trajali po nekoliko dana, odvajaju me od treninga. Imao sam problema s leđima. Čovjek koji se bavi sportom mora biti samokritičan i iskren prema sebi. Ja sam uvidio da ne pomažem klubu na način na koji bih ja želio. To je bila prva polusezona u mojoj karijeri u kojoj nisam dao nijedan go. Ova garnitura ljudi, ova uprava je došla te godine i oni su mi ukazali veliku čast, ponudili su mi mjesto sportskog direktora. Bilo je nekih razmišljanja, ali ja sam s Veležom toliko godina i mislio sam da nije vrijeme da odem i nastavio sam karijeru kao sportski radnik Veleža. I tada sam, a i danas praktikujem da treneru koji dođe u Velež pokušam ispuniti sve želje. Odnosno, kad pričamo o listi pojačanja i ako odredimo da nam treba stoper, vezni, da nam treba špic, ja na tržištu nađem četiri-pet imena i ponudim treneru i trener je taj koji kaže zadnju. On je taj koji vodi ekipu i njome upravlja.  To su bile želje trenera. Bio je zimski prelazni rok, a svaki zimski prelazni rok je jako siromašan, svi igrači koji iole išta vrijede imaju ugovore do kraja sezone, tako da je bilo tu nekih imena koja nisu opravdala epitet pojačanja.

Koliko nas je Varešanović koštao svojim “pojačanjima”?

To je sad malo nezgodno pričati. Sigurno da je Mirza imao najbolju namjeru. Sigurno je da svaki trener gradi svoju karijeru preko rezultata. Zašto igrači nisu odgovorili na drugi način, sad bismo tu priču mogli otvoriti naširoko.

O kojoj cifri govorimo kada je riječ o Varešanovićevim “pojačanjima”?

Ma nije to bilo ništa drastično, vjerujte mi. Mi smo u tom momentu imali neke uslove puno skromnije nego ostali klubovi i nije bilo velike štete što se tiče finansija. Veća je šteta bila u nekom rezultatskom smislu.

Postoji jedna stvar koju uvijek vidimo kada igrači potpisuju za klubove. Recimo, sjećam se prije nekoliko godina jedan igrač Olimpika iz Marseillesa je potpisao ugovor s Milanom, međutim, ugovor je raskinut nakon što nije prošao ljekarski pregled. U Veležu smo imali više slučajeva, evo, naprimjer, Handžić koji je slomio godinu prije nego što će doći u Velež… Kako se može desiti da tako nespremni igrači dođu? Postoji li kod nas ozbiljan ljekarski pregled?

Tog Handžića ste dobro izvukli. On danas igra rusku ligu, mlad momak. On je bio dobio jedan nezgodan udarac i on je stvarno imao problem sa skočnim zglobom i nije došao takav nego je ovdje taj udarac dobio. Nažalost, to je naša greška, nismo imali strpljenja za tog momka. On nije odigrao neki veliki broj utakmica za Velež zbog te povrede i trebalo je vremena da se oporavi. Dnas nam je žao što nismo imali strpljenja, ali to je tad tako bilo. Što se tiče ljekarskih pregleda, vi znate gdje živimo i kakva je situacija. Za ljekarski pregled trebaju sportski ljekari, mi smo siromašni s tim kadrom.

Ali, definitivno, to se mora imati…

Pa, vidite, mi imamo ljekarske preglede, ali oni nisu uopšte kao u svijetu. Mi uopšte nemamo medicinsku aparaturu koja je za to potrebna, samo ima Sarajevo. Sarajevo ima baš taj kabinet za pregled sportiste.

Možda bi Velež trebao insistirati da igrači prođu ljekarski pregled barem u Sarajevu, da se zna o kakvom je igraču riječ?

Sve ste u pravu, ali ovdje ne raspolažemo ciframa kojima barataju klubovi po Evropi. Nije riječ o ciframa na osnovu kojih se sumnja da li je igrač zdrav ili nije. Mišljenja sam da svi momci koji igraju u ovoj ligi trebaju igrati maksimalno da sebe promovišu da idu negdje vani gdje mogu obezbijediti svoju egzistenciju. Tako da nismo obraćali puno pažnju na te ljekarske preglede. Mi smo radili neke osnovne stvari, ali preglede kostiju, tkiva, nešto zbog čega bismo morali slati igrače u Sarajevo, nismo. To bi svaki klub trebao imati, ali mi se prilagođavamo situaciji u kojoj živimo.

Nakon Varešanovića, za trenera dolazi jedan od najboljih poslijeratnih igrača Veleža, Džafić. On dolazi iz hrvatskog trećeligaša i dobija ugovor na tri godine. Kako to objašnjavate?

Velež je trenerska mjesta rješavao dovođenjem ljudi sa strane. Svima nam je želja da Velež sačinjavaju ljudi odavde. Džafić  je ime koje je obilježilo jednu poslijeratnu eru Veleža. Jedan od najboljih bh. napadača. Dobar čovjek kojem se ne može ništa zamjeriti. Odlučili smo se za njega nakon što smo ga pratili dok je radio u hrvatskoj drugoj ligi i od neke prosječne ekipe napravio je dobru. Mislili smo da nam je on rješenje, jer je mostarsko dijete i stručnjak. Vjerujte mi da je njegovo znanje o fudbalu neupitno. Nažalost, tu su se dešavale neke stvari… Željeli smo promovisati što više mladih momaka. Nismo koristili prelazne rokove, nismo dovodili neka zvučna imena. Tad smo imali neka imena koja su kasnije napravila karijere, otišli su vani. Opet vam kažem, to je isključivo trenerova želja jer sam se trudio da probam svakom treneru ispuniti sve da on ima što optimalnije uslove u Veležu. Međutim, tu se desilo da smo igrali loše, da smo skupili jako mali broj bodova i da smo pogrešno iskoristili Džafića. To mi je i dan-danas krivo jer sam ubijeđen da taj čovjek sigurno ima trenerski potencijal i da ima taj fudbal u malom prstu i da je sigurno mogao puno bolje. Nažalost, da smo odradili neki prelazni rok, da smo doveli neka ciljana pojačanja, sigurno bi bilo puno drugačije.

Koliko je Džafić koštao Veleža u finansijskom smislu?

Nije tu bilo nikakvog finansijskog pada jer su tu bili mladi momci, anonimci.

Ostalo mu je još dvije godine ugovora, je li se to isplatilo?

Pa dobro, vodi se sudski spor, vidjet ćemo kako će se to raspetljati.

Ponovo nakon Džafića Velež se nalazi u nezavidnoj situaciji. Dolazi Rahimić, prijeratni igrač Veleža, ali koji ima jednu zajedničku stavku s bivšim trenerom – nema nikakvih trenerskih rezultata, nema trenerskog iskustva. Velež ostaje u ligi s dosta neriješenih rezultata, ali jasno je da to nije ono što se očekivalo. Iako je uspostavio određenu emotivnu vezu s navijačima, čini se da se bespotrebno odugovlačilo sa smjenom. Na kraju je izgubio autoritet među igračima, a onda dovodite Jusufbegovića. U tom trenutku se činilo da su se stvari posložile. Doveden je definitivno najbolji mladi trener u ligi koji dolazi za manju platu od one koju je imao u Olimpiku. Dovodite i igrače koje bi vjerovatno željeli svi klubovi u BiH: Blagojevića, Jankovića, Hebibovića, Letića… Može se tu reći da su i Vašom zaslugom u Veležu igrali i neki od najboljih igrača u ligi, kojima je mjesto i u reprenzentaciji. Napravljen je dobar tim. Rezultat je najimpresivnija Veležova serija u istoriji. Pitanje je gdje se onda pravi greška? Trener Jusufbegović je na kraju prošle sezone rekao da se ova ekipa može boriti za Evropu, uz neka ciljana pojačanja koja se nisu dogodila.  Velež nije doveo napadača, a pojačanja koja su se dogodila, nisu bila adekvatna. Hodžić nije bio pojačanje, Vladavić nije bio onaj stari, a otišli su najbolji igrači kakav je Letić, čija zamjena nije bila njegov nivo. Otišli su Okić i Oštraković, Janković i Blagojević su bili povrijeđeni tako da ovaj Velež u drugoj polusezoni nije više bio onaj Velež koji je napravio dobar rezultat u prvoj.

Slažem se ja s Vama. Spominjali smo neke igrače, Lukića, Hebibovića, Letića… Ti su momci došli prije Jusufbegovića. Sad moram dati malo objašnjenje. Velež je napravio hijerarhiju koja mora postojati u svakom klubu. Imamo Upravni odbor koji se mora poštovati, postoje ljudi koji su po hijerarhiji stariji od mene i ja ih moram poštovati. Nijednu odluku niko ne može donijeti sam, tako ni ja ne mogu reći: ovo će biti naš trener. Ja mogu samo predložiti i da ljudi o mom prijedlogu razmisle. Normalno, uzmu moje argumente i argumente drugih ljudi koji vode sportsku politiku kluba. Hvala Bogu, nas ima tu dosta što smo igrali fudbal. Tako da nije dovoljno jedno mišljenje. Uvažava se mišljenje grupe ljudi koji rade za Velež i koji sigurno misle Veležu dobro. Poslije Asmira Džafića, dolazi Ibro Rahimić i tada smo mi imali četiri-pet imena koja su se nudila Veležu. Međutim, Uprava je odlučila da se dovede Ibro Rahimić, bivši igrač Veleža, jer smo krenuli s tom vizijom da u Veležu i igraju i rade Mostarci. Svaka čast svakom momku koji dođe sa strane i obuče naš dres, on postaje naš. Ja to tako doživljavam, ali tu se desilo tako, Ibro nije imao neko trenersko iskustvo, vodio je neke mlađe kategorije u Švicarskoj i, kad je došao, donio nam je neku novinu i sve je to išlo nekim finim tokom. Momci su fino reagovali na njega. Imali smo puno neriješenih utakmica, ali te utakmice, sve su tu nijanse do pobjede ili poraza. Mislili smo da će to ići na neki duži period. Nama nije rješenje da dovodimo trenere na šest mjeseci. Niko ne može ništa preko noći napraviti. Za svaki pomak treba vremena. Rahimić je odradio svoje i poslije njega nam dolazi Nedim Jusufbegović koji pravi bum. On je našu ekipu digao na makismalni nivo. Mi smo igrali bolje vani nego kući. Imali smo tu ekipu koja nam je davala nadu da u sljedećoj sezoni uz par pojačanja možemo napraviti jako dobar rezultat, što je cilj ove Uprave. Ova Uprava je tu četiri godine, prve dvije godine jasan cilj je bio samo stabilizacija kluba. Mi smo imali puno „repova“, puno dugovanja, to se vremenom sve peglalo i na kraju se došlo na neku pozitivnu nulu i onda je došlo vrijeme da tražimo taj rezultatski napredak. Jusufbegović je bio jako jasan. U moru naših razgovora imali smo jasno definisanu situaciju i želja nam je bila da zadržimo naše najbolje igrače. U tom momentu Oštraković je bio najbolji golman u državi, koji je prije toga imao jednu sezonu u Veležu pa otišao u Azerbejdžan pa se vratio u Velež povrijeđen. I mi smo mu puržili ruku. Pomogli smo mu da se oporavi i vratili ga u onu formu u kojoj je bio. Govorim „mi“, odnosno Adnan Dizdarević koji radi s golmanima, doveo ga je u tu formu da je bio najbolji golman premier lige. Prije isteka ugovora, mi smo sa svim tim igračima sjeli i obavili razgovor. Znači, sa Senadinom Oštrakovićem je postignut dogovor, napravljen je predugovor, međutim, razlog njegovog odlaska uopšte nije finansijske prirode, jednostavno nije bio zadovoljan u našem klubu iz privatnih razloga, odnosno nije imao najbolji odnos sa šefom Stručnog štaba, što mi je potvrđeno i s njegove strane, ali tek poslije nekog perioda. Kad se sve to dešavalo, ja uopšte nisam imao pojma da ima problema. Ševko Okić isto tako je čovjek koji je odradio četiri godine u Veležu i kojem smo ponudili ono što možemo. Vjerujte mi, vodim se tim stvarima, ja sam bio u Veležu kad je bilo najteže, kad nije bilo finansija, i vjerujte mi da ne želim da ijedan momak koji igra za Velež osjeti takvu situaciju. Vodim se time da nudim ono što možemo sto posto ispoštovati i to u Veležu funkcioniše. Nismo nešto bogati, ugovori nam nisu nešto abnormalno veliki, ali ono što dogovorimo, sigurno ispoštujemo. Okiću smo ponudili maksimalno koliko smo mogli i bio je time zadovoljan, međutim, dobije ponudu od Sarajeva koja je neuporedivo veća i momak koji ima suprugu i dijete odluči se na taj korak. Bojan Letić, ako ćete se sjetiti, prelazni rok prije njegovog odlaska, mi smo imali jako puno problema s njim. Čak se nije javljao na telefon, uopšte nisam znao gdje se nalazi. On je onaj momak koji je pokazao da mu je Velež samo odskočna daska i da ne želi da ima ikakvu povratnu prema klubu. Jako loš karakter, za mene. Ne želim da uvrijedim momka, ali želim da kažem da smo mu mi pružili tu odskočnu dasku, da smo mu mi pružili ulaz u mladu reprenzentaciju BiH, a da nije adekvatno vratio. Mi smo naplatili što smo trebali naplatiti, dobili smo odštetu za njega, koja nije onakva kakva bi trebala biti, ali on nije otišao džaba. Mi smo iskoristili to što smo mogli. Sa ta tri igrača i ulazak u sljedeću sezonu s par ciljanih pojačanja, neću reći da bismo se prošetali ligom, ali bismo bili tvrd orah svakom.

Nije se uspjela naći adekvatna zamjena…

Mi smo to tražili. Imali smo to u nekom svom igračkom kadru. Kad je Bojan Letić došao, mi smo imali Pejića koji je igrao lijevog beka. Međutim, Peja je imao neku povredu i, igrom slučaja, Letić koji je bio ofanzivni igrač, u par utakmica ga probamo u tom lijevom bočnom položaju, odigra super i, evo, napravi tu karijeru, na tom lijevom boku. I onda, kad smo ostali bez ta tri igrača, napravimo zamjenu. Doveli smo Havardića, doveli smo Vladavića, Popovića, Hodžića, Asima Škaljića, Andriju Dragojevića, golmana Đokića. Vidite, kad nešto hoćete da radite, greške se pojavljuju, te greške nisu skupe, nisu nam, kako se kaže, za kidanje glave. Jest to greška i mi smo svega toga svjesni, ali čovjek može pogriješiti. Ako namjerno griješi, to je drugo, ali ako radiš nešto u cilju dobra i pogriješiš, ja mislim da se mora praštati.

Popović je bio jako dobar igrač, ali nije bio strijelac.

Mi kad vidimo šta nam fali, onda se rasporedimo po tržištu i kad se pojavi, evo pričamo o špicu, ja dobijem bezbroj imena. Možemo mi to provjeravati na bazi prijateljstva. Konekcija s ljudima iz regije ide na prijateljskoj bazi. Provjerimo i sva ta imena stavim pred šefa i on je taj koji odlučuje, koji vodi… Ne želim da prevaljujem odgovornost, ja sam tu na poziciji sportskog direktora i odgovaram svakom za sve. I trebam i moram odgovarati. Sve što sam radio, uradio sam u cilju Veležovog dobra, a prepuštao sam one odluke glavne, naprimjer ko je za potpis ugovora, to je vodio šef.

Jednom prilikom je bivši igrač Veleža Nikola Jokišić, zadnja generacija predratnog Veleža, izjavio da je nudio Veležu Krstu Velkovskog, da li je to istina?

Meni ga niko nikad nije ponudio.

Ta prošla polusezona zaista je bila peh za Velež. Protiv Čelika je trebala biti pobjeda, s Borcem neriješeno, Olimpika je Velež nadigrao, ali dat je autogol, protiv Mladosti nije postignut gol, iako je bilo šansi… Uglavnom, Velež je trebao imati mnogo više bodova nego što je imao. Početak druge polusezone nije bio obećavajući. Velež je ostao bez Merzića, trener je otpisao Škaljića, otišao je Popović, a jasno je bilo da Velež u odbrani ima ozbiljan „propuh“. Trener Jusufbegović je po svaku cijenu tražio odbrambenog igrača i rekao je da je bilo dogovoreno da se za to ne štedi. Ta se pozicija, međutim, nije pokrila. Ipak, Veležu je krenulo. Dobio je Zrinjskog u Kupu. Ja nisam znao na osnovu čega se očekuje plasman protiv Zrinjskog kada smo vidjeli prošle godine kako su Škaljić i Zolj stajali protiv Zrinjskog, kada je bilo jasno da imamo ozbiljnih problema u odbrani i da ova ekipa Veleža sada može igrati i neke dobre utakmice, kao što je bila ova protiv Sarajeva, a da realno nema kapacitete za neke veće rezultate. Zašto Uprava Veleža nije izašla pred navijače i rekla da nemaju novaca za igrače, da će Velež imati velike probleme. Da li se time mogao sačuvati trener Jusufbegović?

Možda smo brzo izbacili neku transfer listu, možda smo se olako odrekli Popovića, možda se nije trebalo odreći Škaljića, jer smo mi u tom prelaznom roku doveli sedam igrača. Popović je otišao. Asim Škaljić koji je imao ugovor s nama i koji sam trenira s našim trenerom Ćemalovićem po našem programu, isključivo je imao problem sa šefom Stručnog štaba. Merzić je otišao da radi. Ima ženu i dijete, dobio ponudu u Norveškoj, čovjek je u 34-oj godini, ne bi bilo u redu da mu pravimo problem, iako sam razgovarao sa njim i objašnjavao mu koliko je potreban. On ima kvalitet koji bi nam sigurno pomogao i u ovoj sezoni. Dušan Hodžić, nažalost, nije se našao na poziciji desnog bočnog pored Maletića. Tu imamo još i Barišića koji je bio višak. Kad je izbačena ta transfer lista, poslije završetka prve polusezone, mi smo opet imali neku viziju… Nažalost, duga transfer lista meni lično nije odgovarala, da toliko mijenjamo, ali smo se mi vratili na naš igrački kadar. Bio nam je izričito potreban stoper, ali taj stoper košta 50.000 KM, koje mi u tom momentu nismo imali i odlučili smo se za naš kadar. Imamo Škaljića, mladog stopera, Adema Zolja, isto naše dijete, koji je dobar igrač, imamo Mahinića kojeg smo vratili s posudbe iz Čapljine. Mi smo ta sredstva koja smo trebali uložiti u pojačanja, uložili u preče stvari. Mi, kao što znate, pravimo umjetnu travu, što je naš najveći problem. Najveći problem Veleža jesu uslovi za našu djecu i mislim da je bilo prirodnije i pametnije pretočiti te pare u to nešto što će nam sutra dati rezultat nego da dovedemo nekog čovjeka… Iskreno, to je mačak u vreći. Svakog čovjeka kojeg dovedeš, iako idemo na preporuke, to je mačak u vreći. Šta bi se desilo? Da li bi on bio prvi stoper pored Škaljića i Zolja, ja čisto sumnjam, jer je Škaljić potencijal, momak koji ima 21 godinu, vidjeli ste kako je igrao protiv Leona Benke. Amir Zolj koji ima 25 godina, vidjeli ste njegovu mirnoću, čak iritantnu u nekim momentima. Tako da smo se odlučili za naše kad smo vidjeli da posjedujemo neki kvalitet. Eh, sad, taj kvalitet nismo pokazali protiv Drine, nismo pokazali protiv Mladosti, protiv Zrinjskog smo odigrali samo borbeno, nikako kvalitetno i protiv Zrinjskog ovdje bilo je nekog kvaliteta u prvom poluvremenu, a u drugom totalni pad. Međutim, utakmica sa Sarajevom ja mislim da je demantovala sve priče, sve negativne stvari o igračima koje ima Velež. Ja mislim da imamo kvalitet, da nismo daleko skrenuli da bi trener bio nezadovoljan nekim igračkim kadrom. Ja razumijem da na svakoj poziciju treba imati dvojicu dobrih igrača, međutim, mi smo bili u situaciji u kojoj je trebalo pretočiti negdje gdje je bilo potrebnije. Mislim da je za budućnost Veleža najbolje to što radimo, da obezbijedimo djeci bolje uslove za treniranje. Tokom ovih 15-20 godina, kroz Velež je prošlo jako puno mladih igrača. Jako puno dobrih igrača. Jako puno ih je završilo na ulici, jako puno njih rade danas kao konobari, zato što neko nije imao sluha za njih. Opet vam kažem, u tim neuslovima su isplivali ti momci. Jako puno smo napravili igrača koji su igrali: Serdarević, Vladavić, Škaljić jedan, Škaljić drugi, Ćorić… Šta smo mi dobili od tih igrača? To su ona glavna pitanja koja sputavaju Velež 15 godina.

S ovom ekipom ne može se reći da će Velež izbaciti ekipe poput Zrinjskog. Vidjeli smo kakav je go Bobić primio protiv Zrinjskog. Vidjeli smo da je ogromna razlika kad na Nikolićevom mjestu igra Zvonić, vidjeli smo da Škaljić i Zolj jesu talentovani, ali da u tim utakmicama, koje su baš bitne, teško da mogu dati ono što se od njih traži. Ja mislim da uopšte nije nešto skandalozno što smo izgubili sada protiv Zrinjskog. Mislim da se stvorila potpuno nepotrebno negativna atmosfera. Zrinjski je bolja ekipa od Veleža. Sad se postavlja pitanje kako napraviti bolju ekipu od one koju ima Zrinjski?

Ako tako gledamo na fudbal, onda ćemo znati da će Barcelona uvijek biti prvak, da će oni koji imaju finansijsku moć uvijek biti prvaci. Fudbal je najljepša sporedna stvar na svijetu. Mi smo u zadnjem kolu ugostili favorizovano Sarajevo. Sve što ste naveli, vi ste u pravu, ali ću vas ja demantovati s ovih 90 minuta protiv Sarajeva. Ja mislim da smo imali komandanta odbrane Amira Zolja, da smo imali jednog ratnika koji je poštovao sve naredbe komandanta i koji je odradio perfektno svoj posao, a to je Ibrahim Škaljić. To su dva naša momka, ja sam s njima svakodnevno i gledam njihove treninge. Ja vjerujem u njih. Zrinjski nas je prošao, ostao je gorak ukus poslije Kupa, ali prvih 45 minuta ja mislim da Zrinjski nije postojao. Ubio nas je gol koji smo primili u 46-oj minuti. Desi se, u sportu je sve moguće, i onda, poslije tri dana, poslije ispadanja iz Kupa, dolazi nam Sarajevo koje ima 25 pravih igrača, koji su, ako ćemo vjerovati medijima, već osvojili titulu. I dođu i Velež ih pobijedi 2:0. Niko nije pričao kako je Velež loš, kako je Sarajevo bilo dominantnije prvo poluvrijeme. Drugo poluvrijeme otvorimo na najbolji mogući način, damo go. Ova ekipa ima kvalitet. Nama se desilo nešto drugo. Nažalost, nešto se desilo tu u svlačionici, igrači su bili pod nekom ručnom, nisu izbacivali ono što posjeduju i mislim da nam ova utakmica sa Sarajevom daje za pravo da se nadamo da ćemo u narednim utakmicama biti još bolji.

Svi su pogledi, znači, upereni u budućnost?

Svaki simpatizer, svaki navijač Veleža je svjestan gdje nam djeca treniraju i čitava javnost to vidi. A moram vam reći, pošto govorite da je Zrinjski igrački bolji od Veleža, ja se s tim kao dugogodišnji igrač Veleža, kao sportski direktor nikada neću složiti. Mi smo se prije borili za opstanak, Zrinjski je bio prvak. Nisu bili bolja ekipa od nas, nisu imali srce bolje od nas, nisu imali to nešto što mi imamo. Ne želim omalovažavati Zrinjski, ni igrače ni navijače, ali vam govorim drugu stranu. Velež je poseban. Nažalost, Veležu su okrenuta leđa 20 godina. Ja ću vam to kroz sve segmente navesti. Evo, naprimjer, od suđenja, od mojih jako loših iskustava, od Lukavca 12:1 gdje sudija svira 7-8 penala, do dan-danas. Ja i danas tvrdim da Velež nema isti aršin što se tiče sudija. Pogledajte vi koliko mi imamo kartona. Pogledajte za kakve mi startove dobijamo kartone a za kakve startove naši protivnici ne dobijaju kartone. I to se sve vuče tako. Hajmo se vratiti na Zrinjski. Prilikom dolaska na stadion, tu su bili svi ljudi iz političke kreme. Politici nije mejsto u sportu, ali taj klub ima ljude koji iza njega stoje, što žele dobro tom klubu. Hajmo pogledati naše Rođene zadnjih 15 godina… Hajmo pogledati ko pomaže Veležu…

Moram da istaknem i Vaše umijeće u poslu. Kako s malim novcima dovodite super igrače: Barišića, Tolića i sl.

Opet se vraćam na finansije. Kad imate novce, ne prezate od toga da pozivate koga hoćete. Mi smo primorani da pozivamo anonimce, mlade igrače, da ih probamo promovisati kroz našu školu. Uspjeli smo u zadnjih par godina dovesti jednog Jovana Blagojevića, koji je igrao drugu srbijansku ligu. Meni je nejasno kakvi su ostali igrači u Srbiji kad on igra u drugoj ligi. Doveli smo Dejana Jankovića koji je iskusniji igrač i koji vraća Veležu svojim ponašanjem, svojim partijama, golovima, i, na kraju, doveli smo dosta mladih igrača. Doveli smo Bahića koji ima 21 godinu, koji je perspektiva kluba. Vidjeli ste da on igra srcem za Velež. Doveli smo Tolića iz Dinama koji je potpisao ugovor na četiri godine s nama. Imamo Barišića, mladog reprenzentativca. Tu se pojavljuju neki dječaci iz naše škole. Tu je Demir Peco koji je skrenuo pažnju na sebe na pripremama, međutim, dečko se školuje. Nećemo da odvraćamo djecu od škole. To je sve neki prirodni put. Mora biti obrazovan. On će dočekati svoje vrijeme. Tu je Tarik Isić, koji je isto potpisao ugovor s Veležom. Ima tu materijala i mi ćemo se i u budućnosti truditi da imamo tih mladih momaka. Nama je raditi i ne obazirati se sa strane i kad se napravi ta osnova, ti optimalni uslovi, ja mislim da će Velež u budućnosti okupirati mostarska djeca.

Za pola marke se ne može kupiti dobar sladoled. Iznenađenje ja zaista s kako malim sredstvima kupujete dobre igrače.

Igrač koji daje u sezoni 10-20 golova, on ima svoju cijenu i ta cijena je puno veća nego što mi možemo i mislim da je bolje za klub da se ne upuštamo u te neke projekte, dovođenja nekih igrača za koje moraš dati cifru a nisi u stanju da je ispuniš. Znate kako to ide, mala smo država, igrači se čuju međusobno. Drugačije je kad kažeš evo nisam dobio platu tri-četiri mjeseca i kad kažeš: evo, hvala Bogu, sve je OK. Ja vam moram reći, ovi ljudi u Upravi sto posto žele dobro Veležu i rade sve za napredak Veleža. Nažalost, sad nam je takva situacija, sad nam je takav budžet, ali vremenom, ja se nadam, na ovom putu na kojem radimo da ćemo vrlo brzo napraviti neku situaciju gdje ćemo moći i mi voditi neku riječ i upustiti se u borbu s ovim klubovima koji su u finansijskom smislu vodeći i koji vode borbu za igrače.

2m7yj5u

Ovo je jedan od najboljih puteva, uzimanje mladih, talentovanih igrača.

Ima u juniorima zanimljivih igrača. Njih smo već ogradili, već su to naši igrači, profesionalci koje očekujemo od iduće godine da budu s nama. Behram i Salčin, to su dva bisera. Da Velež ima uslove, ne bi nijedan roditelj pristao da odvoji svoje dijete da ide, naprimjer, u Sarajevo. Samo nam je problem što nemamo uslove. I roditelji su svjesni, prate treninge, i kad vide da im je dijete talenat, onda žele sve najbolje za njegov napredak. Nažalost, Velež ima takve uslove gdje ne možeš napredovati. Možeš ti napredovati, ali bi to puno bolje išlo da imaš bolje uslove. Da imamo ikakvu moć da ih zaustavimo, mi bismo to učinili, ali ne možemo. Kad vam dođe jedno Sarajevo koje odrađuje odličan posao. Njihova ta Akademija skuplja dječake širom BiH, ali oni imaju uslove.

Da se vratimo na pitanje novog trenera, ko će to biti ili barem kakve osobine mora imati?

Ovo što mi sada imamo: Avdu Kalajdžića, Adnana Dizdarevića, Damira Ćemalovića, ja to ništa ne bih dirao. To su tri mostarska djeteta. Avdo Kalajdžić je radio u nekoliko navrata u Veležu, ali, vjerujte mi, on nije nikad imao uslove kakve je imao Jusufbegović ili Rahimić. Nije imao podršku kakvu su imali ovi treneri, a Avdo Kalajdžić i Adnan Dizdarević su pokazali subotnjom utakmicom ko su, šta su i šta mogu. To je ta ista ekipa koja je igrala protiv Zrinjskog. I tako… Želja nam je da što prije riješimo to pitanje, a uopšte ne želimo da žurimo. Imamo taj neki rok od 60 dana kada moramo dovesti trenera. Nažalost, u Mostaru danas ne postoji nijedan trener s profi licencom. Pored ovoliko imena i igrača i sportista koji su obilježili neki period Veleža, nažalost nemamo tu licencu koja je neophodna za vođenje ekipe. Imamo sedam-osam imena, ali moramo postaviti pitanje da li je to rješenje za nas. Ja bih volio da imamo mostarskog trenera.

Ali to se sa Džafićem pokazalo da nije nužno dobro..Nedim Jusufbegović se pokazao mnogo bolji izborom

Za Jusufbegovićev rad ja nemam riječi. To je spoj našeg rođenog koji još zna svoj posao pravo dobro. Nažalost, njemu je presudila ta utakmica sa Zrinjskim, to drugo poluvrijeme koje je nama svima u klubu i oko kluba napravilo problem zato što igrači nisu odreagovali na najbolji način. Zašto nisu, to je sad šira priča. Odmah poslije prvog prekida, s Nedimom sam sjedio i on je već tu donio svoju odluku. Ja sam pokušavao da ga odvratim, jako mi je teško bilo samim tim što ispadamo iz Kupa, a već me stiže drugi problem i pokušao sam da ga nekim razgovorom vratim. Nažalost, to je sport, nekad dobiješ nekad izgubiš. Međutim, on više nije imao snage ni volje. Jednostavno nije mogao animirati ekipu i to je presudilo. Eh, sad naći zamjenu za jednog takvog mahera jako je teško. Jako nam je digao ljestvicu i sad je to nama slatka muka da kažem. Ali, evo, kažem opet, radit ćemo sve u cilju Veležovog dobra, da nađemo trenera koji će najbolje odgovarati za našu ekipu, za ove mlade momke, da ih usmjeri na pravi način, da izvuče njihov maksimum na svakoj utakmici pa nadamo se da će tu biti rezultata.

Vi ste veliki navijač Veleža i legenda Veleža pa i sportski direktor. Mislim da je to jedno rješenje da na svim pozicijama imamo ljude s takvom strašću s kojom Vi to radite. Veležu treba igrača, a govori se da i Hebibović odlazi, je li to istina?

Ništa nije definitivno. On je svojim igrama podigao svoju cijenu. Već je prošle godine bilo tih nekih šuškanja da je Sarajevo htjelo njega dovesti. Ja sam razgovarao s njim i sa svim momcima kojima ističe ugovor.

Kakvo je tu stanje, hajdemo o svakom ponešto reći.

Pa Maletić je, kako da ga definišem, primjer jednog profesionalnog igrača, jednog karakternog momka. Treba nam i potrudit ćemo se da ostane. Ovi ostali igrači…

Čekaju ponudu?

To je danas postala realnost svih bh. klubova.

A može li se dugoročno praviti strategija da onaj ko nema ugovor s Veležom, tu polusezonu neće igrati?

To je ono što svak praktikuje. Mi ne bismo izmislili ništa novo, ali ja vjerujem da su ovi momci dobri i karakterni i da oni znaju šta hoće i šta žele. Kroz razgovor s Hebibovićem, ono što mi se svidjelo jest to da mu pare nisu prioritet. Svjestan je da samo njegova igra može odrediti njegovu daljnju budućnost. Ako dobro igraš, nebitno gdje, ti uđeš u oči ljudi i onda ti je lako otići, a on igra dobro. Nadam se i učinit ću sve da ga zadovoljimo i da ostane tu još narednih par godina.

Kakva je situacija s Blagojevićem i Jankovićem?

Janković je doktor koji živi s ovim klubom i s ovim gradom. Vidjeli ste poslije zabijenog gola koji je to izliv emocija. Razgovor s njim je bio najjednostavniji. On je i sljedeću godinu tu. Blagojević je jedan dobar majstor koji ima loptu u malom prstu, želja mu je da ode vani, ali isto tako je susretljiv prema Veležu jer zna šta je Velež uradio za njega. Došao je iz neke niže lige, odigrao je tu polusezonu, razbolio se, naša ruka mu je bila uvijek tu i ja mislim da će on znati to cijeniti. Normalno je da svaki igrač želi otići vani, ali ako toga ne bude, nadam se da će nastaviti u Veležu.

Pošto će ovaj razgovor čitati ljudi koji vole Velež, iz cijelog svijeta, treba da kažemo da će sve biti učinjeno da  se Velež vrati na stare staze

Mi se spremamo za to. Mi, htjeli to priznati ili ne, imamo 14-15 dobrih igrača. Nisu to neka zvučna imena, kao u Sarajevu, ali su pokazali da mogu. Opet kažem, mi uzimamo anonimce. Kvalitet ove lige nije kao u Njemačkoj. Mi sigurno imamo igrače koji zadovoljavaju standarde ove lige, čak i više.

Ali mislim da narednu sezonu nećemo moći rizikovati. Da će se u svim linijama morati imati po nekoliko igrača za koje se mora biti siguran da će iznijeti tu poziciju.

Već mi imamo kontakte, već imamo spremne igrače, ali ne želim bez trenera. Želja mi je kad dođe trener da vidimo šta je to šta nam treba. Želja mi je da dovodimo igrače, ako već moramo, iz naše lige. Da dovodimo igrače koje mi vidimo našim okom. Tako da već imamo strategiju za sljedeću sezonu. Mi smo svjesni da ispada puno klubova, ali smo svjesni ovoga što imamo. Sigurno da posjedujemo neki kvalitet. Sigurno je da ćemo kroz ovaj ostatak sezone napraviti pravi filter, odnosno vidjeti maksimum tih nekih igrača na koje računamo.

Svi navijači Veleža moraju sada skočiti, također. Ovo je odlučujuća godina za Velež. Svi moraju pomoći. Od članarine, do svega ostalog.

Igrači su svojim igrama napravili situaciju da bude pun stadion protiv Zrinjskog. Nije to uradio ni Admir Velagić ni Sedin Tanović, ni peti-deseti što radi u klubu. Poslije Drine, odradimo tu utakmicu Pod Bijelim brijegom na borbenom nivou. Pokazali smo raji kako se bori za dres i oni su to znali prepoznati. Napunili su nam stadion, dali podršku, nismo uspjeli, nažalost. I onda dolazi utakmica protiv Sarajeva, gdje sam mislio da neće biti 50 ljudi, opet dođe određen broj navijača. Ovaj put ih nismo razočarali. Sad bih volio da i u narednim utakmicama, gdje nam je svaka utakmica derbi, dolazi nam Željo, Široki, Zrinjski, volio bih da napune stadion. Samim punjenjem stadiona, punimo blagajnu Veleža, te pare idu u pravom smjeru, te pare se ne troše na neke gluposti, idu za klupski interes. Ta pomoć je nama neophodna, kao i pomoć cijelog grada, svih ovih ljudi, privrednika, privatnika, svih ovih što rade u Mostaru, potrebna nam je njihova pomoć. Potrebna nam je njihova pojava na stadionu. Potrebno je da osjetimo tu sigurnost da svi Mostarci žive za Velež, da ne mislimo nešto drugačije kako Mostarci žele da ugase Velež. Nažalost, poslije ratnih zbivanja, uvijek imamo neku sumnju kako hoće neko da napakosti Veležu, kako neko hoće da ga ugasi. Velež će živjeti vječno, Veležje klub koji je preživio nešto najteže što može jedan klub preživjeti. Ostali smo bez stadiona, bez kuće, bez avlije, gdje nam se djeca trebaju igrati, ostali smo bez svega. Prešli smo na neku ledinu. Ako se možete sjetiti na šta je taj stadion ličio, a na šta danas liči. Jednostavno, trebamo dalje puhati u istom pravcu, trebaju nam ljudi prići. Svi moćni ljudi ovog grada trebaju pomagati Veležu. Velež je simbol grada, uz Stari most, ali smo jednostavno ostavljeni. Svelo se sve na desetak ljudi koji rade herojski posao, da se uloži toliko sredstava, da dođemo među pet klubova koji nemaju duga, koji dobija licencu treću godinu za redom, koji nema dugovanja prema igračima, ja mislim da su to sve stvari za pohvaliti i za nastaviti dalje.

Nakon Zrinjskog, bilo je veliko razočarenje navijača. Govorile su se razne stvari, jedna od njih je nesportski život Veležovih igrača. Govorilo se da igrači Veleža imaju svoj stol u mostarskim diskotekama. Koliko je pravilnik tu rigorozan?

Pravilnik je jako rigorozan i takve stvari igrač sebi ne bi smio priuštiti. Ali opet vidite kakvu ulogu tu danas navijači imaju. Svaki od navijača može doći ovdje i prijaviti nesportski život igrača. Imali smo mi sastanke s navijačima i iznošene su te primjedbe i ja sam ih zamolio da me zovnu, ako treba u jedan sat iza ponoći, ja ću u jedan sat doći da to svojim očima vidim.

Ovo vas sad više pitam kao navijača Veleža i igračku legendu. Zašto se više ne radi na povratku Pod Bijeli brijeg?

Nažalost, svi bismo mi voljeli da imamo stadion u gradu. Je li to Bijeli brijeg ili drugi gradski stadion o kojem se priča već deset godina kako će biti napravljen u Sjevernom Logoru, što bi nama bilo odlično rješenje. Možete zamisliti to da mogu doći svi oni koji ne mogu doći u Vrapčiće? Nažalost, Bijeli brijeg je naša tvrđava, naša svetinja, naša kuća, ali… Da bilo gdje u svijetu neki klub ostane bez stadiona, sigurno bi fudbalska kuća te države pokrenula neke stvari. U ovoj državi je nekoliko stadiona poslije rata napravljeno, zašto Veležu nije napravljen, ne znam. Bijeli brijeg je naša svetinja, ali treba biti realan. Šta bi značilo igrati na stadionu na koji, naprimjer, navijači ne bi mogli doći? Znamo kakva je situacija.

Amer Bahtijar
Autor 31.3.2015. u 09:58

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija