Ako je smrt jedini izlaz, gdje smo to mi?

Štefica Galić
Autor 26.1.2016. u 14:50

Izdvajamo

  • Taj mali um, taj kritički i samokritički um, izabrao je smrt kao mogućnost spasa. Ako je smrt jedini izlas, gdje smo to mi? Dijete je otišlo u smrt da bi se spasilo od te harange, divljaštva i idiotizma. Moraju postojati drugi izlazi, a smrt bi trebala biti posljednji prirodni čin. Moramo tražiti izlaz, a ja ga sad ne vidim.

Povezani članci

Ako je smrt jedini izlaz, gdje smo to mi?

Foto: Marko Vrljić

Centar za kritičko mišljenje i portal Tačno.net niti u jednome momentu tijekom svih ovih dana, nisu dvojili u svome stavu i mišljenju kada je riječ o tragediji koja se dogodila 14. 12. prošle godine, a u kojoj je izgubljen život 14-godišnjaka Mahira Rakovca, uslijed stravičnog nasilja koje je proživljavao od svojih vršnjaka.

DSC_9475

“Nakon što sam kao novinar Federalne televizije, snimao razgovor sa gospodinom Lovrenovićem, plakali smo obojica i imao sam mu potrebu tada reći da je Mahir simbol borbe u ime svih onih potlačenih i zlostavljanih, koji sami ne mogu i boje se govoriti,” kazao je Nikola Vučić otvarajući tribinu na temu “Pravdom protiv društva nasilja” u prepunoj kongresnoj dvorani hotela Bristol u Mostaru na kojoj su govorili uvaženi gosti: filologinja prof. dr. Alisa Mahmutović, povjesničar prof. dr. Dubravko Lovrenović i sociolog prof. dr. Esad Bajtal.

DSC_9469

Alisa, majka dječaka Mahira Rakovca istakla je kako prave utjehe nema, ali vjeruje da joj ova borba za pravdu protiv nasilja daje snagu da izdrži. “Mahirova tragedija je razotkrila da živimo u društvu nasilja, a bojim se da će naše škole postati inkubatori sociopata, ukoliko se ne dogode reforme u obrazovanju.”

Kazala je i kako je stravične stvari o zlostavljanju njezinoga sina Mahira doznala na sam dan njegove dženaze. Prisjetila se i razgovora s Mahirovim najboljim prijateljem koji je zapravo i skinuo veo tajni i strahota koje je, kako je kazao njoj i njezinome suprugu Dubravku Lovrenoviću, i sam proživljavao isto s njezinim maloljetnim sinom.

DSC_9493

Dubravko Lovrenović istakao je kako će uskoro, zajedno sa suprugom Alisom, pokrenuti fondaciju koja će se baviti upravo problemima vršnjačkoga nasilja.

“Jedina pravda koju ja tražim je pravda kroz fondaciju jer do nje je moguće doći, bez obzira na to što se radi o maloljetnim osobama. Te maloljetne osobe su vrlo svjesne šta su radile. Naše bosanskohercegovačko društvo mora napraviti veliki pritisak jer se ovo tiče svih nas. Danas je Mahir, sutra je nečije drugo dijete. Ali teško će doći do promjene sve dok moderna obitelj ne zamijeni patrijarhalnu. Sve dok nas budu učili da se iz kuće ništa ne iznosi, mi nećemo imati šanse”, kaza le – među ostalim – majka Alisa Mahmutović. 

“Ja sam povjesničar i bavim se činjenicama. Jedna od stvari koju moramo riješiti jeste naša povijest, jer dok ne riješimo povijest, ne možemo ići naprijed”, kazao je Dubravko Lovrenović dodavši kako bi se kroz rad fondacije koja će uskoro krenuti s radom pružala pomoć svima koji su žrtve nasilja i zlostavljanja, ali i onima koji su zlostavljači jer je i njima pomoć itekako potrebna.

DSC_9503

Sociolog, prof. dr. Esad Bajtal, istakao je kako tragedija Mahira Rakovca govori sve o našemu današnjem školstvu i sistemu obrazovanja kome nedostaje komponenta vaspitanja ili odgoja:

“Tu komponentu imali smo u jučerašnjem obrazovanju, pa smo to nazivali odgojno-obrazovni sistem. Dakle, već u samoj nominaciji imali smo stvari jasno postavljene. Odgojno-vaspitna komponenta bila je važnija jer zadire u praksu našega življenja; u našu budućnost, u našu ljudskost, u civilizirani sistem vrijednosti”, kazao je Esad Bajtal dodavši kako u programskom smislu današnje školstvo je zasnovano na etno-logikama, etno-ideologijama, klero-ideologijama, čiji je ključni princip isključivost, za razliku od jučerašnjeg koje nas je učilo ponašanju, poštovanju drugog, uzimajući njegovu razliku kao normalnu, prirodnu, civilizacijsku i kao vrijednu poštovanja.

“Danas se na razlikama gradi ovo što se gradi, a rezultat te gradnje je razgradnja koja nas je dovela do slučaja Denisa Mrnjavca, koji je ubijen usred bijeloga dana u prepunom tramvaju, što je također direktna posljedica etno-ideologija, pa sve do Haruna Mujkića iz Zenice, te na koncu i Mahira Rakovca”, kazao je sociolog Esad Bajtal istaknuvši kako ovaj sistem njeguje samo ideološku komponentu razlike i mržnje na njoj.

Sociolog Esad Bajtal kazao je kako Mahirova smrt nije incident, već porazna činjenica, dodavši kako je ovjde riječ o indirektnom ubistvu:

“Taj mali um, taj kritički i samokritički um, izabrao je smrt kao mogućnost spasa. Ako je smrt jedini izlas, gdje smo to mi? Dijete je otišlo u smrt da bi se spasilo od te harange, divljaštva i idiotizma. Moraju postojati drugi izlazi, a smrt bi trebala biti posljednji prirodni čin. Moramo tražiti izlaz, a ja ga sad ne vidim”, zaključio je Bajtal.

DSC_9497

Majka Alisa Mahmutović na koncu tribine zahvalila se svima koji su došli iskazujući na taj način svoju podršku u borbi za pravdu za Mahira, koja joj, kako je kazala – puno znači u ovim trenucima. Prisutne građanke i građani prilazili su Mahirovim roditeljima izražavajući im svoju sućut i ohrabrenje u želji i nadi da će pravda biti zadovoljena jer pravda mora biti jedini odgovor na istinu jedne sasvim nepotrebne i nedopustive tragedije.

Štefica Galić
Autor 26.1.2016. u 14:50

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija