Ako je politika kurva, političari su…

Ladislav Babić
Autor 11.3.2015. u 10:23

Ako je politika kurva, političari su…

Tekst ne pledira ni za niti protiv oporezivanja dobitaka u igri na sreću; predstavlja tek ilustraciju uzrečice „politika je kurva“, uz izvinjenje kurvama koje, u usporedbi s većinom političara, zaista pošteno rade svoj posao.

Politika bi u osnovi trebala biti hvalevrijedna društvena djelatnost, s izuzetno poštovanim poslenicima za općedruštvenu korist, no da je ona ustvari kurva uglavnom je poznato svima, sem onima koji se kurvaju, pardon – bave njome. Doduše, ne bi trebalo biti tako, ali kako je regija prepuna izuzetno potentnih muškaraca i žena, zar je čudno da sve strukture – od općinskih do najviših državnih – vrve kurvišima svih vrsta. Ta, mogu li svoj nagon zadovoljiti na način koji – nisam siguran jel’ većini ili manjini građana – izgleda nekako etički prihvatljiv? Evo, recimo – bivši predsjednik RH javno se pre neki dan proglasio pripadnikom „više srednje klase“, u društvu koje je srednju klasu praktički dotuklo do temelja. Prema imovinskoj kartici od prije izgubljenih predsjedničkih izbora, taj pripadnik „više srednje klase“ prijavio je:

 – plaća 24.768 kuna neto

– stan 209 m2 u Zagrebu – vrijednost 2,4 milijuna kuna (kupljen od plaće, honorara i kredita)

– stan 110 m2 (neuseljiv jer su mu poklonili roditelji koji imaju pravo doživotnog uživanja) vrijednost – 700.000 kuna

– stan kancelarija 138 m2 – vrijednost 1,9 milijuna kuna

– stan 60 m2 (neuseljiv – vlasništvo supruge koji su joj roditelji kupili 1986.) – vrijednost 500.000 kuna

– zemljište 84 čhv u Lijevom Sredičku – vrijednost 10.000 kuna

– supruga – godišnja plaća 196.000 kuna neto

– pianino Yamaha – vrijednost 15.000 kuna

– štednja 90.000 kuna i 250.000 eura

– prihodi od autorskih prava – 3690 kuna u 2012.

 Lično me užasno pogodilo što posjeduje neku krntiju (ovdje neprijavljenu) koja nije u voznom stanju, pa će se – nakon što ga je službeni šofer vozikao prijeko i poprijeko Lijepe naše – morati odreći nešto ušteđevine, za vozilo kakvo priliči pripadniku „više srednje klase“. Ostavimo bivšega da duma o svojoj klasnoj pripadnosti i modelu četverotočkaša kojim će nastaviti put prema visokoj srednjoj ili nižoj višoj klasi (ne sumnjamo da će auto biti najviše klase!), a sasvim sigurno takve brige ne muče Margaretu koja sa četiri diplome – u džepu dovoljnom prostranom da ih smjesti, jer nema ni za koricu kruha – kopa po kontejnerima. Sasvim razumljivo, jer kao i Josipović„mora(m) od nečega živjeti“. „Logično!“, komentira Čombe iz serije „Lud, zbunjen, normalan“. Lijep dokaz uspješnosti „politike nove pravednosti“ inaugurirane vice presidentom; sasvim sigurno nema države na svijetu u kojoj su „kontejneraši“ obrazovani poput hrvatskih. Obrazovanje se zbiljski spustilo do najnižih slojeva, dok su njihove pare putovale smjerom prema novoformiranim „višim srednjim“, i onim najvišim klasama. Možda to zavist (svakako ne prema Margareti!) progovara iz mene – ta, jal je vjekovna konstanta Hrvata! – mada me u pozadini neprestano bocka misao kako u svemu tome nešto nije u redu.

        No, vratimo se mi kurvanju, odnosno hrvatskim političarima (uvjerljivim paradigmama svih regionalnih kurvarluka). Primjera je koliko želimo, no zadržat ćemo se samo na jednom, ilustrativnom za njihov mentalni sklop. Sreći! Točnije, igrama na sreću. Znate već, Loto, Bingo, Sportska prognoza, automati, …, i sijaset sličnih u kojih se sve više uzdaje građanin, političkim čizmama elita poravnat s razinom tla, da će makar zericu uzdići zgaženo mu ljudsko dostojanstvo. Otkad je svijeta i vijeka igrale su se kojakavke igre na sreću, a nas interesiraju samo njine navodno poštene inačice, daklem ne šibicari i srodna bratija koja pelješi raju zarad naivnosti iste. Doduše, izvjesnu dozu te karakteristike mora posjedovati svaki igrač igara koje priređuju državne lutrije, no to već možemo smatrati iracionalnom, čak idealističkom komponentmo Homo sapiensa. Netko će doduše reći, gramzljivom, pohlepnom težnjom da bez motike dođemo do kruha i/ili dignemo se među društvenu elitu. Minimum, među pripadnike „više srednje klase“. Daklem, i u negdašnjoj SFRJ cvjetale su igre na sreću, baš kao posvuda u svijetu u sva vremena. Dobici sretnika – oni nešto veći – bijahu od države oporezovani nekim primjernim porezom, teško mi se sjetiti kolikim, a ni na internetu nije lako doći do podataka. Ne zato što to bijaše doba „mrklog, neprozirnog mraka“, već interneta uglavnom nije bilo, pa se podaci moraju tražiti skriveni u kojekakvim arhiviranim „Službenim listovima“.

       Ali, prekonoć je zasjalo svjetlo! Sjećam se saborske rasprave o igrama na sreću, kada su kojekakvi đodani, šeksovi i milasi (koji su mozak procijenili na 2DEM po kilogramu, valjda spram vlastitog uzorka; jel’ onda čudi da nisu sagledavali ništa sem mraka) proglasili „oporezivanje ljudske sreće“ najnižim oblikom komunističkog totalitarizma, što isti čas treba ukinuti u „slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj“, gdje ljudska prava cvjetaju i prije no su zasijana. Rekli bismo, što ćeš – trebalo je raji opravdati rušenje države na sve moguće načine. A da se potvrdi pomaljanje slobode iza horizonta, maltene odmah (26.4.1990.) je izglasan Zakon o igrama na sreću i zabavnim igrama“. U njemu, o oporezivanju dobitaka u igrama na sreću ni riječi! Konačno je sreća, kroz humanistički zakon još humanije, tek nadolazeće države, pohodila igrače, pripadnike sviju društvenih slojeva – od kontejneraša do „više srednje klase“ pa i još naviše. Viva la liberta! Kad je državni suveren – kako se volio nazivati – zasjeo na svoj tron, jasno da je vlastitim potpisom morao verificirati novi, srodni zakon o igrama na sreću. U njemu se riječ porez spominje doduše dva puta, ali ni jednom u kontekstu oporezivanja dobitaka od strane države. Doduše, zakerala bi primjetila kako se u onom prvom zakonu, iz prijelaznog perioda – od mraka, kroz nadolazeće klanje u slobodu – propisalo kako „Fond dobitaka u pojedinoj igri na sreću mora iznositi najmanje 50% osnovice“, dok je u „suverenskom“ taj postotak smanjen na 40%, ali to igračke entuzijaste i nije suviše zabrinjavalo (sem onih koji su se pitali u što je utrošena razlika od 10%; no pustimo sad – bijahu to vremena formiranja „više srednje, visoke i najviše klase“ u pupajućoj slobodi).

      „…sreća je lepa samo dok se čeka, dok od sebe samo nagoveštaj da“, a kad dođe učas se rasprši u pra’! A taj „učas“ slijedio je već nakon tri godine, još za trajanja rata. U Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o igrama na sreću i zabavnim igrama“, potpisanom od istog kur…, hoću reći – suverena – već se riječ porez spominje oko 40 puta, a uvodi se i porez na dobit. Lijepo je sagledati evoluciju kurvi koje su zasjele na vlast, citiranjem dijela članka tog zakona:

 “Porez na dobitke od igara na sreću plaćaju fizičke osobe koje ostvaruju dobitke od igara na sreću. Osnovica poreza na dobitke od igara na sreću jest svaki dobitak od igara na sreću… Glede obračuna i naplate ovog poreza te prekršaja, primjenjuju se odredbe propisa kojima se ureduje sustav oporezivanja koje se odnose na poreze po odbitku. Stopa poreza na dobitke od igara na sreću iznosi 15%”

Eh, sad – reći će prosječni goljo, potencijalni dobitnik premije od 10 milijuna Kn – isto mi je dobio 10 ili 8.5 milijuna, država mora uzeti svoje. Doduše, ova svijetla njegova, a ne ona mračna, otimačka i eksploatatorska – bivša naša. A ni dobitnici sitnijih dobitaka koji se nisu oporezivali, nisu odveć galamili, zadovoljni da mogu popiti koje pivce, te nastaviti uplaćivati tikete od kojih oni siromaše, a Hrvatska lutrija u sprezi sa državom se bogati. No sad, da ne opterećujemo čitatelje daljnjim evolucijama pljačke igrača na sreću i kur… – političara na vlasti, evo nas tik prije čitanja ovog teksta; u godini 2014-toj. U Zakonu o igrama na sreću“ – na snazi od 1. januara 2014. – građanima privlačna riječ porez ponavlja se 45 puta, a marta te godine Sabor već donosi Odluku o proglašenju zakona o izmjenama zakona o igrama na sreću“, prema kojoj:

„Porez na dobitke plaća se po stopi od 10% na dobitke iznad 750,00 kuna do 10.000,00 kuna, po stopi od 15% na dobitke iznad 10.000,00 kuna do 30.000,00 kuna, po stopi od 20% na dobitke iznad 30.000,00 kuna do 500.000,00 kuna, a po stopi od 30% na dobitke iznad 500.000,00 kuna“,

(ah, odahnuh u taj čas; kao višedesetljetnom igraču Lota, maksimalni dobitak mi bijaše 120Kn

da bi genijalni mozgovi vrijednosti desetak kuna po jedinici mase (ako je posjeduju) najnovijim dosegom evolucije moždanih kapaciteta, već u novembru ponovno donijeli Zakon o izmjeni zakona o igrama na sreću“. I ovaj, poput prethodnog potpisan od promicatelja „nove pravednosti“ – pripadnika „više srednje klase“ – donosi vjernicima boginje Fortune, usrećujuću odluku:

„Porez na dobitke plaća se po stopi od 10% na dobitke do 10.000,00 kuna, po stopi od 15% na dobitke iznad 10.000,00 kuna do 30.000,00 kuna, po stopi od 20% na dobitke iznad 30.000,00 kuna do 500.000,00 kuna te po stopi od 30% na dobitke iznad 500.000,00 kuna“.

Što će reći, onima koji nisu pažljivo pratili tekst – od sada (1.1.2015.) su oporezovani svi dobici u igrama na sreću! Od „oporezivanja ljudske sreće – najnižim oblikom komunističkog totalitarizma“ u „jugoslavenskom mraku“, prosvjećeni, prosvijetleni umovi došli su do „oporezivanja ljudske sreće – najvišeg oblika demokratskog totalitarizma“!

        Ne zabrinjava različitost stavova o porezima na dobitke, nego put prilagodbe okolnostima, koji tjera beskarakterne spodobe da se transformiraju od pristalica ukidanja poreza – zarad rušenja države u kojoj njihov pljačkaški mentalitet nije imao dovoljno prostora za razmahivanje – do njegovog ponovnog uvođenja, a da ni okom ne trepnu na vlastito licemjerje. Jer od cijele etike oni usvojiše tek njenu krivotvorinu – „cilj opravdava sredstvo“! Oporezivanje dobitaka u igri na sreću nije doli oporezivanje ljudske nade, što bi čovjek i prihvatio da mu nije poznat put kojim se do toga došlo, i da država bez zadrške ne otima skoro trećinu dobitka. Ne samo to, nakon oporezovanja dobitka, oporezovat će se i kamate na ulog kad ga stavite u banku. Ovo, a ne dobici u igri, je kruh bez motike – dozvoljen samo državi za koju ste uvijek „spremni“; pa ako već umirati, tim prije i plačati pljačkarinu. Pljačkaški, banditski, razbojnički, mafijaški kruh – što se sasvim slaže sa autorovim viđenjem države kao mafije koja je pipke proširila na cijelo društvo, politike kao kurve koja se takvim poslom bavi, i političara kao kurviša koji u njemu učestvuju. Zato je i nadimak Lignja više nego prikladan, ne samo za bivšeg već i sve buduće predsjednike takvih država, koje ne služe koristi građanina. Što reći za HNS, minornu stranku Vesne Pusić, vladinog koalicionog partnera u stanju raspadanja, koji je maltene protiv svih poreza – i to najbogatijim subjektima društva, od tajkuna do banaka – a sudjeluje u pljački velikog broja dobitnika sa najminimalnijim dobicima? (u 19. kolu Loto 7/39, raspored dobitaka je: šestica/2 dobitnika/52213,88Kn, petica/202 dobitnika/516,97Kn, četvorka/5414 dobitnika/45,01 Kn).

    Riječ političar nekako je nepravedno postala sinonimom riječi kurva; naime – kurve imaju elementarno ljudsko poštenje, i mada ne promiču nove pravednosti, niti se smatraju višim dijelovima ikoje klase, za primljeni novac pružaju doslijedno poštenu uslugu, ne obećavajući ništa što i ne ispune. Za razliku od političkih kurvi u kojih ne znaš koja je od koje veća. Ovi današnji, samo su sljedbenici istih onih milasovskih fenjeraša koji su rasvjetlavali „mrak komunizma“ mrakom vlastitih mozgova, no dugoročno možda ipak s pozitivnim učinkom – mnogima se konačno upalila lampica u glavi. Mene ipak više brine činjenica o mraku u glavama većine, kad su dozvolili da ga rastjeruju jeftini mozgovi koji i danas sjede u parlamentima.

        Tekst ne pledira ni za niti protiv oporezivanja dobitaka u igri na sreću; predstavlja tek ilustraciju uzrečice „politika je kurva“, uz izvinjenje kurvama koje, u usporedbi s većinom političara, zaista pošteno rade svoj posao.

Ladislav Babić
Autor 11.3.2015. u 10:23

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija